Da li su ocjene vazne?

[dijanam]

Ne mogu naći na Narodnim novinama Pravilnik o ocjenjivanju u osnovnim školama.
Može pomoć?

[Rene2]

http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1995/1506.htm

Ovo ti je pravilnik, a ako te zanima neko tumačenje, slobodno pitaj.

[dijanam]

Hvala ti puno!

[mamalada]

Nesretne ocjene. Meni je važno da je moje dijete nešto naučilo (prvoškolac), odličan je u bitnim predmetima, ali njemu stvara frustraciju što nije dobio pohvalnicu zbog četvorki iz čunga lunga predmeta. I nije krivnja učiteljice. Već sama činjenica da njegovi trud i znanje nisu vrednovani tim komadićem kartona koji njemu očito puno znači, iako sam s njim duuugo o tom razgovarala. Sad se malo smirio, ali u tim nižim razredima bi ocjene trebale biti posve stimulativne, a ne da ti tjelesni, glazbeni i likovni ruše prosjek. Nemaju svi talenta za umjetnost i nisu svi atletski tipovi. To mu ja rekla i sad je bolje.

[princezica]

Kad smo kod pohvalnice mene zanima sljedece,moj Ivan je imao četvorku iz likovnog i dobio je pohvalnicu.Moja necakinja je također imala jednu četvorku ali iz matematke i nije dobila pohvalnicu :? Postoji li neko objašnjene za to ?

[blis]

Ne. Tko će dobiti pohvalnicu nije definirano zakonom nego internim aktima/dogovorom u školi. Razrednik i razred predlažu učenike koje treba pohvaliti, a Učiteljsko, odnosno Razredno vijeće to amenuje. Nije isto ako je u razredu 10 učenika s prosjekom 5,0 ili samo jedan. A pohvalnice se i ne mora dobiti samo za uspjeh.

[marta]

mene zanima koji je to "cunga lunga" predmet?

jucer pita prijateljica Andriju malo sramezljivo: a jesi dobia pohvalnicu?
kaze on: nisam.
a ona s olaksanjem, rezignacijom i mrvicom nervoze u glasu: ni ja...

[camel]

pohvalnice se zaista ne moraju dobiti samo radi odličnog uspjeha.
i učenici koji su postigli vrlo dobar opći uspjeh mogu dobiti pohvalnicu.

ako je npr. neki učenik pokazao izuzetan napredak u odnosu na opći uspjeh u prijašnjim razredima, ili npr. postigao uspjeh na nekom natjecanju, ili se isticao posebno dobrom/prijateljskom/plemenitom gestom.

prije dvije godine UV škole u kojoj sam radila pohvalilo je učenika i učenicu koji su pokrenuli skupljanje novčane pomoći za sestru drugog učenika u školi kojoj je dijagnosticiran rak. oboje nisu bili ni izbliza odlični učenici, ali su pokazali inicijativu.

činjenica je da se uglavnom pohvaljuju odlični učenici, a odlikaši s 5,0 ako škola ima financijskim sredstava dobiju i nagradu, najčešće knjigu.

[blis]

prije dvije godine UV škole u kojoj sam radila pohvalilo je učenika i učenicu koji su pokrenuli skupljanje novčane pomoći za sestru drugog učenika u školi kojoj je dijagnosticiran rak. oboje nisu bili ni izbliza odlični učenici, ali su pokazali inicijativu.

Ovo je super! Da se mene pita pohvaljivali bi se učenici ISKLJUČIVO za drastičnu pormjenu ponašanja/učenja na bolje, za rezultate na natjecanjima (+nagrada) i za sve ono što su napravili samoinicijativno za školu i kolege i školske projekte u kojima su sudjelovali u svoje slobodno vrijeme bez nagrade u obliku ocjene.

[mamalada]

Martine riječi:
mene zanima koji je to "cunga lunga" predmet? [/quote]

Možda sam se ružno izrazila, ali to su predmeti u kojima postignuće ne ovisi samo o djetetu: likovni, glazbeni i tjelesni. Imam nekog pedagoškog iskustva i mislim da je za te predmete najvažniji trud: je li dijete donijelo pribor za likovni, dres za tjelesni, pokušava li koliko može lijepo i uredno dovršiti sliku, otpjeva li pjesmu do kraja, to je ono što bi se trebalo računati. Moje dijete nema na koga imati talenta ni za likovni, a još manje za glazbeni. Od tjelesnih aktivnosti ja znam hodati i tu i tamo potrčim. Njega jesam upisala u sport radi druženja s vršnjacima i kvalitetno provedenog vremena, razgibavanja i lijepog oblikovanja tijela, da se kasnije u životu ne pati s pretilošću, ali ne očekujem vrhunskog sportaša. Ukratko, bedasto mi je da ocjena iz takvog predmeta ruši umjesto da podiže prosjek i što je najvažnije, stimulira djecu,

[LIMA]

Joj, ja baš ne dijelim u potpunosti to mišljenje. Ti "čunga lunga predmeti" su kasnije nečiji životni poziv od kojeg zarađuju kruh, često i puuuno više (sportaši, umjetnici, pjevači...)
Ja sam više za to da se odgoji uopće ne ocjenjuju nego da se prema preporukama "poticajno" ocjenjuju (čitaj: nemoj davati ocjene ispod trojke). Malo sam zbunjena porukama koje dobivamo. S jedne strane učenike treba poticajno ocjenjivati, a s druge strane nam se predbacuje previše odličnih i vrlodobrih učenika. Ako pogledamo koliko predmeta se poticajno ocjenjuje (glazbeni, likovni, tjelesni, vjeronauk, engleski), a koliko ne (hrvatski, matematika, priroda) ne treba biti matematičar da se zaključi kako učenikov konačni opći uspjeh i nije baš realno stanje stvari.

Razmišljam o tom ocjenivanju odgoja: smatra se da učenik ili je ili nije nadaren za pjevanje, slikanje i sl. pa ga ne treba ocjenom kažnjavati jer on, kao, ne može utjecati na tu svoju (ne)nadarenost. No, kad krenemo malo dalje, pa i za matematiku je netko nadaren, imamo svi učenike koji se jadni trude oko matematike, ali jednostavno nemaju "kliker" i ne ide im. Koliko god se "trudili", ako iz testova dobivaju trojke i četvorke ne mogu zaključno imati 5. Ista stvar je i s čitanjem, pisanjem sastavaka i sl. Učenik koji ima disleksiju nikad neće čitati kao onaj koji je nema koliko god se trudio, a nije kriv za to što se takav rodio.

I što sad, znači, neki Božji darovi su na "većoj cijeni" od drugih.
Često mi bude žao učenika koji pjevaju kao slavuju i imaju 5 iz glazbenog kao i oni što tule, ali se TRUDE. To mi nekako nije fer. Kao ni oni što imaju vidljivu nadarenost za sport i imaju 5 iz tjelesnog kao i onaj smotani odlikaš kojemu ne želiš uskratiti pohvalnicu zbog "pišljivog tjelesnog".

Veća šteta po dječju psihu mi je nekome davati 5 iz glazbenog koji nema sluha i uvjeravati ga u nešto što ne stoji, nego biti realan, kad - tad će se morati suočiti s činjenicom da nije nadaren (ako ne prije onda kad krene osvajati hrvatsku estradu...)
Kad čujem mnoge naše pjevače pomislim: Zašto ti učitelj iz glazbenog nije nikad rekao da nemaš sluha?

[mamalada]

Lima, u pravu si što se tiče životnog poziva i "slavuja". Međutim, i dalje mislim da nije odgojno, ne u toj dobi, ne stimulirati dijete, štoviše, kazniti ga, jer nije prirodno nadareno. Imamo mi doma devizu: "Život nije uvijek fer" i ne sklanjamo djecu pod stakleno zvono, ali je stav i komentar vršnjaka u toj dobi važniji od roditeljskog. A njemu je očito važna potvrda male razredne zajednice i učiteljičina. A ja uopće ne pravim pitanje oko njegova uspjeha: hej, dečko, zaigran, odlikaš, brojnih zanimacija i slobodnih aktivnosti, pa što bih još htjela? Baš ništa. Ali on bi.