A nećemo mi na zelenu granu dok god i same smatramo da nam muževi pomažu u kući.
 |
|||
|
|
|||
A nećemo mi na zelenu granu dok god i same smatramo da nam muževi pomažu u kući.
istina, ako se o tome govori kao o 'pomaganju', to znači da je na njihovoj dobroj volji da 'pomognu' jer je to, očito, primarno ženski posao
i MM i ja smo živjeli sami prije nego smo počeli živjeti zajedno, nitko nije došao iz toplog majčinog krila gdje se za nas pralo i kuhalo..MM se poprilično izvještio u svim aspektima kućanskih poslova pa ne vidim zašto ne bi nastavio
zbilja bi bila blesava da ja preuzmem sve te obveze na sebe kad i njemu to tako dobro ide
tu neku primarnu stepenicu , ajmo to tako reći, 'ravnopravnosti' smo prošli, po kući radimo jednako jer je zbilja besmisleno da ja rintam, a on gleda televiziju..mislim, helou?
no briga o djetetu i stupanj angažiranosti oko istog već je sasvim druga priča
Pa kod nas su kućanski poslovi primarno moji poslovi jer sam ja za sad kod kuće u MM dođe oko pola pet s posla. Ja do tada puno toga napravim i glupo mi je od njega očekivat da odmah poslije ručka rinta po kući. To je isključivo moj stav, nije neki koji mi je on nametnuo. Znam da mu je psihički naporno na poslu pa ga neću gnjaviti. Vikendom mi pomogne i ja to zato nazivam "pomoć", a ne njegov posao. Uskoro se i ja namjeravam zaposlit pa ćemo onda drugačije, riješit ćemo to kad za to dođe vrijeme
tatek
hvala na lijepim zeljama. ja sam sve vise skepticna da ce se to ostvariti, tako da se sad trudim odvrnuti novi film u glavi. a film se zove "all by myself"
Teinamama, nisam ja to mislila direktno tebi, naravno da ima bezbroj načina kako ljudi mogu organizirati svoj život. Ali mislim da ako žena stvarno želi podijeliti s mužem teret oko kućanstva, neće u tome baš uspjeti dok god i sama smatra da je to na njoj, a muž joj pomaže.
Znas, nemoj sad ni ti "zatvoriti vrata" ... samo, zauzmi drugaciju poziciju. Ako i ostanes sama sa djetetom, nije smak svijeta (iako definitivno nije ugodno niti pozeljno), no tad znaj da je to rjesenje koje ces PRIHVATITI, bez da zalis za zajednickim zivotom jos godinama.mikka prvotno napisa
tatek
hvala na lijepim zeljama. ja sam sve vise skepticna da ce se to ostvariti, tako da se sad trudim odvrnuti novi film u glavi. a film se zove "all by myself"
Vjerujem da bi i takav pristup TM-u bio najpravedniji: mozete biti zajedno (uz te i te uvjete npr. da u nekom roku osnujete zajednicko kucanstvo i zaista ziviet zajedno), ali i odvojeno, a nek on sad donese odluku u nekom razumnom roku, jer nije moguce istovremeno i biti i ne biti u jednoj obitelji ... ako mu sve to izlozis u smirenom i neoptuzujucem tonu vjerujem da ce se i on zamisliti nad konacnom odlukom i, ako u sebi zaista ima ljubavi prema vama i zelje za zajednickim zivotom, tad se moze i odluciti na to. Ako pak prevlada predbacivanje i optuzivanje, tad nema ni atmosfere za dogovor i pametne odluke ...
SAd sam pukla. Ja sam totalno grozna mama. Erik cjeli dan grintav, plače i nervozan. Cjelo vrjeme meni na rukama, izuzev sat vremena šetnje. Boli me sve, leđa, ne mogu disati od bolova, on plače, ja ludim moram staviti ručak pokušavam jednom rukom on grinta i plače hoću ga stavit na krevet da svežem maramu jedva ju svežem on se dere iz sveg glasa stavim ga unutra plače opet pokušavam ručak plače spustim ga na kreve i počnem se derati da ću poluditi on grčewvito plače dam mu cicu i zaspe jecajučći. Ja plačem dosta mi je svega
ivanabokulic, udahni duboko, proci ce... Mozda ga nesto boli, smeeta, zubici... Drzi se
Ma znam da mu nešto je. Pa nije mi u inat grintav. Svjesna sam toga....
Ufffff... dišem...dišem...
I uvest ću reda u život i svoj i suživot sa svekijima. Pa nisam ja kućna pomoćnica! Nisam na godišnjem odmoru nego na porodiljnom dopustu i moja briga je moje djete a ne njihove guzice!
ivana, vjerojatno osjeti i tvoju nervozu pa je jos vise takav. ako ne mozes napraviti rucak, nemoj. ali stvarno, nemoj.
meni je ta faza kada je Lea imala 5-6mj. bila najteza. poceli su zubi, ona ne bi podnosila da nije u mom narucju...pucala sam. i isto sam s MM prolazila krizu oko "posla oko kuce i Lee". dosla sam do toga da sam rekla: ako smatras da briga oko djeteta nije posao sam za sebe (zasto onda imamo tete cuvalice npr.) a oko kuce takodjer posao sam za sebe (zasto onda imamo domacice) samo zato sto se ne napusta kuca da bi se otislo na posao, ja cu svako jutro izaci iz kuce s Leom i vratiti se za 8h, pa ako ti dodjes prije mene, ti napravi rucak. i bila sam spremna to napraviti. nekoliko dana za redom sam namjerno otisla u setnju prije nego bi dosao doma i rekla da nema rucka jer sam morala s Leom van. u podne je sunce prejako, ujutro spava, oko 3 je idealno vrijeme za setnju, tako da u 5 nisam mogla postaviti stol sa finim toplim ruckom.
pitla sam sta je bitnije- topli rucak ili Lea.
danas ako je L. zahtjevna ili imam puno posla za obaviti po gradu i/ili u kuci ne napravim rucak, ne pospremim stan i to je skroz normalno, razumljivo i prihvatljivo.
takodjer me sustigao bruh pa sam fino sve ****** i uopce ne prelazim svoje granice. ne dopustam vise niti da mi itko prigovori zbog toga. Lei treba zdrava majka (psihicki i fizicki) a MM zena.
probaj s njime razgovarati. otvori mu dusu, isplaci se ako ce ti nakon toga biti lakse i ako ce on shvatiti. predoci mu svoj zivot, stavi ga u svoju ulogu na jedan dan, vikend....
i
Leonisa
Ma nije ni MM-u bajno. I njega njegovi tlače. Stalno radi i čitavi posao su svalili na njega. Mada ga ima još za 10-ero ljudi.
Svekiji su problem. Neznam jel ta moja sveki bila vundervuman ili ja tako nesposobna ali po njenim pričama i stajalištu ona uspjevala sve a ja kukam da ne mogu ništa.
I da moja nervoza prelazi na njega, njegova na mene i tako u krug.
Evo današnji uzrok nervoze bilo kakanje. Popodne se jedva pokako i sad je već bolje volje, a bilo je ...... koma!
No sad se skidam s neta i odoh grliti i ljubit svoje zlato.
Pusa svima
sumnjam da je tvoja sveki bila vundervuman, mozda je kuca bila cista, rucak topao ali
to nije sigurno radila. ne toliko koliko to radis ti. fizicki nemoguce.i odoh grliti i ljubit svoje zlato.
ti ne dopustas da kuca i drugi budu ispred tvog andjela. i to je ok. tako i treba. zato si mu majka (na porodiljnom).
Imam osjecaj da se prije roditelji nisu toliko igrali i bavili s djecom, barem kao mi ovdje...
Bas sam neki dan razgovarala sa nekoliko kolegica i zakljucile smo da su se nasi roditelji vise bavili kucanstvom, a djeca su se medjusobno igrala...Danas su roditelji cesto i "moderatori" i ukljuceni su u igru s djecom. Zato i ne stignu obavljati kucanske poslove. Npr., ja se iz svog djetinjstva sjecam par izleta, mogu ih na prste nabrojiti, kada su me roditelji vodili negdje.. Ali se zato sjecam da je mama stalno nesto pospremala, tata drejao u garazi...A mi nastojimo svaki vikend negdje otici sa H. Naravno da se onda stan ne sjaji.
Sofke, kod mene je kontra situacija. Nije baš da rintamtu neku primarnu stepenicu , ajmo to tako reći, 'ravnopravnosti' smo prošli, po kući radimo jednako jer je zbilja besmisleno da ja rintam, a on gleda televiziju..mislim, helou?
no briga o djetetu i stupanj angažiranosti oko istog već je sasvim druga priča, ali kućanstvo je na mojim leđima, dok smo brigu oko djece MM i ja rasporedili ovak: JA 60: MM 40 (naravno kad nije na poslu
). Mislim da je to OK, barem za sada zadovoljavajuće funkcionira, iako bih ja naravno ponekad STVARNO voljela da umjesto mene usiše, pokupi paučinu ili objesi veš (iz kuhinje me često izbaci :D ), no obzirom da sam već godinu i pol tokom dana sama s duplićima, vjerujte mi više mi treba odmor od djece nego od kuhače i pegle. Važnije mi je da napunim baterije za djecu nego za čišćenje...
Ma što međusobno, pa držali su djecu u kinderbetu, vidite da nitko iz naše (khm, moje) generacije nije niti puzao
Meni je moje dijete dok nije prohodala bila stalno na rukama, ili smo vježbali na podu (meni i MM-u, kod nas se jednako zajedno brinemo o djetetu i kućanstvu), i to je bio glavni predmet zezanja i čuđenja među mojom mamom i tetama koje bi nam došle u posjetu -- moja mama bi im govorila, joj oni ti NIKAD ne ostavljaju dijete u kinderbetu!
Da, i kod nas su se tome cudili, zasto H nikad nije u kinderbetu ili vrticu (osim kad smo morali na WC ili nesto brzinski obaviti). Dodju teta i tetak od MM u posjetu. H je imala 2 mj. I sjedimo svi u dnevnoj sobi, a ona pita: zasto je ne stavite u kinderbet u sobu, nije DOBRO za djecu da su s odraslimaMa što međusobno, pa držali su djecu u kinderbetu, vidite da nitko iz naše (khm, moje) generacije nije niti puzao
Meni je moje dijete dok nije prohodala bila stalno na rukama, ili smo vježbali na podu (meni i MM-u, kod nas se jednako zajedno brinemo o djetetu i kućanstvu), i to je bio glavni predmet zezanja i čuđenja među mojom mamom i tetama koje bi nam došle u posjetu -- moja mama bi im govorila, joj oni ti NIKAD ne ostavljaju dijete u kinderbetu!, to je NAPORNO za odrasle. Ja joj kazem: a kaj da tamo radi, da gleda u plafon? Odite si vi malo leci u kindebet budni. Mozda ste vi njoj naporni. Naravno da im je to bila zadnja posjeta
E to je to. Upravo tako. Oni zapravo mi smo se u biti "sami odgajali". I moja je mama puno radila i sjećam se da sam mnogo puta išla u krevet plačući i jecajući zašto mi nema mame (radila 2.smjenu), zašto me ona ne stavi u krevet a ne da sama moram leći. I sada kada se sjetim toga suze mi krenu.
Zato sam se zaklela da neću dopustiti da se to dogodi i mojoj djeci, ne želim da i oni osjećaju tu tugu i samoću.
Mi smo se pomazili i izljubili i sada moj anđelak spava, a kasnije ću mu se i ja pridružiti. Tako sam sretna što imam dijete. Neki put sam na totalnom rubu ali svejedno nijedan trenutak ne bih mjenjala nizašto na svijetu. Obožavam svojeg anđela.
E to je to. Upravo tako. Oni zapravo mi smo se u biti "sami odgajali". I moja je mama puno radila i sjećam se da sam mnogo puta išla u krevet plačući i jecajući zašto mi nema mame (radila 2.smjenu), zašto me ona ne stavi u krevet a ne da sama moram leći. I sada kada se sjetim toga suze mi krenu.
Zato sam se zaklela da neću dopustiti da se to dogodi i mojoj djeci, ne želim da i oni osjećaju tu tugu i samoću.
Mi smo se pomazili i izljubili i sada moj anđelak spava, a kasnije ću mu se i ja pridružiti. Tako sam sretna što imam dijete. Neki put sam na totalnom rubu ali svejedno nijedan trenutak ne bih mjenjala nizašto na svijetu. Obožavam svojeg anđela.
Joj, sveki me davi s vrtićem (iliti ogradicom), oni su ga kupili, iako smo mi govorili da nam ne treba. I sad, svaki put kad dođe: "Pa što ga ne staviš u vrtić, daš mu čajeka i smoki, i da vidiš kako se sam igra. Moj I. (MM-ov brat) je do 3 godine stalno bio u vrtiću"
A čuđenju nema kraja: "Puštaš ga da ti puza po stanu??? Pa onda stalno moraš za njim hodati???". Stvarno, mora da sam neka čudna biljka koja se na porodiljnom igra s djetetom.
Čajek i smoki nema smisla ni komentirati...
Deaedi i oko mene se svi čude zašto nikada Erika ne ostavljam samog, čak ni kad se zaigra sa mobilom i gymom.
A kad smo bili kod MM-ovih bake i dede svakih par minuta su mi govorili pa daj ga polegni na krevet nemoj ga na ruke naučit ćeš ga pa neće htjeti od tebe. A kaj da ga susjedu pošaljem da ne bi bio vezan za mene
Joj, sveki me davi s vrtićem (iliti ogradicom), oni su ga kupili, iako smo mi govorili da nam ne treba. I sad, svaki put kad dođe: "Pa što ga ne staviš u vrtić, daš mu čajeka i smoki, i da vidiš kako se sam igra. Moj I. (MM-ov brat) je do 3 godine stalno bio u vrtiću"
A čuđenju nema kraja: "Puštaš ga da ti puza po stanu??? Pa onda stalno moraš za njim hodati???". Stvarno, mora da sam neka čudna biljka koja se na porodiljnom igra s djetetom.
Čajek i smoki nema smisla ni komentirati...
Deaedi i oko mene se svi čude zašto nikada Erika ne ostavljam samog, čak ni kad se zaigra sa mobilom i gymom.
A kad smo bili kod MM-ovih bake i dede svakih par minuta su mi govorili pa daj ga polegni na krevet nemoj ga na ruke naučit ćeš ga pa neće htjeti od tebe. A kaj da ga susjedu pošaljem da ne bi bio vezan za mene
MartinaP tebe dave s vrtićem a mene sa hodalicom.
Neću komentirati, već sam dosadna sama sebi
Slazem se Deaedi i Mima. Setnje i odlasci u prirodu su mojima bili strani pojam. Kad sam mamu pitala gdje je sa mnom setala, rekla mi je da najcesce niti nije jer nije imala kolica.
Apropos muzeva, baka etc. - cini mi se da je najteze od nekoga ocekivati da ce ti pomoci i pokusati ga promijeniti u tom smjeru -
Npr. ocekivati od muza da SAM uzme krpu u ruke i pocne cistiti(ako tome nije sklon) ili traziti baku da ti cuva dijete, a ona ne moze/nece.
Meni je u takvim situacijama lakse prihvatiti situaciju kakva je - a to je "you're on your own girl" i krenuti od tud.
Tako da vise nema beskrajnih dogovora o tome ciji je red da obrise prasinu ili dumanja - jadna ja zasto nemam baku dostupnu 24/7. Promjene kod muza vec vidim - kad se primim posla bez da ga krivo gledam i on odmah pocinje popravljati nesto sto stoji tjednima, a nadam se i da ce baka skuzit neke stvari.
ma nema ti kod nas predbacivanja. ja razumijem da on ima posao koji mora napraviti i mora odtamo, jer ovdje ne moze. smeta me kad mi on govori da dramim jer sam nervozna sto moram sve sama i sto se ne stignem organizirati. mislim oko polusredenog stana, klinca koji postaje sve zahtjevniji a nema ga ko cuvati osim mene, plus ostalih svakodnevnih stvari koje bi bilo dobro da se obave, npr rucak i tako nesto. a on zivi s mamom koja mu sve radi! i kad smo tamo, cim mali zaplace ona ga uzima. ja mu velim: provedi s njim sam, bez mame i mene tjedan dana i onda mi tek pricaj sta se sve moze stici. kuzis, on ne zna uopce kak je naporno sam odgajati klinca cak i bez dodatnih s**nja, a onda meni prica kak ja pretjerujem. to nije u redu.
[/quote]provedi s njim sam, bez mame i mene tjedan dana i onda mi tek pricaj sta se sve moze stici. kuzis, on ne zna uopce kak je naporno sam odgajati klinca cak i bez dodatnih s**nja, a onda meni prica kak ja pretjerujem. to nije u redu.[/quote]
Pa, upravo to! Ne želim preuveličavati, ali nitko tko nije sam proveo s bebom nekoliko dana ne može si ni zamisliti koliko to naporno može biti (pod pretpostavkom da ne želiš pustiti da plače i da pokušavaš djetetu puno pričati i objašnjavati). Taj netko također nema pojma kakav je osjećaj kad si bolestan, a ne da ti nema tko donijeti čaj nego ga možda nemaš kad ni popiti. Ja se sjećam viroze kad sam po noći odlazila malo - malo povraćati, a u pauzama sam osluškivala nisam li probudila zlato i plače li možda sama. Koma.
ivanabokulic
1. spavaj kad ti dijete spava, bar dvaput tjedno
2. sama si odredi raspored
3.kuhaj brzopotezne ruckove
4. kojiput odredi dan za vas dvoje, i ne skuhaj ni spremi nista, jer ti nije dobro
5. odj*** ih sve osim tm-a bar u glavi, jer ces ispalit na zivce
6. nadi prijateljicu koja ce ti biti podrska
7.dijete je najvaznije
8. razgovaras s TM-om, probaj mu predocit situaciju, i ako bude na tvojoj strani, nek on rjesava nosove SVOJIH (ajmorec) clanova obitelji
sve pisem iz vlastitog iskustva. bilo nas je 7+ Anita, zajednicko kucanstvo sa svekrvom, I NJENOM svekrvom. mos mislit.
sad nas je 5+ anita, al su mi jaaaako zahvalni ako skuham. ne klanjaju se, niti govore, al pojedu rekordnom brzinom...a i jezici su im se istrosili...osim svekrvinog, al to je vec druga prica.....
Stroma:I to je nešto što mi jako fali u životu. Naime udala sam se i došla živjeti u muževo mjesto i tu praktički nikoga ne poznam. Mislim poznajem ali svi moji bliski i dragi ljudi su tamo gdje sam prije živjela a sada nemam vrmena da nađem neku srodnu dušu s kojom bi se zbližila.6. nadi prijateljicu koja ce ti biti podrska
da stanem u obranu nasih roditelja - meni su moji uvijek govorili - ves se moze i sutra popeglat, ocistit se moze i sutra...a mozda sutra nece biti ovako lijep dan za uzivanje sa svojim djetetom
ivana i ja sam se doselila u drugo mjesto - ali sam nasla ekipu i to najvise u parku, ubrzo nas se skupilo povece drustvo - taj osjecaj da si sam s djetetom nije samo tvoj, vjerujem da ima neko mjesto (pa makar i lokalna pekara) gdje sreces druge mame - napravi jedan ulet s pitanjima kako je beba i imat ces ekipu za kavu.
s druge strane kad je moj tata poceo cuvati D nije se mogao nacuditi nekim mojim "prijateljicama" iz tog doba - doslovce nas je spajala samo dob djeteta
ovo potpisujem:
1. spavaj kad ti dijete spava, bar dvaput tjedno
2. sama si odredi raspored
3.kuhaj brzopotezne ruckove
4. kojiput odredi dan za vas dvoje, i ne skuhaj ni spremi nista, jer ti nije dobro Razz
5. odj*** ih sve osim tm-a bar u glavi, jer ces ispalit na zivce
6. nadi prijateljicu koja ce ti biti podrska
7.dijete je najvaznije
8. razgovaras s TM-om, probaj mu predocit situaciju, i ako bude na tvojoj strani, nek on rjesava nosove SVOJIH (ajmorec) clanova obitelji
a kad bi bila cendrava nama bi pomoglo - zamraciti sobu i plesati na neku muziku (laganu) ili se ici kupati (znam da bi se nekad i po tri put kupale), dok nije propuzala , ja sam znala i zaspati na par minuta dok je ona bila uz mene i sl.
misli o sebi
ovo mi lici na pravdanje i manipulacijukojiput odredi dan za vas dvoje, i ne skuhaj ni spremi nista, jer ti nije dobro Razz
ja i sad kad je ona ohoho velika petkom ne kuham (uvijek ima nesto ostataka od tjedna), mislim da na to imam pravo (s obzirom da 6 dana u tjednu jedu domace i toplo, najcesce s zlicom).
ja sam tip koji cesto ide preko svojih granica, prije bi upala ili u migrenu ili u depru. sad nekako osluskujem i pokusavam stati prije panike.
i naucila sam se pitati - npr. dok sam bila na porodiljnom bez beda bi pitala svoju mamu da skuha npr. sarme ili juhe (u velikim kolicinama) pa bi imali ili bi je zvala da mi pomogne (ona voli peglati pa bi joj to uvalila), ili bi njega poslala sveki na rucak.
da ne pitam - svi bi vjerovali u sliku superzene...i ne bi se ni usudili ponuditi.
Tko pita dobit ce (najcesce).
Tko ne pita, nece dobit jer nitko ni en zna da mu treba (osim ako bas nema nekog altruista uz sebe).
Flower, ispravan pristup.
A ovo sa starcima i bavljenjem djecom - nekad su se djecom puno vise bavile bake (koje su bile na zivotu i sposobne),a i bilo je vise djece pa su se manjom djecom bavila veca ili su pak bake iz susjedstva pazile na citav copor dok su muzevi rmbali na njivi ili u tvornici, a zene se brinule za kucanske poslove ili isto bile negdje na polju ili tvornici.
Moj stari je dok smo sisterica i ja bili mali isao od kuce u 5 ujutro, dolazio u 19h i onda isao odmah u radionicu kod kuce. Mama je radila honorarni kucni posao (sila remene za satove) pa smo se sister i aj najcesce zabavljali slazuci te remene, brojeci ih, nabacivajuci itd ako je bilo ruzno vrijeme, a ako je bilo lijepo vrijeme onda smo bili sami na vrtu ... ali da bi netko od njih, bilo mama ili tata, sjeli uz nas pa se poigrali sa nasim auticima, cepovima od boca, kutijicama, pijeskom ... ne sjecam se, ali bas niti jednom da su to napravili - nit su imali vremena, nit se to tad (u tim krugovima) uopce obicavalo.
Sad su, dakle, druga vremena, drugi obicaji, a i mi, sadasnji roditelji, zelimo drugaciji odnos sa djecom pa onda tu bude dosta nesporazuma na relaciji prema nasim roditeljima ili onima koji su jos pod utjecajem svoga djetinjstva i roditeljskog doma (cest slucaj, i kod muzeva, ali zna biti i kod zena).
I ja se slažem da je u zamku superžene lako, a potpuno beskorisno upasti.
Ako te nešto može rasteretiti, a od drugog ne traži posebnu odgovornost -slažem se da pomoć treba tražiti i ne oslanjati se na to da će netko vidjeti sam što tebi treba.
Mislim, biti superžena preko svojih granica češće nego je podnošljivo čini superženu bedastom, a njenu odvažnost i marljivost malo tko zamjećuje kao vrlinu ili svojevrsnu žrtvu. Ma i da primjećuje, who cares kada superžena ne traži pomoć?
Kada se stvari privremeno promijene na suprotno, svi se pitaju što će biti s njima kada ona posustane.
Malo tko se na žalost pita zašto je superžena posustala.
Ili zasto je eksplodirala na dijete, muza, rodbinu, kolege na poslu ... i svi kazu "pa sve je bilo OK do danas, nije nista rekla da nesto ne valja ..."
A superzena si misli "rintam tu ko crnac, nikome se nisma zalila i sad mi je ovo hvala ...".
Tko je kriv?
Realno gledavsi, ipak superzena. Mozda su zaista i drugi mogli vidjeti da nesto nije u redu (mozda su zaista nekad nesto i pitali pa je superzena rekla da je ipak sve OK da ne ispadne da se sad zali bez veze ili da pak zalopojke ne pokvare njenu sliku herojske superzene), no obzirom da svi imamo svoje brige i poslove mozda zaista nisu nista primjetili ...
Ako se superzena pozali time ce dio svog tereta prebaciti i na druge, odnosno potaknuti ce rjesavanje problema ... a dok ne kaze da nesto ne valja nitko ni ne zna za to, svi misle da je sve u najboljem redu.
Eto, rjesenje prosto k'o pasulj ... pa opet tako cesto svi mi upadamo u tu istu zamku, i u kucanstvu i na poslu i u vezama i u odnosima sa djecom ... presucujemo stvari koje treba izreci jasno i glasno.
Ili zasto je eksplodirala na dijete, muza, rodbinu, kolege na poslu ... i svi kazu "pa sve je bilo OK do danas, nije nista rekla da nesto ne valja ..."
A superzena si misli "rintam tu ko crnac, nikome se nisma zalila i sad mi je ovo hvala ...".
Tko je kriv?
Realno gledavsi, ipak superzena. Mozda su zaista i drugi mogli vidjeti da nesto nije u redu (mozda su zaista nekad nesto i pitali pa je superzena rekla da je ipak sve OK da ne ispadne da se sad zali bez veze ili da pak zalopojke ne pokvare njenu sliku herojske superzene), no obzirom da svi imamo svoje brige i poslove mozda zaista nisu nista primjetili ...
Ako se superzena pozali time ce dio svog tereta prebaciti i na druge, odnosno potaknuti ce rjesavanje problema ... a dok ne kaze da nesto ne valja nitko ni ne zna za to, svi misle da je sve u najboljem redu.
Eto, rjesenje prosto k'o pasulj ... pa opet tako cesto svi mi upadamo u tu istu zamku, i u kucanstvu i na poslu i u vezama i u odnosima sa djecom ... presucujemo stvari koje treba izreci jasno i glasno.
Pratim ovu temu vrlo napeto, jako mi je bliska... samo se bojim početi pisati jer neću moći stati... :/
8) To je sva mudrost. Potpisujem (iako se i meni zna nakupiti...)
Zašto neke žene kad se potpišu pred oltarom kao da su potpisale da će do smrti prat, kuhat, peglat, čistit, glancat, bit pristojne i fine, dobre domaćice, dobre majke, dobre radnice... Ma dajte!
I onda se muškarci boje braka jer im se život mijenja. Čast izuzecima, ali većina se samo preseli od mame ženi ili samo ženu dovede mami i nada se da će sve biti ok.
Pa dajte te svoje muževe natjerajte da preuzmu odgovornost za svoju obitelj. Njihova obitelj je žena i djeca, a ne mama, tata, baka, sestra. Naravno ne budite napasne i bezobrazne, ali budite odlučne i ne odstupajte od svojih odluka.
Sitan primjer. Ja jednom nisam obrisala prašinu u stanu 3 mjeseca jer sam rekla dragom da je to od danas njegov posao. Trebalo mu je 3 mjeseca da shvati da ja stvarno neću obrisat prašinu umjesto njega. I od tada je prašina njegova!
da, i meni je nejasno zašto se oni tako boje braka
još dok sam bila singlica sretala sam dosta takvih bračnih primjeraka koji mi baš nisu izgledali sapeti obavezama, uzrujani ili premoreni, imali su vremena za izlaske, a i predlagali su svašta
osim toga, njima je uvijek puno lakše jednostavno pokupiti prnje i otići i odgajati dijete iz 'daljine', bez da su u svakodnevnoj psihozi oko organizacije života s djetetom i mase obaveza-također primjeri iz najneposrednije blizine
tu ja vidim njihovu komparativnu prednost
da se uvede malo obveznog porodiljnog za očeve, to bi vrijedilo više od tisuća riječi
"svakodnevna psihoza oko organizacije života s djetetom i masa obaveza"
- e točno to! to me ždere i ne mogu se opustiti niti kad bih objektivno mogla... :/
Eto, ja ne znam ni jednoga koji se bojao braka ... a jednu znam.
Mislim da tu igra puno faktora, ne samo djeca i da je to vrlo osobna stvar svake i svakoga.
Kao ideja je OK, ne bih imao nista protiv.da se uvede malo obveznog porodiljnog za očeve, to bi vrijedilo više od tisuća riječi
Iako bi nas, nasu konkretnu familiju, recimo satralo ekonomski. Da ovaj cas imamo malu bebicu i da MZ mora ici raditi na svoj sadasnji posao, a ja umjesto svoje place dobijem porodiljnu naknadu tad bi odmah pali na teret socijalnoj sluzbi obzirom da imam skoro pa 10 puta vecu placu od MZ iako nam je formalni nivo naobrazbe isti.
(napominjem da to ne znaci da ja imam ogromnu placu, vec ona mizernu, i to ne zato sto je zena, vec zato sto je njena struka tako potcijenjena ... imala bi takvu i da je muskarac na tom poslu)
Dakle, tu se susrecemo sa poznatim problemom nedostatnih/nepravednih porodiljnih naknada ...
Drugi problem je sto me je majka priroda zaboravila opremiti cicom pogodnom za dojenje djeteta (a poznato je da je dojenje vazno) tako da ne znam koliko bi bilo svrhe potjerati sve oceve na porodiljni i kakav bi to imalo utjecaj na recimo prehranu bebica (vjerojatno bi likovali proizvodjaci zamjenske prehrane ...)
da se nadovežem na samu sebe...
meni bi jako trebao klik kojim bih dopustila da neke stvari nisu tako važne kako ih ja doživljavam. ali, ja doista ne želim, nakon što mi dijete cijeli dan nije pojelo niti jedan komad voća niti povrća, reći: nema veze, nije važno. Ja se, naprotiv, jako živciram, jer doista mislim da to jest jako važno.
Ili, ako neće na vrijeme u krevet, a ujutro mora u školu. Ja znam da ujutro neće moći oči otvoriti, da ću je za noge izvlačiti iz kreveta, da će biti nervozna i da će se rastezati toliko da vjerojatno neće stići pojesti doručak... I opet - kako to može biti nevažno? Ostaje nada da će nešto naučiti iz toga što je cijelo jutro bila gladna u školi - ali, ja se opet i zbog toga živciram...
S prašinom sam, ipak, puno opuštenija 8) ...
što se tiče bojanja braka i imanja djece imam par već 'vremešnih' prijateljica (he,he, ubile bi me da znaju kako sam ih etiketirala) koje ne mogu naći normalnog dečka jer ih odmah procijene kao očajnice koje bi brak i djecu pa od njih bježe ko od kuge (a one bi brak i djecu)
što se tiče muškaraca i porodiljnog, istina je da muškarci imaju veće plaće..to je činjenica, a varijacije na temu potplaćene struke je samo iznimka od pravila, a pravilo je da žene imaju manje plaće odnosno rade manje atraktivne i plaćene poslove
također argument da je majka nezamjenjiva je samo djelomično točan, jer uz podgrijavanje takvog argumenta dolazi do toga da djeca budu apsolutno materina briga, pa muževi, sve i da povremeno hoće, više ne znaju što i kako treba napraviti oko djeteta..onda ti one jadne više ne mogu ni sat vremena na kavu same jer dijete neće biti s ocem i urla, a i njemu se ne mili vrišteće dijete..
tako da je moj zaključak da muška čeljad i ne kuži zašto njihove žene pucaju i koliko to sve s djecom bude nekad naporno jer nisu nikad ni bili u prilici da to prođu
ti se tatek toliko mentalno i fizički angažiraš oko svojih klinaca da mi je milina čitati tvoje postove, ali reci, koliko još muškaraca uopće zanima ovaj forum?
mislim i dalje da je malo muškog porodiljnog esencijalno za bolje razumijevanje između spolova, a ako ne već porodiljni, onda barem vikend ture..očevi i djeca zajedno, izgrađuju veze i druže se..
Ovo mogu i ja potpisati ...
Ne zelim/ne mogu mirno gledati da se ne ispunjavaju potrebe nas zivih clanova kucanstva (bilo za igrom s djecom, snom, adekvatnom klopom itd), dok me oni "neutralni" kucanski poslovi vrlo malo diraju ... prasina, neoprani prozori, neslozene knjige i papiri ... sve to ne volim ni ja gledati, no nema sanse da bi se isao time baviti naustrb bilo klinaca bilo sebe samog (citaj: ako sam recimo umoran ili nenaspavan).
[quote="tatek"]Eto, ja ne znam ni jednoga koji se bojao braka ... a jednu znam.
Mislim da tu igra puno faktora, ne samo djeca i da je to vrlo osobna stvar svake i svakoga.
Ma tatek ti si pravi endem. Društvo ti ima slične stavove ko ti. Međutim postoji ogromna masa muškaraca koji ne misle tako, nažalost. To kaj ih ti ne srećeš ne znači da ih nema.
Za žene mi je potpuno jasno zakaj se boje braka, ja sam jedna od tih. Bojim se braka, makar živim u savršeno funkcionalnoj izvanbračnoj zajednici
E, točno tako. MM je, recimo, svojedobno izjavio da bi on mogao na porodiljni, ali ni u jednom trenutku to nije bila stvarna opcija baš iz gore navedenih razloga (financijskih+prehrambenih).
Pa nadam se da me niste krivo shvatili.Ovo mogu i ja potpisati ...
Ne zelim/ne mogu mirno gledati da se ne ispunjavaju potrebe nas zivih clanova kucanstva (bilo za igrom s djecom, snom, adekvatnom klopom itd), dok me oni "neutralni" kucanski poslovi vrlo malo diraju ... prasina, neoprani prozori, neslozene knjige i papiri ... sve to ne volim ni ja gledati, no nema sanse da bi se isao time baviti naustrb bilo klinaca bilo sebe samog (citaj: ako sam recimo umoran ili nenaspavan).
Naravno da su mi emocionalne i prehrambene potrebe djece na prvom mjestu. Kućanski poslovi nisu! Ali vjerujte da je puno žena frustrirano jer ne stižu obavljati kućanske poslove kako misle da bi trebale jer se moraju baviti djecom ili se ne stignu baviti djecom zbog kućanskih poslova.
Kad sam shvatila da mi nespeglani veš neće pobjeć, ali da ovaj dan s mojim djetetom mogu proživit samo jednom i samo danas život mi je postao puno lakši.
Mislim da sve mame moraju početi misliti na sebe, malo biti pozitivno sebične.
Ja sam malo drugačiji slučaj jer sam neke stvari i sama odlučila. Tako smo na mojoj četvrtoj godini faksa odlučili da želimo bebu i brak kako bih vrijeme apsolventskog mogla iskoristiti za kvalitetno majčinstvo. Ispite sam mislila dati do poroda, a onda se lagano baviti diplomskim. Ha, ha, ha...
Najprije sam imala strašno rizičnu trudnoču zbog čega mi je zabranjeno putovanje... ispita nešto dala, ostali pričekali. Kad je curki bila 5 mjeseci, isti sam dan dala dva ispita i to s maksimumom. Učila kad god sam stigla, sve ostalo je čekalo... Onda smo odlučili preseliti se iz podstanarstva... više nismo bili sami i .... Prvi dan kad smo došli, u rukama mi šestomjesečna beba, prekopavam kutije u potrazi za robicom u koju ću ju presvući, a domaćica me pita šta ćemo jesti. :? Nisam mogla vjerovati. Bila sam navikla spavati dok i curki pa bi ustajala oko 10 budući da je do kasno imala svoje feštice i noću milijun puta sisala, kad ono netko upada u sobu bez kucanja i što čekam da ne ustanem već je sedam. :shock:
Stavila sam faks na stranu i počela biti savršena kućanica, gotovo sam pukla. Bila sam toliko nezadovoljna što se moram skrivati da bih intelektualno radila, jer radi se samo u polju... Pa joj se nije jelo ovo pa ono. Odjednom sam rekla: DOSTA!
Moje se nezadovoljstvo odrazilo na tjelesni izgled budući da sam postala emocionalna izjelica. Ranije nikad nisam jela nakon 6 popodne pa ni u trudnoći, a tu sam počela i natukla mnogo, mnogo kila upravo zbog nezadovoljstva. Da se ne bih svađala, radije sam uzela nešto slatko i ...
Kad sam dala zadnji ispit, odlučih da će mi curki u jaslice kako se ova agonija ne bi nastavila, tj. da u miru napišem diplomski. Onda je ona počela često poboljevati pa diplomski pišem već godinu dana. To je na neki način bilo i pozitivno jer sam radila polako i dobro.
I tako, neke stvari sam preprezala. Malo presložila prioritete. Važno mi je majčinstvo, ali i posao koji me jednako toliko ispunjava, a znam da se neću zadovoljiti samo diplomom kad mi se već pruža prilika upisati poslijediplomski.
Kad curki nije bolesna, njen boravak u jaslicama iskorištavam za intelektualni rad i samo za to. Ostalo može čekati. Odlučila sam kako neću više ni kuhati ručkove u vrijeme ručka pa se dogodi da skuham večer prije.
Kad je curki doma, nema rada, posvećujem se njoj. I tako klapa. Obje smo sretne (osim naravno osobe čije me smrknuto lice više ne dira pa znam skuhati i što ne voli).
Svi mi moramo živjeti svoje živote na način koji nas ispunjava. Nekoga ispunjava imati tip-top namješteno, čisto, uvijek nešto za ponuditi kad netko svrati... a mene osmjeh na licu moje kćeri, MM i na svom vlastitom, pa kad smo zajedno sve drugo stavlamo u pozadinu.
Tko ima djecu razumjet će, a tko ne razumije i da je i sve savršeno našao bi grešku.
meni su "kucanski" poslovi vazni jer ako ih ne obavim ne mogu se sa svojim djetetom preseliti u mir bozji. u ovoj kuci s mojim roditeljima je koma, ne znas ko je nervozniji oni ili ja. znaci ovo ne funkcionira, za ono treba vremena, a vremena nema.
Mislim da nema kucanskog posla koji se MORA obaviti osim onih vezanih uz hranu (nabavka, kuhanje/priprema/pranje sudja),a i tu se da racionalizirati kad smo na izmaku snaga ili je neka druga posebna okolnost. Znam da ne dijelite svi moje misljenje (i to je OK, svatko zivi svoj zivot), ali me je tesko uvjeriti da je bas strasno vazno da je kupaonica cista, ves ispeglan (pegla, sto je to?
Znam, nekoga bas to "dovodjenje reda" podize i daje mu snagu (imam i ja takve faze
Nekad i meni dodje MZ pa kaze "joj, bas sam umorna,a treba jos posaugati sobu", a ja ju onda saljem nek si malo odrijema ili prosece po gradu ... vise mi znaci odmorna i zadovoljna zena od cistog tepiha!
Svaku riječ potpisujem. Ne volim svinjac, ali on mi je draži od samoiscrpljivanja. Nastojim održavati neku ravnotežu između reda i nereda, a ako to ne mogu, prednost dajem sebi, a ne kući.Mislim da nema kucanskog posla koji se MORA obaviti osim onih vezanih uz hranu (nabavka, kuhanje/priprema/pranje sudja),a i tu se da racionalizirati kad smo na izmaku snaga ili je neka druga posebna okolnost. Znam da ne dijelite svi moje misljenje (i to je OK, svatko zivi svoj zivot), ali me je tesko uvjeriti da je bas strasno vazno da je kupaonica cista, ves ispeglan (pegla, sto je to?
Znam, nekoga bas to "dovodjenje reda" podize i daje mu snagu (imam i ja takve faze
Nekad i meni dodje MZ pa kaze "joj, bas sam umorna,a treba jos posaugati sobu", a ja ju onda saljem nek si malo odrijema ili prosece po gradu ... vise mi znaci odmorna i zadovoljna zena od cistog tepiha!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom