Ni moja priča nije ništa bolja.
Prva trudnoča je završila spontanim u 11.tj.
Druga trudnoča je bila rizična od samog početka. Prokrvarila sam u 6.tj. te ležala na kauču (bolnici 3x, svaki put po 10 dana) i samo na wc i tuširanje, ostalo ležanje...Uz terapiju utrogestanom 3x4 kuglice, te mi je bilo strašno loše od njih (povračala sam, samo spavala)
Problem je što se plod na jednom mjestu odvojio od maternice i krvario...te je tako levitirao do 20tj. kada se napokon primio kako spada .. a ja sam smjela šetati po vani!!!!
Do kraja sam iznjela trudoću i imam najdražeg sina na svijetu!

Nakon 2.g. smo pokušali imati drugu bebu i taj treči puta sam u 10.tj dobila izljev krvi i završila na hitnoj, te su mi napravili kiretažu na živo (jer je bio praznik, a još je bila i neka tekma na tv-u, pa im se jakoooo žurilo....).
Nakon te neopisive boli, fizičke i psihičke sam bila jako neutješna i tužna, te smo nakon 4.mj pokušali ponovo i ta četvrta trudnoča je završila u 10.tj jer je plod odumro - no tu kiretažu sam napravila privatno, pa bar nije bilo fizički strašno (psihički prestrašno).

Sada je prošlo godinu dana, te se polako pokušavam pripremiti za novi pokušaj. Nekako sam potisnula fizičku bol, no muči me taj psihički strah kojeg se ne mogu riješiti.
Pošto su mi svi nalazi u redu, sada sam se odlučila za homeopatiju. Prvo što mi je dr. rekla je da prestanem piti i jesti sve mliječne proizvode, te konzumirati samo laneno mlijeko i njegove mliječne proizvode (ima sve u dm-u), te izbaciti iz prehrane sve slatko. Jesti što više povrča i piti puno vode.
Nakon 2mj. moji bi hormoni trebali raditi savršeno, pa ću vas rado izvjestiti o promjeni. Nakon mjesec dana ću dobiti remedije koje bi mi trebale pomoči da se riješim tog potisnutog straha.

Držite mi fige!