evo, ja sam jedna od onih "sretnica" koje su imale dva missed-a i jednu biokemijsku!
nakon oba missed-a sam isla na kiretazu, blagi uzas! i nakon svake sam rekla kako necu vise nikada niti pomisljati na T, ali sada ulazim u 9 tjedan.

i prvi puta mi je sam pocetak T onako kako bi i trebao biti, prvi put, i sada mi to daje malu nadu da ce sve biti u redu! ali i dalje postoji strah, osjetim da se ne smijem onako kako sam se smijala prije nekoliko mjeseci.....
no, svaki dan si razmisljam kako sam blize svojem crveku, pa ako i ova T zavrsi spontanim, nadam se da nece, barem sam dozivjela mali napredak koji ce mi dati snagu da se iznova suprotstavim svojim strahovima i krenem u novu T.