...je naučio što znači imati prijatelja.
Lavić je jedinac, manje više razmažen, i dok nije krenuo u vrtić sve njegove igračke bile su samo njegove i nije bilo šanse da ih s nekim podjeli.
Nije dobro, ali računala sam s tim da djeca u kolektivu nešto nauče, pa da će se te njegove navike s vremenom i promjeniti.
Bila sam u pravu. S njim inače nemam problema otići u goste, dobar je i voli društvo, i lijepo se igra s drugom dječicom. Ali, nakon teške prilagodbe na vrtić i cijele godine boleščina, konačno ove godine duže vrijeme ide u vrtić u kontinuitetu i primjećujem da je zadovoljan, ima svoje društvo, djeli s njima igračke, slatkiše i ostalo. Postao je dio grupe.
No, da ne duljim, ima u susjedstvu malog prijatelja s kojim se druži vikendima, dok njegova mama i ja pijuckamo kavu. Divota!
Jučer mu je mali K. poklonio Ninja kornjaču. Ja u početku nisam to ozbilnjo shvatila, ali stvarno lavić je Ninju ponio kući i K. se nije bunio.
K. nas obično prati do kuće sa svojom mamom i onda se još malo poigraju kod nas. Ja nisam posebno isticala da treba i on nešto dati K. zato što je dobio igračku, naravno, računajući da ćemo malenom nešto pokloniti sljedeći put kad se vidimo, kad evo ti lavića, nosi autić i kaže: "Evo K., ti si meni poklonio Ninju, ja ću tebi autić. :D :D
Sunce mamino, baš mi je bilo drago.
Eto, rastu i uče.