Kelly J. Townsend
 |
|||
|
|
|||
Kelly J. Townsend
hvala
evo i mene, 30 dana..
nego, čitavu trudnoću se nisam bojala, ni blizu, pročitala sam knjiga o prirodnoj trudnoći i porodu, išla na divnu rodinu radionicu, zapravo nisam imala, osim tih pozitivnih stvari, vremena ni mislit na porod...odnedavno sam doma, sinko je sa mnom, on me podsjeća na porod...njegov..i uhvatio me ptsp...razmišljanje o tome mogu li ja utjecat na tijek ičega...
on se rodio zdrav i veliki dečko, hB, i ne mogu reći da imam TRAUME...al eto..prolaze mi kroz glavu činjenice da sam imala indukciju, bušenje, nalijeganje, rezanje, pucanje, upaljene šavove, kateter danima, sheban mjehur, da nisam sjedila mjesec ipo, da je dijete 2mj imalo grozne hematome...
i bojim se. Sramim se priznat i ne mogu se odlučit ČEGA se zapravo bojim, al bojim se.
krumpirić
krumpirić,
e a na kojoj si Rodinoj radionici bila? da se mi možda ne znamo?
jel radionica za trudnice?
hy cure! nova sam ovdje pa vas želim prvo pozdraviti
trebala bi roditi uskoro...sada smo 38+1
teško mi je samo zamisliti kako će sve ispasti s obzirom da sam progutala mnogo članaka, video snimki i priče iskustava o porodu...
možda najveća greška su mi snimke s youtub-a jer od njih sad pred kraj imam strahove koji dolaze u navrate i izazivaju nekontrolirani plač...
često se osjećam loše i neke banalne stvari me dovode u deprimirajuće stanje...onda se isplačem i opet bude sve u redu (bar na neko vrijeme)
...čitajući forum već nepunih 9 mjeseci tek sam se sada odlučila učlaniti samo iz jednog razloga a to je strah od poroda pa se nadam da će netko pročitavši ovaj moj post, odgovoriti mi i nekim svojim savjetom utješiti i ohrabriti me...
strah je normalana stvar,pogotovo nama prvorotkinjama.
ali moras ostati bistra i prisebna, ti jos malo pa si gotova, a mene ceka jos bar 2 tj.iscekivanja.
pomaze mi pomisao da sam se pripremila kako sam najbolje znala i umila,a video snimke nisam gledala.
isplaci se kada ti dode, zasto ne, i mene muce banalne stvari,nesanice, razni snovi, kako ce sve proci itd,itd.
nisi sama u svakom slucaju, ima nas jos
draga aja, dobrodošla na forum. Što se tiče straha od poroda, moj savjet je da učiniš sve što je u tvojoj moći da sve prođe u redu. Upoznaj se sa stanjem u bolnici u koju ideš, koje su tamo mogućnosti. Ako možeš birati između više bolnica, tim bolje. Ako imaš priliku, iskoristi mogućnost da rodiš na stolčiću ili u kadi. Razmisli kakav bi porod htjela, napiši plan poroda, ako možeš povedi tm-a ili drugu osobu od povjerenja, koja treba biti dobro upućena u tvoje želje. Iskoristi znanje koje si skupila najbolje što možeš. Još nešto, pitaj svoju mamu (tetu, baku) kako je ona rađala. Kako se fizičke karakteristike nasljeđuju, tako je i velika vjerojatnost da će i tvoj porod biti sličan njezinom. Tako možeš pretpostaviti donekle što te čeka i kakve bi probleme mogla imati (ali ako spomenute osobe vole preuveličavati bolje da ne pitaš ništa
Snimke s neta ne moraju davati pravu sliku. Ipak je drugačije kad si ti ta koja to proživljava. Svako ima svoje mehanizme obrane.
Bol je svakako prisutna, ali istina je da se zaboravi. Meni je puno duže trebalo da se riješim ljutnje i na sebe i na osoblje što je moj porod bilo takvo glupo iskustvo. Zato ti savjetujem da uzmeš stvar u svoje ruke, učiniš sve što možeš, i nakon što preživišda nemaš zašto sebe kriviti.
Pokušaj pobijediti strah, on ti može najviše odmoći.
a sta radite sa planom porodjaja? verbalna komunikacija nije sigurna jer mogu da ignoriraju, a sta je sa pismenom? da li im date da potpisu?
ja se mislim isto sta da radim. mogu da se prave blesavi i na jedno i na drugo....
već sam čitav porod isplanirala, znam i koja bolnica i doktorica od povjerenja i mm ide sa mnom, samo strah je nekako neizbježan.
pomislim si ponekad da su to ipak hormoni koje ne mogu kontrolirati i to je to. nije da umirem od brige nego mi dolazi u navrate i onda opet sve bude u redu kad se islačem
call me mommy prvotno napisa
2 x je još gore :/
(iako mene nije strah poroda,nego bolnice i straha....pokušavam ne misliti neg.,ili uopće ne mislit)
Draga aja, napisat ću ti par riječi jer ZNAM kako se osjećaš.
Kako je vrijeme odmicalo , strah je bivao sve veći, beba je kasnila par dana i nikad neću zaboraviti zadnji ctg na koji sam otišla u rađaonu (zadnjih par dana trudnoće sam išla svaki 2. dan na ctg jer sam prešla termin) - dok sam ležala priključena na ctg i slušala žene kako vrište dok rađaju, skamenila sam se i osjećala bespomoćno.
Rodila sam prije 2 i pol mjeseca.
Ono što ću ti iskreno reći je da jaako boli. Neću ti reći da je blaže nego što očekuješ, jer nije. Bolje da se na to pripremiš, iako nećeš nikad biti u potpunosti spremna.
Od prvog truda do poroda mi je prošlo 11 sati. Nisam mogla ni u snu zamisliti da su trudovi toliko bolni. Ja sam u rađaoni bila 3 i pol sata, od toga 2 i pol sata na dripu, bušili su mi vodenjak, izvršili lateralnu epiziotomiju, dr. mi je laktovima pritisnuo trbuh pri izgonu i nisam dobila epiduralnu koju sam tražila.
Taman kad sam pomislila da više ne mogu izdržati, beba je bila vani. Izgon bebe mi je bio super, nimalo bolan, a rez nisam ni osjetila zbog jačine truda. Rodila sam jako veliku i zdravu bebu.
A, sad slijedi ono najvažnije:
Kad sam ugledala bebu, doživjela sam navalu adrenalina kao nikad u životu. Sva je bol nestala, a ostala samo sreća i ushit. Smijala sam se od sreće dok su me šivali, a za dva sata pila kavu i hodala po rodilištu (iako su me šavovi vraški boljeli i nisam mogla sjesti sljedećih mjesec dana).
Vjeruj mi, ono što te čeka je NAJLJEPŠI događaj u tvom životu. Ma koliko bio bolan, ono što time dobivaš je neprocjenjivo. Ja bi iz ovih stopa sve ponovila odmah! Kad dobiješ svoju bebicu u ruke, ništa drugo nije važno!
Meni je jako pomoglo što je MM bio sa mnom, cijelo vrijeme me mazio po kosi, davao mi vodu (popila sam 2 l vode na porodu i to mi je jako pomoglo), mazao usne labelom, špricao lice termalnom vodom i govorio 'izdrži ljubavi, uskoro ćeš vidjeti svog bebača!' Te su mi riječi davale snagu.
Savjetujem ti da budeš što opuštenija kad ti počnu trudovi i da se skoncentriraš isključivo na disanje.
Uskoro ćeš to iskusiti, a ja ti želim brz i bezbolan porod!
hvala ti na lijepim riječima...osim onoga da boli :shock:
ma bit će to sve super na kraju...moram mislit pozitivno i ne dopustit lošim mislima da me sad pred kraj slome
Kako biti spremna za porod? U trudnoći sam pročitala sve što mi je došlo pod ruku o porodu,... Naravno i bojala sam se nepoznatog, ustvari, kao što je več i netko napisao, znala sam da ću porod preživjeti, nekako me više bilo strah za bebicu. Kad sam došla u rađaonu, nudili su mi epiduralnu, kao daju ju svim prvorotkama. To me jako začudilo i na neki način malo poljuljalo moju sigurnost i moje riječi koje su me uvijek tješile: "mogu ja podnjeti tu bol, pa za to sam stvorena". Ipak su mi poslali anesteziologa na razgovor (uz 2 dr. koji su me nagovarali na epiduralnu, i nije im bilo jasno zašto se dvoumim). U razgovoru s anesteziologom (kao da ga je sam Bog poslao), on meni veli: "Gospođo, ako ste vi psihički spremni, vama epiduralna ne treba." To je bio kraj diskusije, ja sam na sekundu razmislila i rekla: "Hvala lijepo doktore, ako je tako, onda mi stvarno ne treba!" ... poslije sam razmišljala, kako sam znala da sam spremna?, i dan danas nemam pojma, ali u tom trenutku sam bila spremna, da nisam mogla biti spremnija i što je bilo najvažnije, to mi je bilo jasno ko dan.
uzmi u obzir da puno jače boli na dripu. prirodni trudovi bole ljepše i imaš lijepo pauzu između njih u kojoj je prekrasno, opušteno i onda hop! opet.hvala ti na lijepim riječima...osim onoga da boli :shock:
ma bit će to sve super na kraju...moram mislit pozitivno i ne dopustit lošim mislima da me sad pred kraj slome
Osobno to nisam doživljavala kao bol, nego kao vrlo intenzivan osjećaj koji vodi moje tijelo.
Imala sam strah od poroda sve do negdje mjesec dana pred porod kad me totalno obuzelo neko smireno raspoloženje i potpuno povjerenje u moje tijelo i ogromna radost što se bliži dan kad ću vidjeti svoje dijete
kailash, koliko se sjećam, ti si rodila u kadi?
Ja sam rodila bez dripa, ali leđno, i nikad više tako.
kailash,obzirom da si napisala da ti je ovaj psihološki dio struka (pretpostavljam da nisi medicinar nego psiholog),mislim da bi bilo lijepo da (ako nisi već negdje drugdje) daš svoje stručno mišljenje koje su moguće metode prevladavanja straha i kako to sve prebroditi,koji su točno simptomi i daj nam malo to sve približi, da li se strah prevladava suočavanjem s njim ili ne...
ovo je jako dobar prijedlog. iako meni osobno više pomažu metode joge nego metode psihologije, nešto ću iskombinirati.
pomikaki da, rodila sam u kadi.
bravo!!veselim se tome! :Dovo je jako dobar prijedlog. iako meni osobno više pomažu metode joge nego metode psihologije, nešto ću iskombinirati.
Istina. Dok nisam dobila drip, imala sam jake prirodne trudove koji nisu ni približno boljeli kao na dripu
ja sam koristila Rescue Remedy tokom poroda i trudova. Ukapala sam par kapi u janinu bocicu s vodom i pijuckala cijeli dan i noc. RR je stvarno blagodat protiv stresa, straha, panike... Imla sam skroz prirodan porod i danas nakon godinu dana se secam svakog trenutka s nostalgijom i srecom.
Bitno je disati trudove koji ipak nisu toliko bolni. Dolaze ipak u razmacima i sam trud ne boli cijelo vrijeme vec ima gradaciju uspona i pada bola. To je toliko svecan događaj da ga se ne treba bojati vec svjesno prozivjeti svaki trenutak! To je dolazak jednog bica kojeg cete neopisivo zavoljeti, ja se cesto pitam dok mi lezi u narucju i ciki cime sam zasluzila takvu srecu...
Vala, ti si carica!!! i ovo si tako lijepo rekla, sutra šaljem mužića po Rescue Remedy, možda njemu bude više trebao nego meni ha,ha,...šalu na stranu, željela bih takvo iskustvo poroda.
na ovo veliki potpis. U prvoj trudnoći sam pročitala svu moguću literaturu vezano za trudnoću ili porod i osjećala sam se spremnom, ali samo do trenutka kada sam došla u bolnicu. Tada sam sve zaboravila.
Sada u drugoj trudnoći opet sve izpočetka čitam, ali svaki dio poroda si mogu zamisliti jer sam to već prošla i znam što želim promijeniti. Ovaj put idem u Vž, bit će MM sa mnom i sigurna sam da ću ovaj put biti spremna i kada uđem u bolnicu. Jednostavno se osjećam tako jer znam što me čeka.
joj, a ja mislila da sam jedina...u 1. trudnoci se niceg nisam bojala, sve je bilo super, a sad me vec par mjeseci hvataju neki napadaji panike, i frekvencija im raste kako mi se priblizava dan poroda (jos imam mjesec dana :/ ) ni ja, kao ni krumpiric, se ne mogu odluciti cega se bojim, to su oni generalizirani napadaji panike bez nekog realnog razloga...
(iako mene nije strah poroda,nego bolnice i straha....pokušavam ne misliti neg.,ili uopće ne mislit)
cure, jeste uspjele to nekako prevladati?
nisam uspjela prevladati strah, sve mi je jasno, znam što želim i kako želim, ali strah je još uvijek tu, i što se više bližim porodu on je samo sve jači..
to si i ja mantram (da gore od 1. ne moze), al mi je to slaba utjeha...ne znam, razmisljam si da bi se trebala necim preokupirati, da sto manje stignem razmisljati, al mi se onda sve crne misli, nedefinirane (sto mi je mislim najgore) navecer prije spavanja nakupi
bojimo se boli koju smo osjećale pri prvom porodu..(ležanje u istom položaju 10-ak sati, drip, prokidanje vodenjaka, epiziotomija, nalijeganje na trbuh itd, itd...) i ne da mislim nego sam uvjerena kako bi sve bilo manje bolnije bez dripa. I ako imam pravo na samo jednu jedinu želju to je porod bez dripa
kristina - meni nisu dali drip, rodila 3 sata nakon ulaska u predradjaonu...da, bolilo je (pogotovo jer sam morala lezati i imala sam problema s epi, pa se valjda toga bojim ko crnog vraga...)...ma ne znam ni sama, bas sam sama sebi nekak podvojena :/
ja bi najradije dosla u bolnicu kad trudovi postanu cesci, samo da me pogledaju, kazu koliko sam otvorena, i da se onda mogu obuci, izaci van i setati do izgona. kaj mislis, jel ima smisla da ih uopce to pitam? lijepo im ne bi zauzimala krevet, sprijecila bi drip, prokidanje vodenjaka i ine intervencije, i dosla bi im se javiti: evo mene, ja tiskam! sto se mene tice, mogu me i u cekaonici porodit...
evo isto ovako i kod mene (ako je epi kratica za epiziotomiju a ne za epiduralnu).
Ali ja sam uvjerena da drugi put mora biti bolje. Nakon poroda mi je bilo strašno i pomisliti da to pokušam ponovo, ali kao da mi se dijelom prebrisalo sjećanje, a dijelom sam se ohrabrila tekstovima o prirodnom porodu i čvrsta sam u odluci da ležati više neću.
gdje misliš roditi? Ja u Merkuru..i donijet ću plan porođaja i duboko se nadam da će mi bar nešto od tog biti uvaženo. Ne znam, pokušaj sa planom porođaja i još im napomeni usmeno..(no ja sam jako pesimistična da bi nam dali da se krećemo kako nama paše, možda za nekih 10-ak godina...
curke,
na SD se sigurno možete neometano kretati....pa čak i rađati u raznim položajima,naravno ovisi o smjeni ali kod većine DA.
Nisam uspjela doći do svih željenih knjiga, ali me izuzetno ohrabrilo ono što je napisano na podforumu Prirodni porod i to na sljedećoj temi koja ima dva dijela, a ovo je prvi: http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=25493&start=0
Nakon pročitanog, ne da sam se osjećala da mogu roditi to malo biće koje raste pod mojim srcem 9mjeseci, nego da mogu roditi i grizlija ako treba. Napisano je u meni pobudilo takvu praiskonsku snagu svih majki koje su ikad rađale, i vjeru u vlastito tijelo da sam na porod otišla bez straha, a s golemim ushitom jer je to bio dan dolaska malecke.
Naravno da imaš pravo. Ako si odlučna, ni jedan doktor te ne može prisiliti niti na drip niti na epi bez tvog pristanka, a priče kojima zastrašuje ne slušaj jer dok je tvoja bebica ok, nema potrebe za tako invazivnim porodom.
Samo treba biti odlučan i ne podlegnuti pritisku.
Druga mogućnost je šetati oko bolnice do zadnjeg trenutka.
U svakom slučaju sretno.
ako ni u čem drugome, oko dripa ću biti odlučna! (osim naravno ako bude nedajbože problema)
i puno hvala za ovaj link, pročitala sam i zaista je ohrabrujuće
Sjecam se predavanja Andree Robertson kad je jedna mama pitala pa kako cemo roditi u nekom drugom polozaju kad moramo lezati, a ona se nasmijala i rekla 'Pa sjednite, tko vam to moze zabraniti? I u sjedecem polozaju mozete snimati ctg, ako ne zelite lezati, ako vam taj polozaj neodgovara onda ga nemojte primjenjivati. Moze li vas netko izbaciti na cestu zato sto ste se sjeli?'
Meni je predavanje puno pomoglo da osvjestim u sebi da ne morama raditi sve sto mi kazu, da se nista strasno nece dogoditi ako odbijem lezati ... i nije, ja sam sjedila na lopti ili stajala pored kreveta i snimala ctg.
pomikaki - da, epi je epiziotomija
kristina_zg - ja cu roditi na SD (tamo sam i prvi put rodila), plan poroda mi je vec spreman u 10 primjeraka skupa sa svim ostalim papirima.
ja planiram doci u bolnicu isto kao i u prvom porodu (trudovi su bili svake 3min), i traziti ih da se setam...ako mi slucajno ne budu dali, zovem MM da mi donese robu, skidam sve ctge i ine uredjaje sa sebe i izlazim van do trenutka izgona
i meni je malo lakse kad vidim da i druge zene imaju neke dileme, razmisljanja...vec sam se bila malo zabrinula za svoje psihicko zdravlje.
Vremenski sam još daleko do poroda, ali čitam, skupljam informacije i znate već kako je.
Za sad me nije strah niti panika samog poroda (imam još vremena za bojat se), nego me više muče ovi popratni "sadržaji" poroda - konkretno mislim na bolnice i odnose bolničkog osoblja u satima poroda.
Kažu da se to zaboravi - ali zašto onda toliko priča i postraumatskih bljeskova nevoljkih sjećanja?
zapravo me zanima kako ostati pribrana, ne dozvoliti nekoj bolničkoj kuti da te izbaci iz orbite i oteža jedan sasvim prirodan o volji neovisan čin??
Curke,
danas sam bila na kontroli u rađaoni na SD i krv mi se sledila od urlika i vrištanja dviju trudnica koje su upravo tiskale svoje bebe van, nije to dugo trajalo ali dovoljno da opet zaključim da u bolnicu dolazim što kasnije jer mi zvukovi definitivno remete koncentraciju i lede krv u žilama.A tko zna kako ću ja bit glasna?!
Doduše rekao je dr. da je stvarno ta žena imala bebu ogromne glave i općenito veliku bebu, a ona glasnija je rodila malu sitnu bebu al eto različiti pragovi boli... vjerujte zvučalo je kao grrr.....
Sad sam se opet vratila u svoje stanje nirvane i smirenosti i idemo dalje polako...
Kad sam išla na punkcije u potpomognutoj, uspjevala sam sve to izdržati relativno stoički bez ispuštanja zvukova, ok različiti smo, ali jednom je prije mene bila jedna žena koja je jadna vrištala jer je bolilo, ja sam rukama morala zaklopit uši jer sam se od tog zvuka bila prenerazila više nego od boli uzrokovane mojom punkcijom. Morat ću ponijet mp3 player ili nešto tako...
ne želim nikog prepadat nego samo ako ima netko osjetljiv na zvukove kao ja da to uzme u obzir i ponese nešto za slušat.
ja mislim da si na porodu u takvom high stanju da zvukovi oko tebe samo prolaze pored tebe i uopce te se ne doticu
naravno, to vrijedi za zvukove oko tebe. druga stvar su zvukovi koji su upuceni tebi, na zalost. ti te vracaju iz nedodije. radi takvih bi trebalo uzeti mp3 plejer svakako
ja nekako imam dojam da je najveći dio "u glavi".
bar je tako bilo kod mene. inače sam prilično flegmatična, moj ginekolog je bio divan i smirujući. patronažna na tečaju je isto tako bila "opuštajući element".
nekoliko prijateljica je baš rodilo par mjeseci prije mene i svima je bilo jednostavno i kratko, tako da sam ja imala viziju da mogu i ja.
MD mi je čak u jednom trenu rekao da bi možda bilo bolje da malo porazmislim o tome da možda neće biti onako kako ja zamišljam i da budem spremna na to, a ne da se odjednom uspaničim, međutim ja sam i dalje tripala da će sve proći super.
i stvarno je tako i bilo. istina nakon što sam prenjela 10 dana su me strpali u bolnicu (i to popodne smo otišli za vrijeme posjeta kupiti autosjedalicu, kad mi je mama čula za to poludila je)
noć prije programiranog poroda sam spavala i najveći mi je problem bio što će me probuditi u 5. prva dva sata nakon što su mi dali onaj gel za poticanje sam čitala knjigu u predrađaoni.
sve skupa, milina. mislim da je baš ta autosugestija odigrala najvažniju ulogu.
samo hrabro
Dok sam ja radjala, bila je jedna zena u predradjaoni koja je isto jako urlala, i nju su, cim se oslobodio boks odveli :D
s druge strane, bila je jos jedna zena (koja je rodila 15min prije mene isto u predradjaoni) koja je totalno smireno prodisavala trudove, tak da sam se ja samo na nju koncentrirala i pokusavala disati ko ona
Evo,ja sam spremna .
Al priznam (da bi sada da je to već iza mene i )da jedva čekam tu bebicu u rukama...i da razmišljam o tom ljepom susretu i upoznavanju.
E da to sam zaboravila da ti zvukovi vjerojatno neće dopirati do mene jer ću bit u nekom svom svijetu...ma ne bojim se ja, baš suprotno, spremna sam i jedva čekam da počnu trudovi jer onda znam da ću svoju bebicu uskoro imat u svojim rukama... nakon 3 godine čekanja...
A za zvukove upućene meni nekako sam uvjerena da će bit OK, svi doktori i sestre s kojiam sam se srela na SD su bili potpuno drugačiji od onih iz priča žena...možda sam imala sreće, a možda ... idem onom pozitivno privlači pozitivno...a i dr. ću nastojat dogovorit da mi bude na porodu ako uopće bude trebalo.
Ja imam stvarno samo pozitivna iskustva sa SD i ta friendly atmosfera mi puno znači. Vidjet ćemo,uostalom borit ću se ko lavica, znam što želim a što ne, a i MM će bit sa mnom i "zastupat" me :D
Rossa,slažem se s tobom ma skoro sve je u glavi, ali ja sam u neku ruku odbila programirani porod jer ga ne želim, pretpostavljam da si ti dobila u koktelu s dripom i epiduralnu tako da nemoj me krivo shvatiti ali to se ne može baš usporedit s prirodnim trudovima i porodom koje puno jasnije osjećaš i trebaš puno veću koncentraciju da odeš u svoj svijet, onako si već napola umrtvljen. Osim naravno ako nisi dobila samo taj gel ili drip pa onda prošla sve trudove uz drip što je stvarno grrr.....onda svaka čast !!!ja nekako imam dojam da je najveći dio "u glavi".
bar je tako bilo kod mene. inače sam prilično flegmatična, moj ginekolog je bio divan i smirujući. patronažna na tečaju je isto tako bila "opuštajući element".
nekoliko prijateljica je baš rodilo par mjeseci prije mene i svima je bilo jednostavno i kratko, tako da sam ja imala viziju da mogu i ja.
MD mi je čak u jednom trenu rekao da bi možda bilo bolje da malo porazmislim o tome da možda neće biti onako kako ja zamišljam i da budem spremna na to, a ne da se odjednom uspaničim, međutim ja sam i dalje tripala da će sve proći super.
i stvarno je tako i bilo. istina nakon što sam prenjela 10 dana su me strpali u bolnicu (i to popodne smo otišli za vrijeme posjeta kupiti autosjedalicu
noć prije programiranog poroda sam spavala i najveći mi je problem bio što će me probuditi u 5. prva dva sata nakon što su mi dali onaj gel za poticanje sam čitala knjigu u predrađaoni.
sve skupa, milina. mislim da je baš ta autosugestija odigrala najvažniju ulogu.
samo hrabro
Autosugestija je svakako moćno oružje i računam na njega, ali želim rodit svoje dijete ako Bog da da sve bude kako treba (ja sam na heparinu zbog vena) prirodno bez ikakve kemije i intervencija.
jer ja to MOGU !!!!
ja sam duboko uvjerena da će bit fini i pristojni, em ne mogu bit gori nego u Petrovoj na prvom porodu
a i pokušat ću izbjeć predrađaonu, pa ako taj dio uspije, veseljeeeee
nego, kad sam rađala prvi puta, ni jednu ženu nisam čula, uopće.
tek nakon poroda, dok sam ležala u hodniku pored boxova, čula sam jednu ženu da straaaaaašno urla, i dr koji ju je izveo vani i govorio joj: gospodjo, ja vjerujem da vas boli, ali četvrto dijete, 2500g, porod u 20minuta, pa jel tako strašno da tako urlate, gle, prepast će se ove mladice. I onda je doveo kraj mene, eto gle ove, prvo dijete i to preko 4kila i tu je čitav dan. JEl vidiš?
meni bilo žao žene, bilo joj je neugodno, a nije imala razloga za to. Al da je urlala, oooo jest. Nisam ni znala da tijelo može proizvesti tolko strašne i glasne zvukove. :/
dobila samo gel, drip je trebao ići poslije (zapravo rečeno mi je prvo ide gel, pa ako nakon 6-8 sati ništa ne krene onda opet gel)Rossa,slažem se s tobom ma skoro sve je u glavi, ali ja sam u neku ruku odbila programirani porod jer ga ne želim, pretpostavljam da si ti dobila u koktelu s dripom i epiduralnu tako da nemoj me krivo shvatiti ali to se ne može baš usporedit s prirodnim trudovima i porodom koje puno jasnije osjećaš i trebaš puno veću koncentraciju da odeš u svoj svijet, onako si već napola umrtvljen. Osim naravno ako nisi dobila samo taj gel ili drip pa onda prošla sve trudove uz drip što je stvarno grrr.....onda svaka čast !!!!
međutim gel je učinio svoje i ja am se krenula otvarati tako da sam ja 6 sati nakon što sam dobila gel već rodila. očito je bebušku trebalo samo malo pogurniti
:D
ne kažem da me nije bolilo, kad su počeli ozbilnji trudovi ja sam misleći da sam još na 5 cm i da me čekaju sati i sati bolova, tražila doktora da porazgovaramo o epiduralnoj. dok sam ja njega uvjerila i dok su oni naručili anesteziologa da dođe (nisu baš oduševljeni s epiduralnom na SD) - kao, evo ga stiže za 15 minuta samo da nešto dovrši) ja sam rodila jer sam se od 5 cm do kraja otvorila tako brzo da MD nije ni stigao na porod. naime, kako ja nisam htjlea da on cili dan sjedi u bolnici, a ovo može potrajati sto godina, ja sam ga poslala na posao. rekli su mi da ga zovnem da dođe kad me presele u rađaonu. dok je on došao ja sam već rodila
Čitam knjigu Pripremite se za porođaj, Marden Wagner i iako sam prošla jedan porod, prvi put stvarno shvaćam što se događa za vrijeme trudova. Knjigu toplo svima preporučam i čitajući je vizualiziram svoj porod i uživam jer vjerujem da će ovaj put biti drugačiji. Baš se osjećam spremnom, iako me čeka još 30-ak tjedana.
a kako ces pokusati izbjeci predradjaonu? i ja bi vrlo rado, al ne znam kako :?
tako da dodes prekasnoa kako ces pokusati izbjeci predradjaonu? i ja bi vrlo rado, al ne znam kako :?
e to je ta knjiga koju sam nabavila nakon poroda!
sori bimba iaia, još je nisam našla, tko bi znao gdje sam to zakopala...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom