kailash prvotno napisa
htjela bih samo podsjetiti da pričamo o knjizi
"NO crying sleeping solution" u kojoj autorica više puta naglašava da je broj sekundi plakanja u metodi : nula.
Dakle, cure, ne pričamo o istoj metodi ako puštate dijete da imalo plače

U općim bih se crtama složila s tobom, Kailash, ali ima djece koja se jednostavno ne mogu umiriti bez plakanja. Moj se Vilenjak uspavljivao urlanjem prva tri mjeseca svog života i
ništa što bih ja napravila ne bi ga zaustavilo (o tome sam već pisala na prvoj ili druogj stranici). Ova knjiga polazi od pretpostavke da svako dijete ima neki način uspavljivanja bez plakanja (uglavnom dojenje), ali to nije točno. Neka mogu, druga ne.
Zato sam ga povremeno znala ostaviti u krevetu da plače, ali uvijek bih bila uz njega, tješila ga, pjevala, mazila... Skužila sam da će on plakati ovako ili onako, a ako bi zaspao u krevetu, bar bi dulje odspavao, bio manje nervozan tijekom dana i manje urlao pri sljedećem uspavljivanju, jer nije bio premoren od nespavanja. Zato mislim da nije svako plakanje identično i da je najvažnije ono što P. stalno naglašava, a to je promatranje svog djeteta i djelovanje u skladu s onim što baš njemu najviše pomaže.
Da ne bih ispala zagovornica cry-outa, ja stvarno mislim da dijete ne bi trebalo plakati, a kamoli ga ostaviti samoga dok plače, ako se to ikako može spriječiti. Ali neki klinci su jednostavno osjetljiviji i tu roditelj stvarno ne može ništa nego mu pomoći da se plakanje svede na najmanju moguću mjeru i u čim brižnijoj okolini.