Citiraj Ivanna prvotno napisa
Slažem se sa svime što si napisala, Zdenka2.

Citiraj Zdenka2 prvotno napisa
...ja sam mislila na nešto drugo, to jest na "dobro razvijene laktove", ulizivanje, političke igre i slično. Nažalost, kadrovska politika na Sveučilištu i te "kriterije" uzima u obzir.
Ne samo da se uzimaju u obzir nego mi se ponekad činilo da neki profesori i potiču i nagrađuju takvo ponašanje. :/

Ali da ne bi sve ispalo tako crno, ipak takvi profesori čine manjinu!
Na sreću da. Ali ta manjina jako zagorčava život ovoj većini. Ali to je već daleko od teme.

Sve ovo što sam napisala o ocjenama tiče se ocjena na studiju, dakle odraslih ljudi koji su izabrali struku i sad se prema njoj odnose na ovaj ili onaj način.

Druga je stvar s ocjenama u srednjoj i osnovnoj školi, pogotovo u nižim razredima. Mislim da bi tu ocjena trebala služiti kao neka kombinacija motivacije, nagrade i mjerila. Slažem se s onima koji su rekli da u ocjenu treba uračunati i trud, jer to motivira djecu, pruža im pozitivan poticaj. Ali ne slažem se da to bude na uštrb djece koja znaju. Ne znam koliko je taj pravilnik o ocjenjivanju striktan, ali ja bih bila malo fleksibilnija u ocjenjivanju. Dijete se, npr. može zabuniti i ispraviti, ne iz neznanja nego iz trenutačnog gubitka koncentracije. To se obično vidi i ja to ne bih kažnjavala nižom ocjenom (to mi se događalo i sa studentima, nikad ih nisam kažnjavala nižom ocjenom; ako bi bili između dvije ocjene, uvijek sam davala višu). Bilo bi mi važno da kod djeteta uočim razumijevanje stvari o kojoj se radi, da ono to stvarno zna, a ne je li počinilo neku greškicu putem.

Mislim da su djeci ocjene važne, jer su one opipljivo mjerilo njihove uspješnosti i pozicioniraju ih u odnosu na ostalu djecu, mislim u tom obrazovnom segmentu. Moj M. ove jeseni kreće u školu i ozbiljno se priprema za to, po svojoj vlastitoj potrebi. On vrlo često priča o ocjenama i želi "imati sve 5". Mi smo mu objasnili što su to ocjene, a i teta u vrtiću, ali nismo puno govorili o tome niti smo iskazali bilo kakva očekivanja u pogledu ocjena. Dakle, on govori o tome, jer je njemu to važno. Kad uđemo u školsku praksu, moći ću više toga reći.

Iz mog iosobnog skustva, ocjene su uvijek bile na drugom mjestu - od prvog razreda osnovne škole, pa do daljnjega, ja sam htjela učiti, a ocjene su samo to pratile.

Anita AZ, mislim da se kod tvoje kćeri radi o problemu s učiteljicom, a ne s ocjenama. Izgleda da učiteljica nema dobru komunikaciju s djecom, kao niti metode rada.