Evo mene nazad. Bili smo za vikend kod Monike.
Osjecala sam se tako zalosno i uskraceno zbog jezicke barijere, moj njemacki je jadan i bas minimalan, a muz ne vlada bas tim zdravstveno-trudnicko-porodjajnim terminima, iako smo vec nasli neke specificne izraze i otprintali, Monika prica brzo a i austrijski njemacki je drugaciji od Dojca. :D

Citavo vrijeme sam se osjecala cudno, tamo je sve tako mirno i tiho, kao da nema nikoga, kao da se nista ne desava, a 4 auta su bila u dvoristu kad smo dosli i kasnije smo vidjeli jednu mamu kako izlazi iz one sobe sa ogledalima na vratima.

Oko smjestaja nismo nista pametno smislili, sve sto smo gledali je preskupo.
Ovi pansioni u tom dijelu grada naplacuju po danu i po osobi, skuplje nego hoteli u centru, a svi izgledaju ocajno.

Ja sam totalno bila zablokirala kad smo dosli tamo, ne znam zasto, sve mi je bilo tako nekako nestvarno, nisam se ni snasla, iako smo bili kod nje dobra dva sata.

Pitajte sta vas zanima, ja ne znam odakle bi pisala.