 |
|||
Anita, ne možeš očekivati od Omi da ga pazi bez greške, meni kad treba minuta da se obučem ili sl. zamolim stariju kćerku da ih pripazi u njihovoj sobi i zatvori vrata, tamo im se ne može ništa desiti, sve im je prilagođeno...
Pokušaj da ne dođe do takvih situacija da imaš potrebu graknuti s time da sve prije osiguraš, jer ona je samo dijete,... ja moju zezam da je zaljubljena, koliko zaboravlja i doslovce živi u nekom svom svijetu...
polako se pitam i di sam ja... :?
skužila sam da sam prekjučer obukla jednu kraću soknu s uzorkom, i drugu veću bez uzorka :shock: . tak sam otišla van, i nisam skužila - dok danas nisam mogla naći parove od tih sokni...
:?
Anita,
Budi hrabra. Ti to možeš!
anita i ostale mame
tesko mi je ovako skuziti - jesu li ovo jadanja ili je to opca atmosfera... ja bi se trenutno mogla pojadati na neke stvari ali opca atmosfera mi je fantasticna...
no jos prosle godine ista stvar ne bi bila samo jadanje (koje nekad stvarno pomaze i ustvari ti ne treba neki savjet nego samo da to izbacis suosjecajnom uhu) nego cijela atmosfera, moj cijeli zivot mi se cinio takvim - jadnim...
ako je situacija kao prva - slusanje, moralna podrska, mali savjeti su super... mislim da su takve situacije neizbjezne ali i dobrodosle u zivotu da si precizno iznavigiramo putanju...
ali ako je situacija br.2 - HITNO poduzeti nesto u smjeru svoje srece!!!
i ako se ne mozemo natjerati zbog sebe, navikle na ugodu pravednosti mucenickog polozaja, onda ZBOG DJECE... djeci treba, ne samo odmorna nego SRETNA (!!!) majka... jer ih u zivotu ne ucimo kako u tegobnom zivotu biti i ostati odmoran nego kako biti sretan... a ucimo ih vlastitim primjerom, ne? sve rijeci su uzaludne ako slika (ne kaze se uzalud slika govori tisucu rijeci) nije iskreno nasmijana...
meni je isto trebalo da mi tijelo pocne doslovce vristati - ucini nesto ili cu ti otkazati! uf, jeezus, zar mora tako daleko ici...
Lucky day
Evo.... nastojim pronaći realna rješenja. Možda se već ovih dana dosta toga riješi. :D
Ja imam trostruku situaciju: 1) Premorenost, 2) Hormonalna neravnoteža, 3) Uuužasno mi fali moj rad
Moram prvo tijelo dovesti u red.... ozdraviti, odmoriti se, oporaviti.... a onda ću ostalo.
Znam da ne bi bila ovoliko često bolesna da nisam premorena, a isto tako znam da ne bi bila premorena i sa manje sna da sam tu i tamo napravila nešto za sebe i nastavila sa skladanjem. Sjećam se još kad sam sa starcima živjela kad mi je tata govorio da će me ubiti moja glazba jer ne spavam i ne jedem danima. To je zato jer on nije shvaćao da je ona moj san i moja hrana. I to se nije promjenilo ni do danas. I fali mi moje hrane.... gladna sam....Kad maštam o tome da imam 3h dnevno za nastavak na projektima, teško mi je opisati radost u srcu... onako, sva poskočim iznutra kao neko drugi kad bi dobio na lotu.
Jedina dobra stvar totalnog pucanja je što ti ne ostavlja prostor da pobjegneš od činjenice da si stvarno moraš pomoći.
Anita ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
da se što prije vratiš svom snu!!!
:D bas mi je drago, samo naprijed!Anita-AZ prvotno napisa
kako dobro receno, pogotovo ovo boldano!Sjećam se još kad sam sa starcima živjela kad mi je tata govorio da će me ubiti moja glazba jer ne spavam i ne jedem danima. To je zato jer on nije shvaćao da je ona moj san i moja hrana. I to se nije promjenilo ni do danas. I fali mi moje hrane.... gladna sam....
To tako dobro razumijem. Meni je s malim M. nedostajao, ali jako nedostajao samo moj posao. Ništa drugo, ni izlasci ni bilo što osim posla. Tješi se, dijete raste, naći će se neko rješenje - čuvalica ili jaslice, a ti ćeš se vratiti svome poslu.3) Uuužasno mi fali moj rad
Sjećam se još kad sam sa starcima živjela kad mi je tata govorio da će me ubiti moja glazba jer ne spavam i ne jedem danima. To je zato jer on nije shvaćao da je ona moj san i moja hrana. I to se nije promjenilo ni do danas. I fali mi moje hrane.... gladna sam....
Skroz se slažem s tatekom !
Mislim da je sve stvar dogovora. Ma ne postoji tako važan posao zbog kojeg bi se zanemarile obaveze i kod kuće ! Može uletit neki period zbog kojeg se treba kasnije ostajati ... ali i na poslu se može reći - ne.
Muž i ja se dogovorimo, i mogu slobodno reć da sve dijelimo - eto, on sad dok je na porodiljnom se stvarno trudi obaviti sve ono što sam i ja radila prvih 9 mjeseci i maksimalno se trudi da me poštedi svega - skuha za malog, za nas, pegla, sprema stan, ... na meni ostaje dojenje, uspavljivanja preko noći, i, naravno, posao.
Dok je radio, trudio se da se ranije vraća s posla - kao i ja sada. Nismo više solo, ipak je tu još jedan mališan koji traži zajedničko vrijeme, trud i ljubav
hvala ti Anita da si otvorila ovaj topic, iz 2 razloga:
prvi je taj da znam da nisam sama, i da preuzmem neka rjesenja iz vasih situacija.
drugi je da se i ja izjadam. zivim sa svojim roditeljima i pokusavam se preseliti u novi stan u kojem je totalni kurslus (nije namjesten do kraja, majstori su sj**ali pol stvari...). moj stari, koji je cijelo vrijeme doma, moze pricuvati malog negdje oko 20 minuta maximalno jer se "strasno umori". on je inace uvijek bio jako komotan, i vidim da mu je tesko bilo sta vise od toga pa mi ga je mrsko i pitati. moja mama, koja ima snage cuvati malog duze od 20 minuta, ima 4 ( :shock: :shock: ) firme, i radi non stop, a kad dode doma jos se mora brinuti za starog papka (koji je isti kao malo dijete, doslovno si ne moze sam uzeti ni casu vode). md i ja smo kao zajedno, ali to se svodi na to da ja idem u njegov grad (u kojem zivi sa svojim roditeljima) jer on tamo snima film koji mu je jako bitan, i moze ga snimati samo od tamo, znaci ne moze doci ovdje i biti sa nama. ja ne zelim ici tamo zivjeti s njegovima (i s mojima mi je naporno, a kamoli jos sa svekijima) a iznajmiti stan tamo se ne isplati, jer njegovi uskoro putuju u inozemstvo na 4 godine, pa bi se ja kao preselila tamo, u postojeci stan.
al sam oduljila, ali poanta je da sam totalno ljuta na njega jer mi se cini da ne zeli poduzeti nista oko takve situacije, a ja sam ovdje sama i nema mi ko pomoci da mi pricuva klinca makar na sat vremena da stignem nesto obaviti. tetu cuvalicu si ne mogu priustiti jer sam u k**** s parama (sto radi probleme i pri dovrsenju stana, u kojem bi barem bila sama s malim da mi niko ne sjedi za vratom). tako da i ja pucam po savovima. mali je postao izuzetno aktivan i zahtjevan, tako da mi je s njim tesko bilo sta obaviti (nije to vise ona fora "malog u maramu i radi po kuci"). evo, ispucala sam se malo iako je situacija daleko kompleksnija nego sto se moze napisati, ako itko ima savjete, prijedloge kako da organiziram vrijeme da nesto stignem obaviti, bila bih zahvalna do groba.
anita reci mužu da iskešira lovu za pomoć u kući,bilo da ti pospremi bilo da pričuva malog
ja ne vidim drugo riješenje
ako se pravo da te ne "čuje" napiši mu i prilijepi na frižider,kotlić od wc-a,auto itd
možda shvati
ponavljanje,ponavljanje,ponavljanje
Ovako ja:
-kad mi se da kuham, kad mi se ne da jedemo sendviče
-kad mi se da peglam, kad mi se ne da sve stoji a dragi si pegla komad po komad koji mu treba
-kad mi se da idem van, kad mi se ne da palim crtiće na DVD-u
...i tako u nedogled. Za mene ne postoji da nešto moram. Moram dati djeci jesti, ali ne mora to biti nedeljni meni svaki dan.
I još nešto-kad muž obavi neki posao nikad ne prigovaram da ga ne prođe volja za drugi put.
Mikka ja sam možda posljednja osoba koja bi trebala ovako nešto napisati(jer sam u prethodnom postu objasnila da živim sama),no angažman TD mi se čini premali i nedovoljno odgovoran što se djeteta tiče. :/
Oprosti ako sam u krivu,to je tvoja privatna stvar,no nećeš moći dugo ovako ,na ovaj način.To je ,ne znam kako da se izrazim,čardak ni na nebu ni na zemlji.Na starce se ne možeš osloniti,Td odgovara da bude preko cijele Hrvatske daleko i da lijepo živi ko momak sa starcima,dok se ti mučiš i doslovce pucaš po šavovima.
Ti si ovdje žrtva,podnosiš najveći teret,pitanje je samo koliko a da se to u ovim okolnostima koje si opisala(samoća,malo zahtjevno dijete,nedovršen stan)ne odrazi na tvoje zdravlje.
Želiš li ti (ali iskreno),preseljenje u drugi grad?Nekako imam dojam da još s tim nisi načistu.Ja sam bila u sličnoj situaciji,no nisam se htjela preseliti iz razloga koje sad neću nabrajati ali su čvrsti i u njih sam sigurna.
Tražiš savjet...nisam ni sama sigurna što da ti napišem jer je lako drugima popovati,no jedan ozbiljan razgovor sa TD je prijeko potreban...da se vidi di ste i šta ste.
Sve je to lijepo,snima film dok se mama brine o njemu,ali ŠTO JE S TOBOM?
mikka, ako je u tom novom stanu JEDNA upotrebljiva prostorija (a imaš dovoljno financijskih mogućnosti da plaćaš režije) - preseli se. sigurno je teže biti sam, ali se puno lakše podnosi psihički.
stan ćeš urediti pomalo, kad stigneš - a te pare koje planiraš dati majstorima - u ovom trenutku preusmjeri na samostalan život.
potpisujem debelo!
Ma to bilo najbolje rješenje naravno no čini mi se da je mikka napisala da joj je to trenutno financijski neizvedivo.... :/
cure hvala vam
u stan selim drugi tjedan, pa makar bio krs.
ronin, sto se selidbe u drugi grad tice, nisam ja protiv toga, u krajnjem slucaju ako nece ici imam se gdje vratiti. samo zivjeti sa svekijima.. vjerujem da se sve jezite pri samoj pomisli. a za razgovor si potpuno u pravu. uostalom, trazit cu ga da mi placa "alimentaciju" dok god nije s nama. pa ce biti para i za nekog da mi pricuva klinca na sat-dva! oh, kako je lakse kad se napise i s nekim podijeli
mikka - pa kaj on ništa ne daje za dijete???? :shock:
Pa nek vam plati režije za stan.
Živjeti sa svekijima u nepoznatom gradu,ajme horora,brrrr...
pa uglavnom, kad smo tamo, on placa sve zivo. ja doslovno ne potrosim ni kune. i kupuje malom stvari, placa nam put itd. tak da ne bi rekla da ne daje nista. meni ga je dosad bilo glupo i traziti, nekad su mi i moji uskocili, ali sad vise ne zelim uzimati od svojih, pa ce mi sigurno dobro doci od njega :/
kad citam ovaj post djeluje mi daaaleko od toga da smo mi, kao, ustvari, zajedno. ma mozda sam samo ja naivna.
more than you can imagine. na svu srecu, oni odlaze daleko, daleko..
mikka, oprosti na direktnosti, ne moraš mi odgovoriti...ali, zašto si ti uopće s tim dečkom?
meni se čini da si ti pametna i razumna cura, ali da te on koči strašno :/
koliko često se vi uopće vidite? koliko se on brine za vaše dijete? zašto ti on ne pomogne u uređenju stana? pa masu stvari možete sami napraviti...
nekad se i sami začudimo kad pogledamo neke stvari sa distance...
anki, nema beda. to se i ja pitam lately. osim sto se volimo i nas odnos je ustvari idilican-kad se vidimo.
ne pomaze jer ga nema. on zivi u drugoj drzavi. kad smo zajedno, on obozava malog. za**bana je to situacija za rijesiti. relativno lako je otici, ali uzeti malom tatu.. bla bla, znate svi kakve su to dileme. sit. bas mi ide na zivce ovakva situacija. kaj cu, kad sam naivka.
Draga uzeti malom tatu?
Jel bi on njemu prestao u tom slučaju biti tata?
Čini mi se da se neka značajna promjena ne bi ni dogodila.
baš tako.
a to što on plaća sve kad si ti kod njega - mislim da je daleko od toga da da bi se moglo zvati pomoći za dijete.
vidi što će se dogoditi kad to zatražiš. to će ti biti neke vrste indikator...
ne mislim da si naivka; čak štoviše, ti si i više nego svjesna cijele situacije....samo kaj napraviti?
teško, teško....ali morali bute to riješiti ovako ili onako ako misliš krenuti dalje; u protivnom buš pukla. ti si ta koja tu najviše ispašta; a zapravo bi trebala uživati s bebačem i dečkom.
ako njegovi fakat odlaze i ako si ti spremna na preseljenje, mislim da svakako trebate probati...puno stvari će biti drugačije...ali bar ćeš znati na čemu si.
iskreno vam želim da sve ispadne dobro
naivka zato kaj od malcevog rodenja cekam da se nekaj promijeni na bolje (za mene). da sam odma poduzela korake, ne bi se sad tu zalila. ah, kasno je da se kajes. cure hvala vam puno na savjetima
nikad nije kasno
Mikka, draga.... uh, ovo je ozbiljna tema o kojoj bi valjalo razmisliti! Otvori topic o tome obavezno, pa cemo zajedno.
____________________
DRage moje - ja sam našla danas izvrsnu tetu čuvalicu! Stvarno smo oduševljeni! U ponedjeljak počinje.
U nekim momentima škrtica u meni pomisli - kvragu, dat ću nekome 75kn dnevno da si odspavam. :/ Imat ću manju grižnju savjesti radi love kad ću raditi... ali prvo se moram oporaviti...
I još sam vam htjela još reći da sam užasno ogorčena na mamu koja je slijedeće stvari rekla MM:
1) Kako je razočarana što nisam "izdržala" niti godinu dana (za 3.tjedna će) s Liamom bez pomoći i bez da poludim..
2) Kako bi ona rado pomogla "kad bi...", "da je....".... itd...
3) Kako je užasno brine što si susjedi misle jer me čuju kako stalno vičem.
P joj M... kćerka joj puca, ona prstom ne mrda, a brine za susjede?!
prihvati mamu takvu kakva je i od danas je smjesti u file ignore....
zašto od nje očekuješ da ti pomogne ? jer ti je mama ?
u biti zašto od bilo koga očekivati suosjećajnost ili pomoć?
to što ti je rod ne znači da je suosjećajna prema tebi po defaultu...
a susjedi,pa nek pričaju, tko ih štrumfa
ovako je i kod nas. neko vrijeme mi je bilo teško i rekla sam mužu (dobro, vikala sam
mikka, ti si jedna feš-koka i ne sumnjam da ćeš stvari istjerat na čistac. samo se podsjeti svako jutro da puno puno vrijediš
Anita, mi imamo mali stan i čim ja počnem raditi, platit ćemo ženu za čišćenje, bez imalo grižnje savjesti. Za to vrijeme ćemo uživat negdje. Čestitam za tč (tetu čuvalicu)!
Anita, čestitam na teti čuvalici i neka ti ne bude žao novaca, tvoje unutrašnje stanje je važnije od bilo koje love :D
Anita, pridruzujem se cestitkama na teti cuvalici :D
koliko sati dnevno ce biti kod vas?
md snima autorske dokumentarce.
otvorila bi topic, kad se smislim sta bi bila konkretna tema :/ , zasad mi se ovo cini kao dobar pocetak. kad se male ruke sloze
Pa počet ćemo sa 2,3 h dnevno. Max 4h. Za početak.
Danas sam puno spavala, MM je sve preuzeo. S pauzama, spavala sam danas do 15h!!! A mogla sam i još....
Anita-AZ
Mikkai draga rijesi to .Najgore su nerjesene situacije! Ili ste skupa ili niste! Trebas znati na cemu si! Imam jednu prijateljicu koja je tako sa svojim dragim vec 13 godina . Imaju kcer , on ju je priznao , alimentaciju ne placa jer su kao dobri , ali on zivi sam a one kod njenih! Svako malo on je se sjeti i provede neko vrijeme s njom , maloj kupuje robicu , vodi je sa sobom...Ali na kraju je opet sama i nezadovoljna!
anita, evo i ovdje jedan :D za cuvalicu...
a mamu - bas ko sto kaze maria 71 - u file 'ignore'
a pare? - gledaj na njih kao dooooobru investiciju!
slazem se u potpunosti!Mikka
bolje da i 'kao' niste skupa a da se i dalje nadas da cete jednom biti onako kako ti mastas...
nego da ste 'kao' skupa a da ste gledano s odmakom gotovo potpuno razdvojenih zivota...
Evo i mene. I ja pucam po šavovima i pun mi je kufer svega!
Kao mnoge od vas nisam sama i živim u punoj kući, 5 nas je + Erik, ali vjerujte mi sama sam. Ma zapravo bi mi bilo bolje da sam sama.
Živimo sa svekijima u zajedničkom domaćinstvu. Svi rade a ja sam kući s Erikom. Od mene se očekuje (nitko to nije izravno rekao ali znam što misle, toliko se poznajemo) da kuham, pospremam i naravno brinem oko Erika. On je jako zahtjevno i grintavo djete. Nema te stvari koja njega može zainteresirati bar na 5 min. Evo ga i sad spava u mojem krilu i čim krenem prema sobi otvar oči počinje plač.
MM je privatnik i radi od jutra do sutra. Ali naravno ne odriče se kave 2x dnevno, bila vezena za posa ili ne.
Svekiji dolaze u 4 kući i ručak mora biti gotov na stolu, inače su nosine do pitajbogagdje. Puno i oni rade, ali naravno njihov odmor je njihov odmor i kad počne nogometna tekma na tv-u Erik može umirat oni ne reagiraju.
Kad se potužim da mi je teško priča krene u smjeru a kako je bilo nama sa 2 djece stigli smo sve....
Ma u stvari nemn snage čak se ni izjadati ni napisati smisleni post. Očekivanja su velika a ja očito nesposobna....
Mislim da je ova tema napunjena sa frustracijama i jadom kao rijetko koja druga ...
Ivana, i tebi i svim drugima frustriranim roditeljima (ako ima neki koji se tako ne osjeca, nek digne ruku!) prije svega jedan veliki
Mislim da sve te bake i djedove (bilo s nase, bilo s partnerove strane)treba podsjetiti na dane kad su oni bili roditelji ... da, sad im izgleda kao da je sve bilo super, ali ce se sigurno ucas sjetiti i teskih trenutaka, a vjerojatno ce se i sjetiti da je tada bila jedna od najnormalnijih stvari da bake cuvaju djecu i to iz dana u dan.
Ako mene pitate, mislim da bi nam svima bilo bolje kad bi za pocetak imali bar nekoliko sati tjedno mira koje bi mogli "ispucati" na nesto po zelji, spavanje, citanje, kavicu s frendicama, bilo sto. Ajd, pokusajte se dogovoriti za pocetak sa muzevima, roditeljima, svekijima itd da vam omoguce bar 3-4 sata mira jednom tjedno ... recite im da ce i njima biti bolje sa vama kad se malo odmorite.
Anita, sreco, tek sada vidim ovaj topik.....tako mi je zao sto ti je tesko i sve mislim kako da ti pomognem i stalno se vracam na ono "eh, velika gorica" iako ni ona nij ena kraju svijeta, ali znam da bi napunila baterije da barem jedno tjedno odemo u park, da se druzimo, da napravis neki pomak iz te svakodnevnice.....
ovo sa tetom je super i nemoj slusati mamu, mama nije ti i nije u tvojoj kozi i ne zna sta i kako se ti osjecas. Omi i Liam trebaju veselu i nasmijanu mamu koja ceih uciti veselju u zivotu stoga, poduzmi i ucini sta god treba da im to omogucis. bez da se ikome opravdavas. nitko nije zavrijedio da se i jednom rijecju opravdavas.
drzi se, draga
ivana, ja sam negdje oko 6 mjeseci poslije prvog poroda imala manje kila nego prije trudnoće! Također zahtjevno dijete, grčevi, rijetka stolica pa stalno ona i roba zakakane, na cici svako malo. Kasnije kad smo očeli dohranu, još i pripremane hrane za nju... Jednom bi spavala ujutro, tad bih ja nešto nabrzaka pojela, išla sređivat njenu robu, i to je bilo to. Često bi se dogodilo da do pola 5 kad mm dođe s posla ne stignem ništa drugo pojesti, a kamoli skuhati nama, o nekom pospremanju stana da ne pričam. Srećom, mm nije prigovarao. Kojiput bih ga dočekala kao spasitelja da mu 'uvalim' dijete da odem na wc, otuširam se, ubacim nešto u usta...
Probaj razgovarati sa svojim mužem, pitaj ga je li njemu važnije da se ti brineš o vašem djetetu i da dijete ima svoju mamu uz sebe stalno, ili ručak za njegovu mamu i čist stan. Ako mu je dijete na prvom mjestu, neka on svojima objasni da ti nisi na porodiljnom da bi njima olakšala život. A iskreno, mislim da bi ti trebala što prije uzgojiti tvrdu kožu i nešto karaktera snahe guje, da uspiješ ne primati srcu što kažu i ne obazirati se na njihova očekivanja od tebe.
I sad je lijepo vrijeme, tvoj muž može na kavu na neku terasu i s djetetom u kolicima - drugim riječima angažiraj ga više u brizi oko djeteta. To da oni svi puno rade, pa da je i ne znam koliko puta istina - što je s tobom, ti valjda po cijele dane nokte manikiraš?! A jednog dana kad ti završi porodiljni, kad počneš i ti ići na posao, misliš da će se onda njihova očekivanja preokrenuti? Neće, i dalje će htjeti ručak i čist stan, JER SI IH TAKO NAVIKLA!
porodiljni dopust, kako mu je i ime, često se shvaća doslovce tako..kao da je žena na dopustu
blago si ga njoj, cijele dane je doma, ne mora se ustajati ujutro da ide na posao (he,he), lijepo sve stigne, polako, skuhati, spremiti po kući, malo oko djeteta, neš ti posla
ja se samo sjećam kako sam ja na porodiljnom znala zavidjeti MM kad je išao na posao, a ja ostajala doma sva izbezumljena, u trenirci, bez vremena da se istuširam, a kamoli da peglam i nakuhavam ručak za obitelj i tazbinu..
on se svaki dan u četiri poslije posla nacrtao doma, za vrijeme tog mog 'dopusta', da mi pomogne..nije išao na pive s prijateljima dok ja čamim doma kao zatočenik, kuhao, pomagao..shvaćao i osjećao koliko to zna biti naporno
i da, čuvao je malenu da ja mogu ići na aerobik, i to par puta tjedno..samo da izađem iz kuće
i opet mi je bilo teško, i znala sam 'puknuti', iako sam imala podršku
blago vama koje imate nekog ko dolazi doma i cija je dijete legitimna briga
ivana ovo si zapamti A jednog dana kad ti završi porodiljni, kad počneš i ti ići na posao, misliš da će se onda njihova očekivanja preokrenuti? Neće, i dalje će htjeti ručak i čist stan, JER SI IH TAKO NAVIKLA!
audrey ti pravo kaže
pa lakše bi ti bilo da ste sami s dejtetom ,a ne da su te pretvorili u kućnog roba
ajde ti probaj ,jedan dan malo više popapriti, pa drugi presoliti ,pa treći zagoriti
možda krenu jesti vani
Nadam se, mikka, da ce se i tebi to ostvariti!blago vama koje imate nekog ko dolazi doma i cija je dijete legitimna briga
(ali ne mogu da malo prokomentiram tvoj slucaj i tvome slicne ...
Ako sam dobro shvatio, TM je ili stranac ili nas covjek koji radi vani, jel tako?
Poznajem puno parova koji su krenuli sa tih pozicija, jedan partner u jednoj zemlji (ili gradu udaljenom od grada onog drugog), drugi u drugoj (ili drugom udaljenom gradu), dosta njih su cak donijeli odluku o zajednickom zivotu ... no, kod vecine je ostalo samo na odluci.
Uvijek je tu iskrslo stotinu upitnika, te gdje ce zivjeti te gdje raditi (jedan je obicno u dobroj poziciji, dok drugi mora pocinjati ispocetka) pa kad dodje dijete kako i sto sa njim ... jako jako malo parova je na kraju iz svih tih dilema i dvojbi izaslo "neokrnjeno" (citaj: kao cjelovita familija), dok su mnoge od tih veza se svele na jednoroditeljske obitelji.
Ponavljam: nadam se da ces ostvariti zajednicki zivot sa TM-om, ali ... za to treba i odluka, ali i puno dobre volje i upornosti s OBJE strane.
(i ja imam to iskustvo, dok sam prohodao sa MZ ja sam zivio u Austriji, a MZ u Zagrebu, no olakotna okolnost je bila da sam u sebi vec vise-manje donio odluku o povratku u HR tako da tu nije bilo velikih dilema koje bi ometale razvoj nase veze i buduci zivot)
Velika slova marie71 su nažalost točna, no ponekad nam je potrebno iskusiti totalno mrcvarenje prije nego nešto napravimo po tom pitanju.
Vjerujem da smo sve imale fazu "svetica i savršenih žena" bar koju godinu, nismo li? Ja jesam, čak i ja.
Kako nekome objasniti da NA VRIJEME učini stvari za sebe i da pri tome ne "pozove" malog čovječuljka na lijevom ramenu koji mu govori da je sebičan? Kako da to objasnim sebi? Evo, baš sinoć pišem na svojim proljetnim bebama poruku i kažem da se nadam da neću krenuti sa iscrpljivanjem prije nego se potpuno oporavim. Kao, ok je iscrpljivati se kad si zdrav. Jer, ne može se živjeti bez iscrpljivanja ako želiš sve što ja želim. Treba li mi psiholog ili klon, sami prosudite!
Ja sam bolje. Samo par dana je bilo mirnije i polako uhodavamo tetu čuvalicu i stvarno osjećam da se vraćam k sebi i da ću uskoro nastaviti sa (za mene) velikim stvarima. :D
_____________________
Leonisa - hvala ti!
tatek, i u mojoj okolini se to pokazuje neizvedivo. Situacija u kojoj on radi vani (zadovoljan sa svojim poslom, u RH ne bi mogao raditi taj posao - tu čak nije ni plaća uzrok (ne)vraćanja doma, nego sama priroda posla), a ona je u Hrvatskoj, već par godina očekuje da se on odluči na povratak. Naravno, za sad bez rezultata. On hoće dijete (sad, dok je on u inozemstvu), ona neće dok se ne vrate, ne želi odgajati dijete bez oca
On topic:
ivana, imate li mogućnosti da se odselite? Ovo pisano velikim slovima potpisujem.
Varijante na tu temu su bezbrojne ... i mislim da je razgovor o njima sasvim ON topic ... Naime, bojim se da zene (one u velikoj vecini slucajeva ispastaju) cesto krenu u avanturu zvanu dijete prije negoli dobro i trezveno razmisle o situaciji. Naime, ja vidim dvije mogucnosti - ili odgadjati djecu dok se situacija medju partnerima ne iskristalizira (a ponekad to traje ne gpdinama nego desetljecima) ili pak ici na rizik, dijete odmah, no biti svjestan da to moze lako zavrsiti kao jednorodietljska obitelj i treba SVJESNO racunati s time, uzeti to kao svoju odluku, a ne poslije to uzimati kao nekakav alibi pred sobom samom ili drugima za tezak zivot.tatek, i u mojoj okolini se to pokazuje neizvedivo. Situacija u kojoj on radi vani (zadovoljan sa svojim poslom, u RH ne bi mogao raditi taj posao - tu čak nije ni plaća uzrok (ne)vraćanja doma, nego sama priroda posla), a ona je u Hrvatskoj, već par godina očekuje da se on odluči na povratak. Naravno, za sad bez rezultata. On hoće dijete (sad, dok je on u inozemstvu), ona neće dok se ne vrate, ne želi odgajati dijete bez oca
I jedna i druga varijanta su OK, ali zena mora biti svjesna da je to tad njena odluka (na koju, jasno, utjece i partner, budici otac) ...
Tipicni primjeri (ja znam nekoliko iz svog okruzenja): muz radi vani i zbog love ili prirode posla ne moze/ne zeli doci u HR. Muz ceka da naslijedi unosan posao od svojih roditelja koji ga nikako ne zele prepustiti njemu. Jedan od partnera ganja karijeru uz ceste selidbe za znanstvenim poslom , dok je drugi sklon "klasicnom" zivotu.
Ja se slažem. MM meni voli pomoći u svemu - često mi očisti cijelu kupaonicu, zglanca parket ili usisa, a da mu ja nikad ne kažem da to mora. I definitivno nemam namjeru prigovarati mu ako to ne učini točno onak kak bi ja to napravila.
Primjera radi, više puta sam mu prigovorila jer mi nekak naopačke složi suđe u mašinu (počne odnaprijed pa je meni teško složiti ono na kraju koje moram gurati odozada). Nakon mojeg, ne znam koje prigovora, više se nikad (za sad dvije godine) nije uhvatio tog posla. A sumnjam i da bude. A baš bi mi dobro nekad došlo, ali mi je glupo da mu sad to počnem objašnjavat i ispričavat se. Tak smo prešutno došli do toga da je to samo moj posao.
Sa stalnim prigovorima ta bi se količina "samo mojeg posla" mogla povečati pa zato šutim!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom