i ja sam mojoj maloj u tim mjesecima stavljala spavaćicu u krevetac... sve je to okej kad je sasvim mala, al sa nekoliko mjeseci (kad počne koristiti ručice i nogice) je jednom uspjela spavaćicu navući sebi na lice. :shock: na svu sreću je tako jako vrisnula i počela mlatarati nogama i rukama (nije ju znala skinuti) da sam odmah dotrčala u sobu (samo što sam je bila stavila u krevetac, pa otisla do banje a onda začula vrisak) i od tada smo izbacile pidžamu koliko god ju je voljela. ovo s jastukom smo također upražnjavali jedno vrijeme, jer ih se na taj način super može obmaniti da su još uvijek u roditeljskom krevetu.Prvo sam stavljala svoju pidjamu pored njega
iz mog iskustva predlažem da se već u prvoj godini dijete nauči da spava samo/uspavljuje samo il kako god. tj. da se ne mijenja ta navika ako to dijete već čini. naša je tako zaspivala sama kao 6-mjesečna beba, dok mi nismo učinili tu grešku i počeli je uspavljivati tj. prebacili je u nas bracni krevet (jer nam je bilo lijepo, al kasnije nam je postala tlaka :/ ). ljeti kad je umorna od plivanja sam je uspjela ponovo vratiti na stari režim, al sve bi to kratko trajalo. s 2-3,5 godine ju je bilo nemoguće (o)stavit samu da spava (plakala je i bojala se). s nepunih 4 i sad je ipak dovoljno "zrela" da može i sama zaspati, tj. sad joj uspijem i objasniti da ima svoj krevetac (pored naseg kreveta) gdje može mirno spavati bez da mamu udara cijelu noć itd.
ne treba imati grižnju savjest, posebice ako se djetetu preko dana posvetite dovoljno, izmazite, izljubite izigrate, slobodno ih naučite da sami zaspivaju i spavaju, pa čak i u vlastitom krevecu (il sobi kad su stariji)... noć je za spavanje - zahtjevati miran san za sebe i za djecu nije ništa nemoralno.