Citiraj hagulkica prvotno napisa
Meni se čini da je bolje da dijete netko pazi nego da bude u rađaoni.
Ja u svakom slučaju to ne bi, ni sad ,ni da je starija, jednostavno se ne bi mogla opustiti. Mislim da i klincima nije lako stvarno shvatiti zakaj sad mamu tak boli, kaj se događa, zakaj im nitko ne može odgovarati na sva pitanja koja tad imaju i sl... ne znam stvarno koja je to dob kad bi se oni mogli nositi s tim.
potpisujem i mogu dodati još par svojih osobnih razmišljanja.
mislim da je sasvim dovoljno da budu tamo negdje u blizini, s nekim kome vjeruješ (dakle da si opuštena da su zbrinuti ).
jer za porod je toliko važna privatnost, a žena kada je s djecom, hoćeš-nećeš, obično uvijek prvo misli na njihove potrebe.
a u porodu bi ženine potrebe trebale biti alfa i omega.

ja si samo zamišljam da npr. netko od djece usred poroda zaplače jer mama stenje, ili kaže da je gladno ili se jednostavno igra i glasno viče (kao što to djeca inače rade) ili nešto slično.
to bi me iz tog "drugog svemira" istog časa katapultiralo u realnost, mozak bi mi se sigurno usmjerio u drugom pravcu, a mislim da to stvarno nije dobro za porod.
osim toga, za mene je porod nekako preintimna stvar.
mislim da ima puno u tome kad ga neki uspoređuju s vođenjem ljubavi, samo smo se danas toliko odmakli od toga da nam je to skoro nepojmljivo.
jer ne bi mi palo na pamet voditi ljubav pred djecom, pa tako ni roditi.
čak mi i one slike sa čitavom obitelji tik nakon poroda više ne mame onaj osjećaj blaženstva, mislim da mamu i bebu stvarno treba pustiti na miru bar tih prvih sat vremena da se dobro "upiju", jer ta beba to zaslužuje, isto kao i ono starije dijete, da te prve trenutke koji su toliko posebni i neponovljivi ima samo sa svojom mamom.
zbog 101 razloga, emocionalnog, zdravstvenog (kolonizacija majčinim, a ne nečijim drugim bakterijama)...
a za starije sestre/braću je sigurno dovoljno ushićujući doživljaj vidjeti seku ili bracu i upoznati se s njim/njom i sat vremena kasnije .