ajme identično ovako sam se ja osjećala kad sam prvi puta bila tamo. sve je bilo tako čudno, drugačije, nestvarno...
kao da sam posjetila neki paralelni svemir. točno se sjećam tog osjećaja dan danas!
kad smo mm i ja nakon razgovora s njom krenuli za zgb, šutili smo 2 sata do kuće, svako u svojim mislima i dojmovima.
a onda je s vremenom sve nekako sjelo na svoje mjesto i to je jednostavno bilo to. nezamislivo mi se vratiti u bolničko okruženje nakon toga