evo da vam se i ja izjadam....
bilo je to 18.10.2002. oko 21h. sjedila sam i gledala tv kad sam najednom shvatila da mi je pukao vodenjak. e tada je panika počela...tresla sam se i jezik mi se počeo zapličati.MM me odvezao u bolnicu i tamo me dočekala grozna doktorica K. Čim je shvatila da sam trudnoću vodila kod doktora Ž(najbolji na cilom svitu) ona mi je samo rekla:mala aj u krevet, ništa prije jutra. i tako ja odem u krevet i oko 23h mene uhvate trudovi..malo pomalo postali su neizdrživi. cijelu noć sam šetala po odjelu, molila tu doktoricu da mi da nešto jer me bolovi ubijaju, no ona me nije ni pogledala. da nezaboravim u 04:30 sam bila na klistiranju....zamislite to:ja umirem od boli a ona meni- muči mala.mislin grozota.ujutro napokon je došao moj doktor(koji je cijelu noć zvao da vidi kako sam jer ga glupača doktorica K. nije tila pustiti na odjel)čim je došao poludio je jer mi doktorica nije dala zaštitnu inekciju protiv infekcija(jer mi je prvo puknuo vodenjak)nego mi je on dao kad je došao-odnosno 12 sati nakon puknuća vodenjaka. nakon toga legao me na stol i dao mi nešto za smirenje jer sam bila izbezumljena i dao mi za otvaranje jer se nisam cijelu noć otvorila više od 4 prsta. čak mi je i mama ušla na odjel(ona je radila u bolnici pa su je pustili) i kad me vidila u onakvom stanju poživčanila je.tada se ispred nje stvori dok K. i cijela ponosna joj kaže :čestitam kći vam je rodila, a moja mama cila u šoku gleda mene i govori:vi niste normalni , pa eno moje kćeri na stolu jer je niste cijelu noć šljivili ni 2 posto.
ova je samo umukla i otišla... i tako sam ja u 11:55 , 19.10. rodila moju srečicu Luku. :D i samo mogu zahvalit svom doktoru što mi je ipak na kraju sve bilo lakše.