Evo, jučer smo bili kod frendova.
Dojmovi su vrlo pozitivni, kažu da se Monika jako trudi stvoriti lijepu atmosferu za dolazak bebe. Sve prošlo kako su zamišljali... jako su zadovoljni, oduševljeni njenom kuhinjom, savjetima koje im je dala, uglavnom, kad pričaju o njoj pretvore se u osmjeh.
Istina, Monika se polako povlači, do sad je imala dvije sobe u kojima su bili smješteni klijenti... krenula je s prenamjenom jedne. To ne znači da prestaje raditi, već da pomalo smanjuje tempo. Vjerujem da neće prestati raditi do kraja siječnja.
Nažalost, detalja puno nemam, jer smo bili kratko, više se divili bebi i starijem djetetu koje je oduševljeno prinovom... a osim toga, to su njihove intimne priče, koje nisu spremni izložiti na forumu, pa moram i to poštovati. Zato tako općenito.

Od tehnikalija: oko mjesec i pol do dva prije termina su bili kod nje na dogovoru, pripremili svu papirologiju, (više o tome na
http://forum.roda.hr/threads/67967-P...sti-bebu-kući), iznajmili su apartman u blizini, došli tjedan dana ranije, tata je po porodu rješavao papire i 4 dan nakon poroda su došli s bebom kući. Beba je spavala cijelim putem.

A što se tvog straha tiče, meni su napričali svega i svačega groznoga, u suzama sam izašla iz ordinacije "uglednog" porodničara... otišli smo u Feldbach, čuli drugu priču i odlučili da ću roditi tamo... ne zato jer su nam ispričali drugu priču, već zato jer sam skužila da su tamo stvari za koje se kod nas moraš jako boriti, posve normalne... da je prirodni porod nešto što se podrazumijeva, podržava... i iako se radi o bolnici (a ja se grozim sustava), osjećala sam se tamo jako dobro.
Ni doktoru ni babicama to što ja želim nije strano, niti uvrnuto, niti ugrožavajuće po bebu... kao što se to ovdje zna okarakterizirati. Dakle, imaš još jednu opciju osim Monike, to sam htjela reći.