Dečki su jučer bili sa bakom u Maksimiru. Vratili su se kasno i umorni, ali naravno i prljavi, tako da je tuširanje bilo obavezno. Jakov mi je odmah rekao- moraš nam i oprati kosu radi krpelja. Ja, koja sam prije 15 minuta došla s posla, u glavi zbrajam minute- tuširanje + pranje kose+ sušenje+ oblačenje piđama, svex2 i pokušavam se izvući- paa, možda danas i ne moramo prati kosu.
A tako, kaže meni Jakov, prvo me plašiš sa krpeljima, a sad mi nećeš prati kosu. Nakon takvog neoborivog argumenta, naravno slijedi pranje kose. Dok sam ga brisala, na Ivoru sam ispod pazuha pronašla krpelja koji se već uhvatio ispod pazuha, i nije spao nakon sapunanja i ispiranja. Još je bio friški, tako da sam ga lako skinula, ali Jakov se prestravio i izjavio da on više nigdje nejde, preopasno je.
Poslije je još rekao da dobro da sam našla krpelja jer bi inače Ivor sigurno umro (a ja nisam tip roditelja koji plaši djecu i preuveličava, samo sam mu objašnjavala da se uvijek trebamo pregledati zbog krpelja).
Sorry, vidim da sam odužila, ali zaključak je- od sada peremo kosu svaki dan kad su vani, znači- svaki dan.
A kad je MM čuo cijelu priču samo se uhvatio za glavu i zavapio- baš svaki dan...
