Dakle, radi se o mojoj Linduški, do jučer mirnom, popustljivom i umiljatom djetešcetu. Iako je i dalje velika maza i pravo janješce, u parku se pretvara u Xenu Ratnicu- ne napada bez razloga, ali ako se netko približi njezinim kolicima, ako joj pokušaju uzeti igračku ili ako je neko dijete dodirne u krivom trenutku, poludi! Neki dan je dva puta ugrizla frenda, jer je uzeo njezinu igračku. Da ne zaboravim, tuđe igračke obavezno otima bez pardona.

Znam, znam, faza... sve mi je jasno, ali kako da postupim u takvim situacijama? Žao mi je druge djece, "žrtve" moje napadačice, a opet ako ne da svoju igračku, to je njezino pravo, zar ne?
Čak sam u neku ruku bila sretna jer se lijepo školski počelo javljati njezin osjećaj za autonomiju, ali posljedice (griženje ili guranje druge djece) mi nikako nisu prihvatljivi. Kad se to dogodi, je je uzmem na ruke i oštro kažem da je to ružno, da se to NE smije raditi, ali ne vidim rezultate. Za dvije minute počne ljubiti ili maziti to dijete, da bi treću minutu opet krenula u napad. I kako da joj usadim osjećaj da treba dijeliti s drugima i ne otimati?
Uf, što da radim?