Postala je harambaša

[Linda]

Dakle, radi se o mojoj Linduški, do jučer mirnom, popustljivom i umiljatom djetešcetu. Iako je i dalje velika maza i pravo janješce, u parku se pretvara u Xenu Ratnicu- ne napada bez razloga, ali ako se netko približi njezinim kolicima, ako joj pokušaju uzeti igračku ili ako je neko dijete dodirne u krivom trenutku, poludi! Neki dan je dva puta ugrizla frenda, jer je uzeo njezinu igračku. Da ne zaboravim, tuđe igračke obavezno otima bez pardona.

Znam, znam, faza... sve mi je jasno, ali kako da postupim u takvim situacijama? Žao mi je druge djece, "žrtve" moje napadačice, a opet ako ne da svoju igračku, to je njezino pravo, zar ne?
Čak sam u neku ruku bila sretna jer se lijepo školski počelo javljati njezin osjećaj za autonomiju, ali posljedice (griženje ili guranje druge djece) mi nikako nisu prihvatljivi. Kad se to dogodi, je je uzmem na ruke i oštro kažem da je to ružno, da se to NE smije raditi, ali ne vidim rezultate. Za dvije minute počne ljubiti ili maziti to dijete, da bi treću minutu opet krenula u napad. I kako da joj usadim osjećaj da treba dijeliti s drugima i ne otimati?
Uf, što da radim?

[Angie75]

Xena Ratnica ! Ja ću poludit. Meni je to simpatično! I F. se u zadnje vrijeme počeo boriti za stvari, ali mi to ne smeta, jedva sam to zapravo dočekala jer su prije njemu sve otimali, a on u čudu i šoku gledao. Mislim da je bespoštedna borba u jaslicama zaslužna što se malo "otkravio". Zapravo mi je žao one djece koja s tri godine upadnu po prvi put u vrtić među prekaljne ratnike.

[Linda]

Joj, Ajmusa, meni baš nije smiješno... kako mi je bilo grozno kad je neki dan dva puta ostavila otiske svih svojih deset zubića na jednom dečkiću.
Ne ide u vrtić, pa nije tamo nučila borilačke vještine, ali puno je u parku s drugom djecom, tako da situacija za raznorazne borbe i prepirke ne manjka.

[Angie75]

Dobro, stvarno sve ovisi o stupnju agresivnosti... Ne znam što bih konkretno preporučila osim razgovora, razgovora i razgovora. Vidjet ću, uostalom, koliko će i Filip daleko ići u svojim osvajanjima.

[a zakaj]

I mene muce slicni problemi.
Tonkica je takodjer harambasica. Tuci se pocela tijekom proslog ljeta, i takvo ponasanje je trajalo cijelu jesen. S tim da njoj nije trebao povod, cesto bi nasrnula na neko dijete cim bi joj uslo u vidokrug. Nikad mi nije skroz postalo jasno zasto to radi, ali sam reagirala slicno kao ti, Linda. Sprijecila je da udari, odvela malo sa strane, uporno objasnjavala...
Onda je dosla zima, pa je bilo i manje susreta s drugom djecom u parkovima.
Na proljece je situacija bila puno bolja, mozda zato jer je malo odrasla, ili je i ono objasnjavanje dalo nekog ploda, ne znam... Uglavnom, sad ne napada odmah, nego tek s povodom: ako joj netko uzme igracku (ili ima igracku koju bi ona htjela), ako je netko na toboganu kad bi ona htjela biti i sl. Uz malo moderiranja (mojeg ili cuvalicinog) najcesce uspijemo takve situacije i izbjeci, odnosno, navesti je da razrijesi sukob bez sile. Ali bez nase intervencije, ona bi cupala, grizla i tukla.
U nedjelju smo bili na rodjendanu jedne moje prijateljice, i tamo je bilo puno male djece. Tonka je jednog deckica uzela na pik, i non stop ga napadala. Morala sam bdjeti nad njom kao kobac, jer bi u hipu skocila na njega i napala.
Ono sto me trenutno najvise muci, je pitanje kako ce se snaci u vrticu.
Krenula je prije dva tjedna, na (vrlo postepenu) adaptaciju. Tete sam upozorila na taj moguci problem, ali me nisu jako ozbiljno shvacale, mozda su mislile da preuvelicavam. Da bi jucer jedna teta (nesimpaticnija) rekla cuvalici kad je dosla po tonku, da se tonka tuce i da je neposlusna, i da je to problem (i to prilicno neugodnim tonom).
Tako da sam ja od jucer pd dojmom toga, i moram priznati da me situacija prilicno rastuzila (tim vise sto je, kad je cuvalica dolazila po tonku, cula i vidjela kroz prozor kako teta vice na nju, i malo je grublje vuce za ruku).
Ja bih voljela poduzeti sve sto mogu da se ona u vrticu prestane tuci, ali jedino sto ja mogu naknadno uciniti je razgovarati (onoliko koliko se moze razgovarati s dvogodisnjim djetetom o dogadjaju iz proslosti). Ali ja nisam u problematicnoj situaciji u trenutku kad se ona zbiva, i ne mogu reagirati na vrijeme - to ocekujem od tete da ce napraviti.
Uf... danas cu otici do te tete porazgovarati, da cujem direktno od nje sto misli.
Ali da ce mi dijete okarakterizirati kao problematicno u startu, to mi je nekak

[a zakaj]

Linda, a jel se Lindica tuce i s Megi?

[Linda]

Ali da ce mi dijete okarakterizirati kao problematicno u startu, to mi je nekak

Mogu točno zamisliti kako ti je, ali ne uzimaj to previše k srcu. Razgovaraj s tetom, nema ti druge.

A što se tiče razgovora i uvjeravanje djeteta od 17 mjeseci da se nešto ne smije, ne znam koliko je učinkovito. Definitivno nisam tip koji će je kazniti, udariti ili vratiti istom mjerom, ili pak na silu oteti neku stvar i dati drugom djetetu, pa opet ostaje taj razgovor...

[Angie75]

Koliko sam primijetila, mame na našem igralištu imaju stav "bolje da on tuče, nego da ga tuku" Kao da se ni ne nadaju da bi moglo bez tučnjave. A s druge strane, djeca stvarno i nemaju neko umijeće pregovaranja... Nema druge nego da roditelji vise nad njima kao kobci...

[Val]

mi, manji, se ne moramo plasiti tvoje xene??

vidimo se, zar ne? (malo off, sorry)

[Linda]

Linda, a jel se Lindica tuce i s Megi?

Uglavnom ne. Kažem uglavnom, jer se odlično slažu i puno se igraju zajedno, ali kad se jako razljuti (tu joj je prag tolerancije ipak veći nego u parku), zna je ugristi. Megica joj nikad ne vrati, tako da nema tučnjave u pravom smislu, nego ponekad Linda izleti sa svojim naletom bijesa, iako puno rjeđe nego među drugom djecom.

Moram ovo ispričati; zamislite kako je lukava, vražićak mali. Neki dan se umiljavala jednoj mami u parku (zapravo, našoj Luni R.) u nadi da će joj dati cicu (dok mene nije bilo) i doslovce je gurala Kalebu igračke i mazila ga i dragala, u stilu "dam ti sve, a ti meni daj svoju mamu". Znači, može ona biti itekako tolerantna i popustljiva, ali samo kad je njoj u interesu. To mi je bilo super.

Joj, Val, fakat, vidimo se. Ne znam kaj da ti velim, valjda bude Xena dobro raspoložena. Ako bude frke, uvijek ju možeš podmititi s cicom.

[a zakaj]

Moram ovo ispričati; zamislite kako je lukava, vražićak mali. Neki dan se umiljavala jednoj mami u parku (zapravo, našoj Luni R.) u nadi da će joj dati cicu (dok mene nije bilo) i doslovce je gurala Kalebu igračke i mazila ga i dragala, u stilu "dam ti sve, a ti meni daj svoju mamu".

E, da mi je to vidjeti I, jel dobila cicu?

Tonka isto ne tuce nikad male bebe, prema njima je jako njezna. Ne tuce ni vecu djecu, osim tonceka.
A njega, nazalost, dosta cesto. Valjda se osjeca ugrozena? On je prema njoj uglavnom njezan, ali ipak, cesto ga ometa u igri, i onda joj zna istrgnuti igracku iz ruke, ili joj ne dozvoli da se s njim igra, ili vikne, ili ju odgurne... Nisu to bogzna kakve grubosti, ali ona je puno manja, i vjerojatno zato osjeca da se mora zesce obraniti.

[Linda]

E, da mi je to vidjeti I, jel dobila cicu?

Ma, nije, jer Luna nije bila sigurna hoću li se ja složiti s tim. Uglavnom, ima moj pristanak, pa sad čekamo novu priliku.

[Luna Rocco]

Ovo s cicom mi je bilo fascinantno. Cijelo vrijeme gura Kaleba, otima mu igračke, ne može ga vidjeti, a onda odjednom, nakon što ga je vidjela kako cica - dolazi do njega, draga ga po glavi, nudi svoje igračke( :shock: ).

Eeeee, kad sam skužila zakaj ona to radi...

Linda, mala ti je prepametna. Ja ne bih podcjenjivala mogućnost razgovora, doduše, ne razgovora u smislu "ajmo nas dvije sad sjesti i razgovarati", nego npr. kroz neki oblik igre - doma uzmeš njezinu lutkicu, pa joj "posudiš" nešto svoje, pa tebi lutkica "posudi" nešto svoje, pa "draga lutkica" i "vidiš Linda kako lutkica mami da svoje igračke" - ma znaš već.

Za park sam ti rekla - ok je da ne da svoje igračke, ali onda ne smije dirati ni otimati ni tuđe (uz obrazloženje), a griženje i udaranje uvijek ista reakcija - oštro ne i micanje od djeteta koje je ugrizla i udarila. Ako se ponovi, odlazak kući (uz obrazloženje).

Micica moja preslatka.

[@n@]

Nemam baš iskustva sa ovim, to me tek čeka. Ali ću vam prenijeti što sam pričala s poznanicama koje su odgajateljice u vrtićima.
Naime, tražila sam mišljenje do kad mi je najbolje ostati s maleckom doma. I u razgovoru su mi obje cure rekle da djeca s oko 1,5-2,5 godine budu kao mali medvjedići - igra im je napadanje druge djece, ugrizi, grebanje i sl. I da je bolje dijete ne voditi u jaslice/vrtić tada jer tete u vrtićima nikad neće postupiti onoliko nježno i posvetiti djetetu onoliko pažnje u rješavanju problema kao mama ili netko blizak.
Također su mi rekle da dječica tek s tri godine počinju dobijati osjećaj za drugu djecu oko sebe i da je to najbolje doba za vrtić i jaču interakciju.

[Linda]

Linda, mala ti je prepametna. Ja ne bih podcjenjivala mogućnost razgovora, doduše, ne razgovora u smislu "ajmo nas dvije sad sjesti i razgovarati", nego npr. kroz neki oblik igre - doma uzmeš njezinu lutkicu, pa joj "posudiš" nešto svoje, pa tebi lutkica "posudi" nešto svoje, pa "draga lutkica" i "vidiš Linda kako lutkica mami da svoje igračke" - ma znaš već.

Ma, ne podcjenjujem ja moju pametnicu i razgovor je jedino u što vjerujem, ali trebalo bi mi neko instant rješenje, a ovo s objašnjavanjem i lutkicama mi se čini super rješenje na duge staze. Kad ona Kianu zabije zube u meso ili kad gurne Kaleba, znaš i sama da nije u stanju slušati "objašnjenja".

Micica moja preslatka.

Niste u parkiću, zamjenska majko?

[vertex]

ali trebalo bi mi neko instant rješenje

Ja mislim da za ovo ne postoji instant rješenje. Isto tako ne mislim da je to išta zabrinjavajuće.
Od konkretnog postupanja u takvim situacijama, mislim da je još dobro staviti naglasak na "žrtvu", a ne na "napadača". Prvo utješiti udareno/ugriženo dijete, a onda maknuti svoje na stranu i kratko reći to što joj inače govoriš.

[Luna Rocco]

Linda, mala ti je prepametna. Ja ne bih podcjenjivala mogućnost razgovora, doduše, ne razgovora u smislu "ajmo nas dvije sad sjesti i razgovarati", nego npr. kroz neki oblik igre - doma uzmeš njezinu lutkicu, pa joj "posudiš" nešto svoje, pa tebi lutkica "posudi" nešto svoje, pa "draga lutkica" i "vidiš Linda kako lutkica mami da svoje igračke" - ma znaš već.

Ma, ne podcjenjujem ja moju pametnicu i razgovor je jedino u što vjerujem, ali trebalo bi mi neko instant rješenje, a ovo s objašnjavanjem i lutkicama mi se čini super rješenje na duge staze. Kad ona Kianu zabije zube u meso ili kad gurne Kaleba, znaš i sama da nije u stanju slušati "objašnjenja".

Pa onda slijedi ono što sam napisala - oštro ne + micanje, odlazak iz parka ako nastavi to raditi.

Niste u parkiću, zamjenska majko?

Spavao je do 10. :shock: :shock: :shock: :shock: Sad idemo.

[Linda]

Vertex, I ja mislim da nije zabrinjavajuće, ali nije mi baš ugodno kad mi dijete počne haračiti po parku i ujedati drugu djecu.
Pod instant rješenje sam mislila, što učiniti u tom trenutku.
Tvoj savjet mi je OK, tako sam i radila.

Pa onda slijedi ono što sam napisala - oštro ne + micanje, odlazak iz parka ako nastavi to raditi.

Ovaj prvi dio i radim, a što se tiče odlaženja, kaj će reći Megica? Bit će u komi i misliti da ona snosi kaznu zbog sekinih nedjela. To bi bilo nepravedno prema njoj.

Još nešto, do sad su uglavnom ti napadi bili na djecu mojih istomišljenica, tj. onih koje razumiju i poštuju faze dječijeg razvoja i znaju da to nije ništa zabrinjavajuće, no sigurna sam da ću prije ili kasnije naletjeti na ne baš tako child-friendly osobu i da bi se moglo dogoditi da nahuška svoje dijete da joj vrati ili, nedajbože, da njoj odrasli vrati ili da se izdere na nju. Ma, dovoljno bi mi bilo da meni kažu da udaljim svoje "derle" od njihovog djeteta. To bi mi bilo koma.

Spavao je do 10. Sad idemo.

Lucky you! I moje cure se tek spremaju.

[mama courage]

tj. onih koje razumiju i poštuju faze dječijeg razvoja i znaju da to nije ništa zabrinjavajuće,

ja koliko god da bi razumjela da je to dio djecjeg razvoja bi te isto zamolila da udaljis svoje djete od mojeg, ako bih vidjela da ne znas hendlati takvu situaciju, tj. ako bi vidjela da tvoja mala i dalje nastavlja biti agresivna prema mom djetetu (i nakon tvog razgovora s njom). ne vidim razloga zasto bi sad MOJE dijete moralo ispastati.

inace, mozda je najbolje, kao sto je jedna rekla, da umjesto odlaska iz parka (kojeg ne mozes zbog mladjeg djeteta), posadis svoje starije pored sebe. nema igre, dok se ne smiri i ne odradi neki vid "kazne".

[Linda]

ja koliko god da bi razumjela da je to dio djecjeg razvoja bi te isto zamolila da udaljis svoje djete od mojeg, ako bih vidjela da ne znas hendlati takvu situaciju, tj. ako bi vidjela da tvoja mala i dalje nastavlja biti agresivna prema mom djetetu (i nakon tvog razgovora s njom). ne vidim razloga zasto bi sad MOJE dijete moralo ispastati.

Pa, naravno da ne dopuštam da mi dijete zlostavlja druge, zato sam i pokrenula ovaj topic. To mi je grozno, neprihvatljivo, mičem ju, objašnjavam joj, neugodno mi je pred drugim roditeljima, što još da kažem...

inace, mozda je najbolje, kao sto je jedna rekla, da umjesto odlaska iz parka (kojeg ne mozes zbog mladjeg djeteta), posadis svoje starije pored sebe. nema igre, dok se ne smiri i ne odradi neki vid "kazne".

Mlađe dijete je "problematično", a ne starije i ne vidim način da dijete od 17 mjeseci uvjerim da sjedi na mjestu, a još manje da shvati poantu kazne sjedenjem.

[mama courage]

ispricavam se, bila uvjerena da je linda starija.

ne starije i ne vidim način da dijete od 17 mjeseci uvjerim da sjedi na mjestu, a još manje da shvati poantu kazne sjedenjem.

al mislis da ces ju razgovorom uvjeriti da to vise ne cini? kako god hoces.

poanta je trebala biti jasna: prekid nedopustene radnje, micanje od djeteta, objasnjavanje i ozbiljna opomena (mozda jos jednom, zavisno od radnje), al ako i dalje tupi po svom, odlazenje iz parka. posto ne mozes zbog starijeg djeteta, onda na neki nacin to "micanje" mora biti ucinkovitije, znaci da i ona "osjeti" da nedopustivo ponasanje sa sobom nosi odredjenu konzekvenzu. za sada ona jedino sto mora osjetiti je bujicu tvojih rijeci, al posto i dalje nastavlja po svom, ta bujica njoj ocigledno na jedno uho udje na drugo izadje (sto i nije cudno u tim godinama).

[a zakaj]

ja koliko god da bi razumjela da je to dio djecjeg razvoja bi te isto zamolila da udaljis svoje djete od mojeg, ako bih vidjela da ne znas hendlati takvu situaciju, tj. ako bi vidjela da tvoja mala i dalje nastavlja biti agresivna prema mom djetetu (i nakon tvog razgovora s njom). ne vidim razloga zasto bi sad MOJE dijete moralo ispastati.

Pa, naravno da ne dopuštam da mi dijete zlostavlja druge, zato sam i pokrenula ovaj topic. To mi je grozno, neprihvatljivo, mičem ju, objašnjavam joj, neugodno mi je pred drugim roditeljima, što još da kažem...

inace, mozda je najbolje, kao sto je jedna rekla, da umjesto odlaska iz parka (kojeg ne mozes zbog mladjeg djeteta), posadis svoje starije pored sebe. nema igre, dok se ne smiri i ne odradi neki vid "kazne".

Mlađe dijete je "problematično", a ne starije i ne vidim način da dijete od 17 mjeseci uvjerim da sjedi na mjestu, a još manje da shvati poantu kazne sjedenjem.

ovako je i kod nas.

[vertex]

Ja sam valjda neka mama s manjkom zaštitničkih instinkta, ali ja uopće ne padam u komu kad neko dijete udari moje. Ja na to, ako se već dogodi, gledam kao na još jednu priliku za učenje, i to za svih. Makla bih svoje dijete iz takve situacije jedino ako bih vidjela da je trajno uzrujano, a ne samo neposredno nakon incidenta.

[apricot]

vertex, i ja isto tako. pogotovo ne zamjeram roditeljima i tužno mi je ako vidim da im je neugodno.
jer, najčešće je vidljivo jesu li to roditelji koji su predani djeci, ili je dijete agresivno jer je zanemareno, zapušteno... Ali, njihovim roditeljima i nije neugodno. Ili ih ne možeš ni vidjeti u blizini

[a zakaj]

Evo i nas vrticki apdejt (bila sam na kavi s cuvalicom i tonkicom pod pauzom):
danas je tonka opet tukla jednog malog janka, a onda je napala i jednu ivu - ali iva je najveca u grupi, i takodjer velika harambasica, pa se zeznula: iva joj je vratila, i jos ocitala bukvicu.
Teta (ovaj put ona simpaticna) ih je obje zaspotala.
Kad je cuvalica dosla, tonka je stajala sa strane, sam i tuzna (ali nje plakala). Ovoj teta takvo tonkino ponasanje ne percipira kao poseban problem, smatra da ce se to vec rijesiti.

Zapravo, i ja tako mislim. Ne mogu reci da mi je bas drago da joj je mala iva vratila, ali mi se ipak cini da je to mozda najbrzi nacin da shvati da neko ponasanje u kolektivu jednostavno nije prihvatljivo.

[Angie75]

Slično kao vertex. Iako, doduše, ne bih voljela vidjeti otiske nečijih zuba na svom djetetu....

[a zakaj]

Ja sam valjda neka mama s manjkom zaštitničkih instinkta, ali ja uopće ne padam u komu kad neko dijete udari moje. Ja na to, ako se već dogodi, gledam kao na još jednu priliku za učenje, i to za svih. Makla bih svoje dijete iz takve situacije jedino ako bih vidjela da je trajno uzrujano, a ne samo neposredno nakon incidenta.

takodjer. ne govorim to samo zato jer sam harambasicina mama. Bila sam dugo i mama samo jednog djeteta koje je bilo vise napadano nego napadac.
Ja zapravo volim kad se mojoj harambasici netko drugi suprostavi, bilo drugo dijete, bilo tudji roditelj (ne bas da se netko dere na nju, to jos i nismo dozivjeli, nego da je netko drugi opomene).

[Angie75]

Ne mogu reci da mi je bas drago da joj je mala iva vratila, ali mi se ipak cini da je to mozda najbrzi nacin da shvati da neko ponasanje u kolektivu jednostavno nije prihvatljivo.

Drugim riječima, poruka je "što siješ, to ćeš i žeti"

[a zakaj]

Ne mogu reci da mi je bas drago da joj je mala iva vratila, ali mi se ipak cini da je to mozda najbrzi nacin da shvati da neko ponasanje u kolektivu jednostavno nije prihvatljivo.

Drugim riječima, poruka je "što siješ, to ćeš i žeti"

pa da

mislim da je vrtic zapravo idealna situacija da se djeca uce sama regulirati svoje ponasanje: nema prezastitnickih ni preliberalnih roditelja, vec jedna teta (ako je teta kako treba) koja odlucuje do koje mjere ih moze pustiti, a kad treba intervenirati.
I stvari se rjesavaju kroz duze vrijeme: izbistri se - tko je agresivac, tko gnjavi i tuce, a s kim se moze lijepo igrati. Biti prihvacen u drustvu moze onda biti velika motivacija da se ne bude harambasa. Bar se nadam da ce moja harambasica to tako shvatiti i dozivjeti.

[mama courage]

vertex, i ja isto tako. pogotovo ne zamjeram roditeljima i tužno mi je ako vidim da im je neugodno.
jer, najčešće je vidljivo jesu li to roditelji koji su predani djeci, ili je dijete agresivno jer je zanemareno, zapušteno... Ali, njihovim roditeljima i nije neugodno. Ili ih ne možeš ni vidjeti u blizini

potpisujem. uglavnom takve roditelje osmjehom il rjecju ohrabrenja umirujem. al kad vidim da ih ponasanje njihovog djeteta ne tangira il da im dijete skace po glavi, da se ne znaju vlastitom djetetu suprotstaviti, onda se uglavnom povlacim sa svojim djetetom (koliko god to bilo nepedagoski naspram malenoj), al nemam zivaca ispravljati krive drine.

[irenas]

ne bih voljela vidjeti otiske nečijih zuba na svom djetetu....

Moja je harambaša nad harambašama.Neki dan pitam tetu u vrtiću kakva je situacija a ona mi veli "kako je bilo na početku sad je super" Što se ugriza tiče ta je faza hvala Bogu iza nas.Sad se štipa,čupa,udara ma katastrofa čista.Ipak primijetlia sam u zadnje vrijeme da se i to smanjuje.Danas prođe i cijeli dan da se ni s kim ne potuče.Sad ću zvučati kao nemajka ali neki dan sam došla u vrtić po nju i našla je sa ogrebotinom preko lica.To mi nije ni malo zasmetalo baš suprotno bilo mi je drago da je napokon i nju netko ¨dohvatio¨ jer možda na taj način napokon shvati kako je to kad ona drugima radi.

[a zakaj]

mama courage, opet novi potpis
a po cemu si ti to non-AP? daj razjasni?
JAsno mi je da potpirujes, i da se ne zelis svrstavati u nekakve pomodne ladice, cak mi je to i simpaticno, ali ja te ipak dozivljavam kao prilicno ap-mamu

[Linda]

potpisujem. uglavnom takve roditelje osmjehom il rjecju ohrabrenja umirujem.

Molim te, bez uvrede, ali ja te nisam tako doživjela. Maloprije si mi rekla da bi maknula svoje dijete od mojega i postavila se u najmanju ruku kao da sam ja od onih roditelja koje ne tangira ponašanje njihovog djeteta. Mislim da moje prisustvo na ovom forumu i sama činjenica da sam pokrenula topic o Lindinom ponašanju govore da nisam jedna od njih.

[a zakaj]

Linda, ja bih rekla da nas mama courage dozivljava kao roditelje kojima:

dijete skace po glavi, da se ne znaju vlastitom djetetu suprotstaviti

vec je bila na jednom topicu slicna rasprava (o odvodjenju djeteta doma iz parka i sl.) sa slicnim sudionicima.

[Linda]

A zakaj, stvarno ili zekaš?
Mama courage... ? :?

[apricot]

[a zakaj]

kaj se smijete, ovo za ap-mamu courage?
pa ja mislim da je njoj najveci gust polemizirati i suprostavljati se vecinskom misljenju (i kuzim taj poriv, i ja ga koji put osjetim).
ali ipak mislim da su zxuja i ona prilicno attached (sad im se vjerojatno objema stuca ).

[apricot]

ja se smijem jer mislim isto što i ti.

[Linda]

Ja očito još nisam upoznala mc.
Ajde, sad mi je ipak lakše, jer nakon onakvog komentara sam se osjećala kao prava nemajka.

[mama courage]

linda... ja sam rekla i PODVUKLA :"ako bi vidjela da tvoja mala i dalje nastavlja biti agresivna prema mom djetetu " i htjela ti objasnit da bi shvatila djetetovo ponasanje (ne bih od jedne pljuske pravila dramu), ALI i pored toga, da ga ne bih u nedogled dopustila. (procitaj na sto sam ti replicirala pa ti bude jasnije), nebitno jesmo li istomisljenice ili ne, il sto vec. JA bih (nakon izvjesnog vremena) djelovala i da to moras shvatiti i ne treba ti biti koma zbog toga.

a ovo sa djecom koja skacu po glavi se odnosilo na apricotine rijeci: "Ili ih ne možeš ni vidjeti u blizini " ponekad roditelj i bude u blizini, al ne zna il nece djelovati. nisam nikog prozivala sa ovog foruma (boze sacuvaj ), a nedavna rasprava mi je recimo fino pokazala upravo taj problem (na koji prije nisam obracala paznju, jer nemam potrebe), kad roditelj ima dvoje djece, pa se odvodjenjem djeteta iz parka ujedno i zakida drugo dijete.

ja mislim da je njoj najveci gust polemizirati i suprostavljati se vecinskom misljenju (i kuzim taj poriv, i ja ga koji put osjetim).

pa zato i postoje forumi. a i ja svasta nesto novo naucim i svoje misljenje gradim na novim spoznajama. a i usahnuo bi vam forum da mene nema vidite kako je metrou, nemojte da i vas pocnem bojkotirati (jeste se vec poradovale? neces majci )

ali ja te ipak dozivljavam kao prilicno ap-mamu

ja sam neuspjesan non-AP roditelj.

[Linda]

linda... ja sam rekla i PODVUKLA :"ako bi vidjela da tvoja mala i dalje nastavlja biti agresivna prema mom djetetu " i htjela ti objasnit da bi shvatila djetetovo ponasanje (ne bih od jedne pljuske pravila dramu), ALI i pored toga, da ga ne bih u nedogled dopustila. (procitaj na sto sam ti replicirala pa ti bude jasnije), nebitno jesmo li istomisljenice ili ne, il sto vec. JA bih (nakon izvjesnog vremena) djelovala i da to moras shvatiti i ne treba ti biti koma zbog toga.

Ma, znam ja što si ti napisala u nastavku, ali ovaj prvi dio me pogodio, jer si se direktno nadovezala na moju rečenicu.
I ja bih reagirala da netko povrijedi moje dijete, ali obraćajući se djetetu, a ako bi se ponavljalo, ne bih rekla roditelju da se mankne od nas, nego bi se mi maknule. Eto, tu smo se razišle.

[Angie75]

Slijedeći onu "pametniji popušta" ili "ne bosti se s rogatima", maknemo se i odemo doma zbedirani, dok se grubijani i dalje lijepo zabavljaju. Nije fer!!!!

[Linda]

Ajmusa, mi se ne bi maknuli iz parka, nego otišli na drugu ljuljačku, tobogan, dio livade... što već. Kad mi se Megi potuži da ju je netko udario, gurnuo ili nešto ružno rekao, kažem joj da se makne od takve djece. Nikad ne savjetujem da vrati istom mjerom. Nasilje me sablažnjava, zato mi valjda tako teško pada to što je Linduška harambašica.

[Angie75]

Ma shvaćam, i ja sam pomirljive naravi, i F. je isto, zato mi je i bilo tako neobično što se počeo boriti za neke stvari. Već sam se bila uplašila da se neće za ništa znati izboriti. Doduše, on je još stvarno malen (20 mjeseci) da bi se išta moglo sa sigurnošću reći, ali blagog je karaktera. Ja sam uvijek bila za to da se ne damo isprovocirati (i inače u životu, i mi odrasli, ne samo kad je riječ o djeci na dječjem igralištu). No MM misli da neki (grubijani) razumiju samo taj svoj jezik, a nekoliko puta u životu sam se uvjerila da je stvarno i tako. Naravno, ovo vrijedi za odrasle, ne za djecu. Ali već znam da kad vidim ovaj post na forumu neću biti zadovoljna kako sam se izrazila.

[Loryblue]

moja je bila izraziti harambaša u dobi od 20 do 25 miseci.
ali ne u stilu napadanja druge dice nego otimanja igračaka. ako bi vidila kod diteta igračku, ona je morala završit u njenim rukama. i kumi i moli i objašnjavaj kako se ne smije otimat i uzimat tuđe nego fino pitat (a u toj dobi je već stvarno odlično govorila) nije baš imalo odjeka kod nje.
onda sam skužila kako je osjetljiva na drugu dicu i počela igrat na tu kartu u stilu: vi ste prijatelji, a prijatelji sve dijele. igračke moraš dat drugome da ti ih vidi, a od drugoga zamolit da ti da da pogledaš njegovu. i stvarno je upalilo. pa bi joj stalno tupila kako se prijatelji vole, a nikako ne tuku i svađaju i evo danas bez problema daje svoje igrače svima, a fino i pristojno pita drugo dite može li uzet njegovu (uf koja finoća od diteta ).
kad se samo sitim urlanja kad bi se netko približio njenim kolicima i njenog odgurivanja dotičnog diteta i sad mi dođe muka.

ali valjda su to sve faze koje dite mora proći, prije ili kasnije i kroz njih graditi svoj stav o životu i kako se psotavit prema drugima.

[maria71]

marko je verbalni terorist

mislim ne prostači on , nego naređuje

neki ga poslušaju ,neki ne, pa se dere ko jarac.....

učimo polako da druga djeca nisu teledirigirani roboti

[Maruška]

I Lovre tuče drugu djecu (sve manje, ali ipak).

Nakon što smo mu 'objasnili' da ne smije tuči dječaka, da to nije lijepo, da ga boli, da će dječak plakati..., Lovre bi ga udario, stao ispred njega i rekao: "Dječak tužan!" ili u novoj verziji "Plači!".

I što sad?