Preko svojih granica......

[Anita-AZ]

Bit ću kratka.

Bolesna sam (4. put u posljednja 2 mjeseca). Iscrpljena. Umorna. Nitko mi ne pomaže... konstantno sam sama i moram sve sama i previše mi je svega....

Jednostavno više ne mogu. Pucam totalno, na putu sam da počnem terorizirati (vikom) svoje starije dijete jer jednostavno nemam snage za ništa, a ja sam tip osobe koja kad je umorna i bolesna nije jadna nego je tiranin. Viknem na nju i onda je nakon toga mahnito grlim i ispričavam joj se i osjećam se katastrofalno...

Upozorila sam muža, već mu to govorim 2 tjedna (a svakim danom je sve gore s iznimkama)... zamolila sam mamu da mi dođe pomoći, ali izgleda da dok mogu suvislo govoriti nitko nema dojam da mi treba pomoć. Uvijek su prioriteti posao ili nešto drugo... nikad ja. Naravno da je MM super muž, ali kad su tu važni poslovni partneri tko j... nekakvu nesmrtonosnu bolest njegove ženice.

Što da radim? Kako da se oporavim uopće više? I da li sve ovo što ću sad izgubiti može ikad više biti povraćeno? I moji živci i sav moj trud oko djece koji će sad tiranin u meni upropastiti?
____________________________________________

[sorciere]

mislim da znam kako ti je...

malenoj objasni kako se osjećaš, i da tvoje reakcije nemaju veze s njom - nego s tobom. možda ti djeluje šašavo - ali kod mene je uvijek imalo efekta. kikica je bila puno manja a prihvaćala je moje objašnjenje da sam ljuta na sebe, a ne na nju.

kad su me pucale krize (od umora, bolesti, napora, želje da stvari budu koliko toliko u redu) - ona je samo napravila , otišla u svoju sobu - i rekla da dođem kad budem "normalna" . i ja sam došla kad bih se smirila...

muža više nemoj upozoravati. pokaži mu, možda će lakše shvatiti. legni kad si umorna i kad ti je loše, i ostavi mu djecu da se pobrine za njih.
obavi samo najnužnije poslove (ništa neće pobjeći).

zamoli svoju kćer da nazove baku da joj nešto skuha. ako tvoja mama ne trza na tebe - na unuku bi trebala.

i nemoj misliti da je to neko iskorištavanje. ako se osjećaš ovako kao što si napisala - moraš tražiti pomoć. na bilo koji način. kad se slomiš - onda je kasno.

[bebelina]

Da li ce ti biti lakse ako kazem da sam i ja na rubu snaga? Umorna , samo bi spavala, Katu vec danima muce zubi, a tek je prohodala... ja sam sama s dvoje djece, isto tako hvataju me napadi ludila, bas sve moram sama, samo se zelim malo odmoriti , ali nakon nekog vremena prode! Djeca nisu zlopamtila i razumiju puno vise nego sto mi mislimo! Prije nego pocmes vikati na nju pokusaj joj objasniti da je mama lose volje jer je bolesna, neke stvari ti smetaju i zamoli je da ti pomogne! Ako vec podignes ton objasni joj na svaki moguci nacin da ona nije bas nista kriva ! A ti pokusaj izaci malo vani jer koliko god lose se osjecala izlazak ce ti pomoci. Kucne poslove svedi na minimum dok se ne oporavis i ne brini toliko! opusti se malo! Zasto mislis da ce ovo privremeno stanje unistiti sve sto si godinama stvarala? Svi imamo lose dane i kad produ opet zasja sunce!

[bebelina]

sorci

[cvijetak]

Ovako i ja, trudim se do zadnjeg atoma, onda puknem pa dreknem, pa se malenoj ispričavam i tako ukrug, dan po dan, nekad bude bolje, a nekad lošije. Imam osjećaj da kad govorim, govorim u zrak, otkako se S. rodila 99,9% vremena se po noći ustajem ja, treba mi jedna jedina noć da mogu mirno spavati, ali ni to nisam uspjela dobiti. S njom sam većinom 0 - 24 osim kad nešto moram poslovno obaviti i ponekad mislim da pucam po šavovima. I onda se osjećam totalno nezahvalno jer imam priliku koju mnogi nemaju - paziti na svoju djevojčicu i nakon njezine navršene prve godine, ugađati joj .... Ali stvarno mi treba predah par sati tjedno...

[sorciere]

cvijetak - nisi nezahvalna. kad je kikica bila par mjeseci stara - ostavila sam ju sat vremena na čuvanju .

sjela sam u auto - i vozila se tih sat vremena po gradu - bez cilja. jednostavno mi je trebalo. znala sam da trebam štediti svaku kap benzina - ali potrošila sam par litara da napunim svoje baterije... i bilo mi je lakše.

svaka mama treba odmor za sebe.

[traktorka]

Ne znam kako na vas,ali na mene sorciere djeluje kao apaurin !!!!!!

[Zdenka2]

Meni se je znalo dogoditi u tom napornom periodu kad je M. bio sasvim malen da me umor toliko shrva da nisam mogla ostati budna, iako sam bila sama s jednogodišnjim djetetom i morala sam ga čuvati. Ja sam mu, onako malenom, uvijek rekla da ne mogu - da se ne mogu igrati, da moram ležati, neka bude miran - i on je UVIJEK bio. Inače je bio jako zahtjevan, ali kad bi stvari došle do kraja, on bi to osjetio. Znalo se dogodit da se probudim i vidim da se nije ni pomaknuo od mene, da sjedi, premeće neke kocke, slikovnice ili slično.

U to vrijeme, kad mi je bio rođendan, MM me je pitao što želim za rođendan, a ja sam odgovorila: Želim dva sata biti sama. Nikad neću zaboraviti taj rođendanski poklon. Reci mužu da ti treba pomoć i odmor.

[cvijetak]

Zdenka2, i ja sam mudro nekoliko puta za poklon tražila slobodno vrijeme, ali eto, nije upalilo. Inače, MM je dobar i puno se trudi kako bi naša malena mogla biti cijeli dan s mamom, kažem to da ne bi ispalo da je neki negativac koji baš eto ne želi pomoći. Izgleda da me nisu shvatili ozbiljno oni koji bi mi mogli pomoći, da jednostavno ne kuže kolika mi je frka, a ja više ne znam na kojem jeziku da kažem.

[sbuczkow]

sjela sam u auto - i vozila se tih sat vremena po gradu - bez cilja.

Ovo sam i ja jednom napravila.

[ivonna]

Anita, otprilike znam kako se osjecas.
Ja sam vec mjesecima sama sa svoje dvije cure, u blizini nigdje nikog. Sve radim sama. Ima boljih i gorih dana. Kad dodju bolji, ponosim se sama sobom kad ih vidim sretne i nasmijane, a na one lose mi smeta svaka sitnica, pa povisim glas, pa mi je zao, pa se zatvorim u kupaonicu da me ne vide zivcanu i sa suzama u ocima.
Nekad navecer legnem sretna, nekad ljuta, a uvijek umorna ko pas.
I ujutro opet nabacim osmjeh zbog njih.
A da mi treba vrijeme za mene, stvarno mi treba, kao i svakoj zeni. Mislim da je najvaznija komunikacija i da TM skuzi sto tebi treba da se bolje osjecas.
Moj se kad se vrati morat skuzit, milom ili silom

[sorciere]

:?

kaj nisam JA jedina jednoroditeljka na ovom topiku????

[cvijetak]

:?

kaj nisam JA jedina jednoroditeljka na ovom topiku????

Nije uvijek sve kako se čini.

[flower]

zvuci isprazno - ali ja znam da sam joj najbolja mama kad se brinem o sebi, cesto mi se ne da - brinuti o sebi (jer time kao oduzimam njoj), a zapravo je to ulaganje u nas - ako sam ja ok, onda mogu i njoj pruziti vise.
potpuno kuzim taj osjecaj iscrpljenosti, bolesti i potrebe da me svi puste na miru

[rinama]

Meni jedino što pomaže je da ih oba dvoje stavim u auto i otpeljam se npr.na Bundek i onda u parkić fino sjednem na klupu oni se igraju, a ja meditiram. Dok su bili manji kolica nisam ni vadila iz gepeka doma, samo stavim djete u as otfuramo se nekam i šećemo do mile volje.
Sad je puno lakše jer su veći, ali i dalje postoje dani kad sam doslovno slomljena i tumaram kućom obavljajući zadnjim atomima snage ono što se mora, a ostale stvari oko čišćenja, pranja i peglanja obavljam onda kad sam bolje volje.
Kuham navećer za drugi dan, ponekad se otegne i do pola jedan u noći, ujutro u šest ustajem razvozim u vrtić u školu, i onda na posao do 15,30 i onda po istom tragu natrag u vrtić, u školu, doma.
Doma: ručak na stol, sa stola, pranje suđa, domaća zadaća, opet s njima van, na bicikle, role, romobile do prvog mraka, u kuću, u kadu, u piđamu, većera, pranje suđa, prića za laku noć i onda kuhanje za sutra.
Posljedna četri mjeseca išla sam dva puta tjedno na aerobic, ali više nejdem, jer moram izmislit sto i jedno soluciju oko čuvanja djece pa makar i taj jedan sat. Izmorilo me i odustala sam i to opet od sebe.
Od MM minimalna pomoć u vidu ponekog odlaska u vrtić ili školu po djecu ili njihovog čuvanja onda kad ima vremena. On radi u smjenama i nema ga većinu dana doma, a i kad je doma želi se odmarati!!!Ironićno.
Neznam kad je moje vrijeme za odmor. :/

[maria71]

izbori se za svoje vrijeme

[starsky]

anita, ja mislim da malo moras glumiti tiranina al se usmjeri na muza...
kad je kuci nek izvoli preuzeti djecu na sat dva...
to ga nece ubiti a tebi ce pomoci. a ti tih sat dva, nemoj peglati cistiti kuhati, nego odi u setnju, na masazu, solarij...sta te vec veseli...vidim u tvom potpisu da su klicni vec dovoljno veliki da izdrze tih sat dva bez tebe... mislim nisu tek rodjene bebe da im moras bit na izvolte...
bori se za sebe prije nego izgoris

[tatek]

Anita, kuzim te, tocno tako sam se ja osjecao posljednja 2 mjeseca, stalno balansirajuci na rubu (i preko ruba) bolesti, sa ogromnim pritiskom na poslu (i ponekad radom po 50% vise od satnice), MZ-inim novim poslom koji joj je odjednom oduzimao veliku kolicinu vremena i zivaca pa su klinci i poslovi cesto padali cesto samo na moja ledja, djecjim fazama i zanovijetanjima i sukobima i bolestima (a i bake su bile uglavnom nedostupne) ... zbilja mi vise nista nije pomagalo.

I onda sam puk'o, razbolio se generalno i otisao na bolovanje ... i to malo mira, 2-3 dana, nesto ugodnih trenutaka sa MZ i bez djece, malo vise spavanja ... sve je to ucinilo vjerojatno puno vise nego runda antibiotika koju sam popio.

Sad sam puno bolje i puno optimisticnije i zivlje ... ako ikako mozes, smisli barem 2-3 dana odmora. Ako radis, uzmi bolovanje, ako ne radis, nadji neku cuvalicu za bar par dana da ti preuzme djecu, ucuini netso za sebe ... vjerujem da ce i vec mali korak u tom smjeru uciniti puno!

[mamasch]

Od MM minimalna pomoć u vidu ponekog odlaska u vrtić ili školu po djecu ili njihovog čuvanja onda kad ima vremena. On radi u smjenama i nema ga većinu dana doma, a i kad je doma želi se odmarati!!!Ironićno.
Neznam kad je moje vrijeme za odmor.

Slično je i kod mene. Ja sam doma već tri godine, čuvanje trudnoće+dvogodišnjaci. Izvan sebe sam. Mnogim curama ovdje na Rodi sam davala podršku i smjernice kako da se izbore za sebe i svoj zdrav razum, ali evo došlo je do toga da nemam snage poslušati vlastite savjete. MM je obrtnik i non-stop je u pokretu, kao i kod riname kad je doma odmara se jer mu je to "jedino vrijeme samo za njega" (nećemo spominjati odlaske na piće nakon posla, vezano ili nevezano uz posao, ili odlaske na nogać vikendom, ili možda pomaganje frendovima u ulici kad nešto čačkaju oko kuće pa se otvori koja pivica i popravlja se auto satima...). Ne smijem griješiti dušu, izvede klince u kvart, presvuče ih ujutro kad vidi da ja ne mogu progledati i slično, ali za moj ukus to je premalo. Osjećam da je premalo. A ne mogu se izboriti za više jer stvarno ima zahtjevan posao i nema ga doma.

Evo baš ovih dana imam groznu upalu grla, boli me cijela glava i ne mogu pričati, a baš sada su klinci raspoloženi za učenje novih pojmova i prepričavanje crtića. Horor u mom grlu, kao žileti... I baš ko u inat MM ima posla preko glave a moja mama hrpu nekih obaveza (penzićka... :/ ).

Shvatila sma nešto otkako sam postala mama. Mi žene smo nekako spremnije na odricanja od SVEGA. Prijateljstava, hobija, slobodnog vremena, novca, karijere... Tatek, ne ljuti se... Barem po sebi zaključujem. Ja ću i kad sam bolesna i premorena i preko svojih mogućnosti učiniti nešto za djecu, dok će MM zaleć sa limunadom i samo okrenut rit i zahrkat jer "kako ću inače ozdraviti?!". Ja ozdravljam u hodu.
Ja ću se odreći kavice s frendicom ako je netko od klinaca nervozan, šmrkav, izbija mu zub pa treba utjehu i slično, dok će MM na to reći "Pa ti ih bolje smiriš" i zbrisat za nekim važnim poslom. Jednostavno nemam srca ostavit djecu po strani i prepustit MM ili baki da se snalaze, ono samo nazvati nekoga od njih i reći "Ja sam se dogovorila, ja odoh!".

[tatek]

Shvatila sma nešto otkako sam postala mama. Mi žene smo nekako spremnije na odricanja od SVEGA. Prijateljstava, hobija, slobodnog vremena, novca, karijere... Tatek, ne ljuti se... Barem po sebi zaključujem. Ja ću i kad sam bolesna i premorena i preko svojih mogućnosti učiniti nešto za djecu, dok će MM zaleć sa limunadom i samo okrenut rit i zahrkat jer "kako ću inače ozdraviti?!". Ja ozdravljam u hodu.

Ne ljutim se, znam da je cesto tako ... neki put i meni dodje da bih najradije tako, "k'o drugi muzevi", no ne mogu, jer to nije u mojoj prirodi.
Otkako se Vedran rodio, ima vec 7 godina, nisam ni jednom otisao na kosarku niti na bilo kakav tecaj (osim jednog vezanog uz roditeljstvo, na koji je isao i Vedran sa mnom) cak nisam ni jednom popio pivo izvan kuce, a da nije bilo sa cijelom familijom u planinarskom domu ili negdje slicno, u grad odem na setnju nakon posla 3-4 sata u najboljem slucaju jednom mjesecno (a i to nije svaki mjesec) ...

Kuzim obje strane, i zensku i musku ... na zalost, to mi ne pomaze da rijesim ni nasu kucnu premorenost i pretrpanost ni svoj umor i iscrpljenost,a niti MZ-in, za koju mogu reci da isto daje koliko god moze od sebe ... i opet smo tako zatrpani ... pa si mogu misliti kako je vama koji nosite vecinu obiteljskog tereta na svojim ledjima.

[mamasch]

Ma ti si tatek pravo čudo, još nisam upoznala toliko angažiranog i požrtvovnog oca. Zbilja, bez ulizivanja, slobodno pokaži TŽ ovaj post. Usput, pozdrav tvojoj gospođi .
Svi očevi koji su oko mene nisu se odrekli ni pivice ni sporta, a prilično rijetko odlaze na neka događanja sa čitavom obitelji. Neću nis pominjati bavljenje hobijem ili sportom koji uključuje sve članove obitelji. Eto MM nas barem redovito otfura na Sljeme ili negdje u prirodu, ali je stvarno pretpran poslom i rijetko kad ima nekoliko sati za konkretan izlet, a ja na žalost nemam ni vozačku ni auto, inače mene ni djece ne bi bilo doma.
Stvarno svaka ti čast, trebao bi držati tečajeve uspješnog očinstva i supružništva. :D

[a zakaj]

ja vec neko vrijeme razmisljam o ovom problemu, naime nama je sad takva situacija doma da muz treba doktorirati do ljeta (a i inace je razapet izmedju dva posla), i sporazumjeli smo se da cu ja u tom periodu ponijeti veci teret obiteljskih obaveza. Imamo i raspored - svaki drugi dan, i jedan dan u vikendu on radi cijeli dan.
Dakle, ne mogu reci da lezi na kaucu, ili pije pivu s frendovima - a kad i je doma, onda se maksimalno angazira oko klinaca.
Ali ipak, ja pocinjem gubiti kontrolu i zivce, i povremeno fakat padam u ocaj.
I onda se pitam kako sam tako nesposobna, i kako uspijevaju jednoroditelji s dvoje ili vise djece, ili mame ciji su muzevi npr. pomorci.
Meni je tesko: ujutro spremiti klince i odvesti ih u vrtic/cuvalici, pokupiti ih, obaviti nabavu, pripremiti sto ce jesti, odvesti u park, pospremiti, spremiti na spavanje... I tesko mi pada sto se ne mogu svakom pojedinacno posvetiti, a vidim da im bas fali ponekad tog 1na1 kontakta.
Idem spavati oko 1-2 po noci, vec oko 4 se tonka prebaci k nama u krevet i pocinju vratolomije, tako da sam ovaj tjedan spavala svaku noc oko 3 sata, i meni to tesko pada. Mozda sam malo preosjetljiva.
Pa puknem, pa se derem grozno, pa se grizem poslije...

Eto, izjadala sam se, sad sam i ja u klubu...

[tatek]

Ma ti si tatek pravo čudo, još nisam upoznala toliko angažiranog i požrtvovnog oca. Zbilja, bez ulizivanja, slobodno pokaži TŽ ovaj post. Usput, pozdrav tvojoj gospođi .
Svi očevi koji su oko mene nisu se odrekli ni pivice ni sporta, a prilično rijetko odlaze na neka događanja sa čitavom obitelji. Neću nis pominjati bavljenje hobijem ili sportom koji uključuje sve članove obitelji. Eto MM nas barem redovito otfura na Sljeme ili negdje u prirodu, ali je stvarno pretpran poslom i rijetko kad ima nekoliko sati za konkretan izlet, a ja na žalost nemam ni vozačku ni auto, inače mene ni djece ne bi bilo doma.
Stvarno svaka ti čast, trebao bi držati tečajeve uspješnog očinstva i supružništva. :D

Ma joj, nisam ti ja bas tako ponosan na to ... mislim, jesam ja kao osoba, ali to nije bas nesto s cime je popularno hvaliti se na poslu ili recimo medju kolegama (pogotovo muskim), jer svi misle da zabusavam kad idem redovno doma s posla ili se ne odazivam na nekakve fol zajednicke aktivnosti. (opet tu ide pozivanje na onu jednu davnu temu o toem kako je lako biti "mainstream").

Ja znam zasto sam takav kakav sam (veliki utjecaj roditeljskog doma i djetinjstva) i da jedino takav i mogu biti onaj pravi "ja" i dobro se osjecati sam sa sobom, ali sam isto tako svjestan da bi mi bilo puno toga lakse u zivotu kad bih neke stvari prihvacao povrsnije i, ajmo rec, "muskije".
No, ovako makar imam privilegiju da imam uvid u oba gledista, musko i zensko, pa da bolje kuzim obje strane i, ako nista drugo, to pomaze kod rjesavanja obiteljskih situacija.

[Anita-AZ]

Cure, puno vam hvala!

Moram pronaći nekako iz nekog novog kuta neku novu snagu u sebi. Naravno, učiniti i neke promjene u životu, na kojima radim, pa će valjda biti ok. Na teži način učim da puniti svoje baterije nije sebičan poriv već dobro za cijelu obitelj!
Ali takva sam u svemu što radim, dajem dok se ne iscijedim do kraja.... i u poslu i u ljubavi i u obitelji...

Suzyem mi je napisala tako divnu p.poruku da me rasplakala... i istovremeno inspirirala za još snage.

I dobra stvar je što mi se javila jedna gospođa za čuvanje djeteta pa ćemo se vidjeti ovih dana da procjenim hoće li to funkcionirati.

HA! Pregledavam sad svoju poruku (prozorčić čeka da napišem još od jutra...) i vidim jedno 5 novih postova! I to vrlo korisnih!

Pa da malo nadopunim. MA MM je stvarno super. Ali da... i on je jako umoran i on već dugo ide preko svojih granica. Ali ipak mu supermenske uloge stoje bolje nego meni. Voljela bih da nekako napuni svoje baterije jer ni on ne radi ništa za sebe... ali ipak ima posao na kojem osjeća nekakvo ispunjenje i priznanjem pa ga to bar malo nahrani. Ja već 11 mjeseci nisam "oštrila um".... i fali mi. No, to sve mogu preživjeti... ali činjenica da je majčinstvo posao bez mogućnosti bolovanja mi teško pada.

[Angie75]

Tatek

[rinama]

A ono najvažnije kaj sam zaboravila reći je to da ova moja situacija uzima danak od mog zdravlja.
Svakodnevne vrtoglavice koje više nemaju puno veze sa niskim tlakom, prekomjerno trpanje hrane u sebe zbog konstantnog stresa i napetosti, iskrivljenost vratne kralježnice i pritiskanje iste na vratne žile što zahtjeva terapiju bilo plivanjem ili pravu medicinsku kod fizijoterapeuta.
Ja kao da ćekam da me strefi.

[tatek]

I tesko mi pada sto se ne mogu svakom pojedinacno posvetiti, a vidim da im bas fali ponekad tog 1na1 kontakta.

Ovo i mene jako smeta.
(uz sve ono drugo, umor itd o cemu sam vec pisao)

[sofke]

negdje sam pročitala da su žene i muškarci ravnopravni dok se ne rodi prvo dijete..
nije samo stvar da žene doma kuhaju, peglaju i peru
čini mi se da je sva organizacija vezano uz malenu na meni..organizacija oko tete čuvalice, vrtića, odlazaka pedijatru, bolovanja (treba li uopće napomenuti da sam uvijek ja na bolovanju, moj posao je očito manje važan) pa ako više nikako ne mogu biti na bolovanju duže nego što moram, opet se ubi od razmišljanja i kombiniranja kako osigurati čuvanje..MM za to vrijeme mirno ide na svoj posao kao da se ništa ne događa
a istu stvar vidim i kod frendice..muž i dalje ide na nogomet i pive s ekipom, a ona odustala i od aerobika jednom tjedno jer je od dvoje male djece uvijek jedno bolesno ili nešto

MM ostaje na poslu i do sedam, radi
radila bi i ja, ali do 16,00 moram biti u vrtiću
već su mi na poslu rekli da na mene ne računaju za ozbiljno

za djecu se netko treba 'žrtvovati' (mislim pod tim na svoje vrijeme i dosta ambicija), a ja ne vidim da to muškiće previše pogađa
čast iznimkama, ali ja do sada niti jednu nisam upoznala

[tatek]

Nezgodan je odnos u kojem je jedan partner po vokaciji "zrtva", a drugi "pobjednik", tu treba puno razumijevanja s obje strane da odnos ne otklize vrit.

Tipicna je situacija da "zrtva" suti i suti i tone sve dublje i dublje u svom zrtvovanju dok ne dodje do neke granice i onda pukne ... a "pobjednik" si misli "pa valjda ce reci ako nesto ne bude u redu" i onda se, naravno, zacudi kad se desi scena ili cak raspadne veza. Ovo znam i iz vlastitog iskustva, ne bas ugodnog, iz mladjih i neiskusnijih razdoblja svog zivota.

Fakat si mogu zamisliti muzeve koji smatraju da je OK takav raspored kakav jest jer im neke od vas zena ne dajete dovoljno jasno i glasno na znanje da nije OK i da morate nesto ZAJEDNICKI uciniti da se to popravi.

Ja imam nekakav mesijanski odnos prema "propovijedanju" potrebe da partneri puno razgovaraju i kazu si sve sto treba tako da nista ne ostane "ispod tepiha" ... opekao sam se vise puta u zivotu bas na tome (nisam govorio sto me smeta pa sam na kraju ispastao i ja, a i drugi) i ne zelim da mi se to ikad vise desi, a bilo bi mi drago da se ne desava ni drugima, no vidim iz dana u dan da je to redovna pojava. Neki ljudi su jednostavno takvi da neke stvari teze zapazaju, a osim toga to sto mi mislimo da se nasa "zrtva" vidi iz aviona je nas subjektivni dozivljaj, mozda se to ne vidi, nisu drugi ljudi telepati pa da citaju misli i vide kako nam/vam je tesko.

Dakle, pouka bi bila - svima koji vam na bilo koji nacin mogu pomoci, muzevima, bakama, sefovima na poslu, recite da vise tako ne ide, da cete PUCI i da trebate pomoc. Znam da je (vama i nama) "zrtvama" po karateru jako tesko izustiti rijec "trebam pomoc", no to je nuzno ako zaista zelimo sacuvati zdravlje, fizicko i psihicko.

[pikulica]

Anita samo sve znam kod nas isto tako( sinoć MM došao u 21), samo sam ja malo poravnila, ne dramim oko nereda, pa šta ako jedan dan ne skuham, nisam bila kod frizera 4 mjeseca pa nosim špangice i furam se da puštam šiške
Evo, naši će mačići uskoro na svoje nožice i htjet će biti malo duže u pijesku u parkiću i eto vremene da bar škicnemo u knjigu!

[seni]

negdje sam pročitala da su žene i muškarci ravnopravni dok se ne rodi prvo dijete..

moje je misljenje da su zena i muskarac ravnopravni, dok zena ne odluci drugacije. (djelomicno i zato sto je to ponekad ili cesto, ugodnija pozicija. a zene su u poziciji da je izaberu. vecina muskaraca nema drugi izbor)

i kao sto svakodnevno vidimo, jako puno zena odluci drugacije.
i to ne na neko vrijeme, jer u zajednici dogovaras i pomices i vracas tezista cesto, pa je logicno da partneri u odnosu na situaciju dogovaraju tko ce kada preuzeti vise zajednickih stvari.

nego zauvijek.
sto je sasvim u redu, ako je to njihova zelja. koju tako treba i definirati. kao vlastiti izbor.
a ne kao "prirodni zakon gravitacije" koje se ne moze promjeniti.
ili mozda i moze, ali neka netko drugi mjenja. a mi cemo kukati i diviti se tateku.

anita, tebi drzim fige da nades optimalno rjesenje.
tatek, tebi saljem naklon.

[Angie75]

vlastiti izbor, a ne kao "prirodni zakon gravitacije" koje se ne moze promjeniti.
ili mozda i moze, ali neka netko drugi mjenja. a mi cemo kukati i diviti se tateku.

Slažem se da mnoge žene dobrovoljno preuzmu teret a zatim kukaju. Dovoljno mi je vidjeti što je moja mama napravila od tate. Sjećam se koliko je on pomagao kad sam bila mala, usisavao, tu i tamo nešto skuhao, sredio suđe, kupio mrvice s tepiha (a ja i sestra smo ga jahali). Danas on apsolutno ne zna više ništa, pa si čak sam ne izabire ni čarape, a kamoli košulju i kravatu. Ne zato što ne bi znao, nego što god bi odabrao ili napravio, nije bilo dovoljno dobro, mama je uvijek znala bolje. I tako se on s vremenom opuštao i opuštao... I danas mu više ne padne ni na pamet da bi mogao napraviti nešto s početka priče, a mama se ubija od posla.

[Anita-AZ]

Ajmusa, ma to je moja mama, a ne tvoja!!

[Angie75]

Imam neki osjećaj da će ih se javiti još....

[tanja_b]

Imam neki osjećaj da će ih se javiti još....

Tko me zvao

[Angie75]

A i sebe stoput uhvatim kako mm-a kritiziram i ispravljam i svaki se put ugrizem za jezik... Doduše, nekad prekasno...

[Anita-AZ]

A i sebe stoput uhvatim kako mm-a kritiziram i ispravljam i svaki se put ugrizem za jezik... Doduše, nekad prekasno...

I onda se stvari svedu na slijedeće:

- ne puni perilicu veša od kad su svi ručnici porozili radi njegove crvene majce
- ne puni perilicu suđa jer mu se tabletica nikad ne otopi jer ne obriše taj prozorčić prije nego je stavi
- ne usisava jer mu ionako pola ostane
- ne pere podove jer želi koristiti samo agresivne detergente, inače mu se ne da
- ne pegla da mu ne zagori pokoja košulja
- ne kuha jer stavlja previše začina i soli
- ne briše prašinu jer uvijek potroši previše pronto krpica

..................... tako bi bilo da kažem sve što mislim... ali ponekad započnem pa ne dovršim....

[Anita-AZ]

A i sebe stoput uhvatim kako mm-a kritiziram i ispravljam i svaki se put ugrizem za jezik... Doduše, nekad prekasno...

I onda se stvari svedu na slijedeće:

- ne puni perilicu veša od kad su svi ručnici porozili radi njegove crvene majce
- ne puni perilicu suđa jer mu se tabletica nikad ne otopi jer ne obriše taj prozorčić prije nego je stavi
- ne usisava jer mu ionako pola ostane
- ne pere podove jer želi koristiti samo agresivne detergente, inače mu se ne da
- ne pegla da mu ne zagori pokoja košulja
- ne kuha jer stavlja previše začina i soli
- ne briše prašinu jer uvijek potroši previše pronto krpica

..................... tako bi bilo da kažem sve što mislim... ali ponekad započnem pa ne dovršim....

[Angie75]

Anita, drago mi je da si se bar malo oraspoložila!

Inače, ne znam šta je gore... sve sama, ili pola sama a pola popravljat za mm....

[ronin]

Ja nažalost roditeljstvo iznosim na svojim leđima sama.
Nisam samohrani roditelj,no kako mi muž radi 300 km daleko i dolazi svaka dva tjedna na vikend,kao i da jesam.

Djeca su apsolutno i totalno na mojoj brizi-sama brinem o svemu-razvažanju u vrtić,odvoženju starijeg na tenis,spremanju,kuhanju,dućan,donosim plin,točim gorivo, i uz to sve skupa radim puno radno vrijeme u školi.
Jedina pomoć koju dobivam je od mame-dva puta tjedno kada radim popodne čuva ih od 5-7 ali mi je jasno rekla da ih ona ne može navečer okupati pa me to čeka kad dođem s posla.

Sad kad sam sve to skupa nabrojala,vidim da teglim baš ko pravo magare. :/

Nemamo izbora,financijski se isplati,no užasno mi je teško.

[a zakaj]

ronin, u usporedbi s tobom, ja se osjecam ko cvilidreta

[ronin]

Ma kakva cvilidreta...kad ti je teško,teško ti je.
Kad si umorna,umorna si.
Jedino što meni u cijeloj toj priči teško pada je što stvarno nemam opciju ostaviti djecu mužu i otići nekud na sat vremena.
Ali dobro,vrtić pomaže.

[Zdenka2]

A i sebe stoput uhvatim kako mm-a kritiziram i ispravljam i svaki se put ugrizem za jezik... Doduše, nekad prekasno...

I onda se stvari svedu na slijedeće:

- ne puni perilicu veša od kad su svi ručnici porozili radi njegove crvene majce
- ne puni perilicu suđa jer mu se tabletica nikad ne otopi jer ne obriše taj prozorčić prije nego je stavi
- ne usisava jer mu ionako pola ostane
- ne pere podove jer želi koristiti samo agresivne detergente, inače mu se ne da
- ne pegla da mu ne zagori pokoja košulja
- ne kuha jer stavlja previše začina i soli
- ne briše prašinu jer uvijek potroši previše pronto krpica

..................... tako bi bilo da kažem sve što mislim... ali ponekad započnem pa ne dovršim....

Ja sam to svojevremeno rješavala tako da sam i ja počela zabušavati, kiksati u nekim stvarima, paliti košulje, ne usisavati... poruka je imala efekt. Srećom po mene, to je bilo prije nego što smo imali dijete. E, kad je došlo dijete, ne mogu reći MM se je u mnogim stvarima jako angažirao, puno više nego većina muževa, ali glavnina njege i odgoja M. je dugo bila i još je na meni. Za utjehu, stvari se ipak jako mijenjaju kad su djeca malo veća. A ovo sa kućnim poslovima, pokušaj s mojim savjetom!

[lejla]

Meni je neusisana kuca - neispeglane stvari spontano prestalo smetati. Sad' MM sidje u isguzvanom sa sprata (sa komentatom - jel' da nisam ouni izguzvan!) Ako mu smeta - bude ispegl'o! Ako nisam oprala sudje - oprat' ce on. ...

Cure drzite se!

[Anita-AZ]

Današnji izvještaj. Zvijer je graknula jednom. Spremali smo se za van i zamolila sam Omi da pričuva Liama samo minutu da se obučem na brzinu. Ovaj tjedan joj se općenito ne da baš čuvati ga kao inače.
I tako... čujem da se nešto razbilo u kupaoni, dotrčim i vidim Liama tamo te da je keramička posudica sa onom četkom za wc na podu, a on četku stavlja u usta! Poludjela sam.... Viknula sam na Omi koja zna da ga ne puštamo u kupaonu... Dobro sam ga oprala i izašli smo van.

Otišla sam u ljekarnu i dm i kupila za cca 450 kn preparata za dizanje imuniteta. Vitamine, minerale, taheebo, ehinacee.... kal c vitamin defender, sirup za kasalj... Jer ocigledno moram ozdraviti jer ne moze mi nitko uletjeti.

Danas sam graknula i na mamu, ali ona je u komi jer tati nije predobro.
MM se sad vratio... pa sam došla tu vama dati izvještaj.

Ustvari, bolje sam osim kad se dogodi nesto kao ovo sa četkom, e onda puknem malo too much... Valjda nisam postala takva trajno?

Sad maloprije smo se mazile Omi i ja i pitam je da li sam ja najgora mama na svijetu... a ona kaze: "Nekad jesi. A u ostalo vrijeme si najbolja." I sad mi se plače na to.

Djeca su toliko beskrajno nemoguce divna... da... ne znam... to je cista ljubav.. to je nesto... ma

[tatek]

Zene, vi kojima ono sto rade vasi muzevi u kucanstvu nikad nije dovoljno dobro, bit cu kratak i jasan: stalnim primjedbama samo ubijate njihovu volju da vam pomazu i na kraju dobijete ono o cemu ste bas i pisale - muskarce koji se potpuno opuste i koji su bez imalo zelje da vam pomognu ... a vi cete rmbati i dalje i proklinjati i njih i gorku sudbinu zbog koje to radite, umjesto da se sjetite da ste same ubile volju u njima za pomoc.

Zamislite, vozite auto i muz sjedi do vas i svakih 500 m vam prigovori da ne vozite dobro, da trebate kociti, oduzeti gas (ako vam to zaista rade, onda im slobodno prigovarajte za kucanske poslove! ) ... jel bi vam bilo ugodno? Da li bi i dalje vozili ili se samo pustili ko kofer da vas razvaza uokolo, jer je tako lakse?

Ne treba dati muzu odlikovanje za svaku posauganu sobu niti opranu salicu, ali nemojte prigovarati za sve sto ucini DRUGACIJE od vas (dok to nema ozbiljne posljedice). Da bi covjek naucio kuhati, mora bar par puta sprckati rucak i zagorjeti jelo ... ves ce se osusiti i ako se objesi sa kvacicama po strani i po sredini ...

Ako iskreno ne zelite sve same raditi, tada mu dopustite da stvari radi po svom nahodjenju i prigovorite (pristojno) ako nesto zbilja ne valja.

Imam jednu stvarnu pricu iz svog/naseg zivota, tragikomicnu, ali stvarnu (tek smo poceli zivjeti zajedno): sjeckali MZ i ja paradajz za salsu, ona sjecka na sitne komadice, ja na krupnije. Kaze ona, terba to sitnije, ja kazem da je meni ovako bas OK, tako sam uvijek radio, rijec po rijec mi se porjeckasmo, krenule i suze ... a zasto, zbog razlicitih komadica paradajza! I fora je da nitko nije bio u pravu, paradajz ce se skuhati i ovako i onako, ali svatko je samo vidio seebe i smtrao kako je samo njegov nacin OK. A nije.

Drugi primjer iz mog zivota, ozbiljan. Moj stari je bio cudo od covjeka sto se tehnike tice, znao je sastaviti i popraviti vačljda sve sto je ljudska ruka znala. NO, pedagog nije bio ... i uvijek kad mi je ko klincu dao neki posao (to je bilo cesto, imali smo veliki vrt i radionicu), ono sto sam napravio nikad nije bilo dovoljno dobro. Pohvala nije bilo, samo pokuda. I to mi je omrzlo ikakav rad tog tipa do duboko u dusi ... i dan danas ne volim te uradi sam poslove i radim kad bas moram. A zasto? Bas zbog tih prigovora ... cemu to raditi kad ionako nista ne znam i ne vrijedim za to ...

[aleta]

lakše mi je kad vidim da nisam jedina koja puca...
mene spašava to što znam da ima boljih i lošijih dana. i kad uspijem otići ranije u krevet, sutradan sam jača.
proći će ovo sve za koju godinicu, pa ćemo plakati kako nam je lijepo bilo kad su bili mali i držali nam se za suknju...

[bebelina]

Tatek potpisujem
Anita-AZ djeca su nam otprilike vrsnjaci pa potpuno razumijem te lude scene! Najvise me raspali Franin odgovor u stilu : Pa nisi rekla ... Zato sam pocela izdavati upute u stilu: Budi u svojoj sobi i cuvaj seku na krevetu da se ne uprlja! I tih 10 minuta uspiju prezivit,a ja bez ponovnog presvlacenja i pranja izaci vani!

[Zdenka2]

Tatek, ja mislim da se u nekim gore spomenutim slučajevima radilo ne o tome da netko radi na ovaj ili onaj način nego o taktici: ja ne znam speglati košulje/usisati/oprati suđe, itd., pa je bolje da to ti učiniš.

Kad smo MM i ja počeli živjeti zajedno, on nije znao skuhati doslovce ništa, jer je prije toga živio s mamom i bakom koja je cijelo jutro kuhala. Ja sam znala i voljela kuhati, ali sam odmah rekla da ja nisam kućanica i da se svi poslovi dijele. Jedno godinu-dvije toga on je kuhao samo bljutavo lešano ili "sve skupa u pećnicu", ali je naučio kuhati i zavolio kuhanje. Oboje radimo po kući, prije smo oboje radili sve poslove, a sad smo nekako našli svatko svoj resor i svi zadovoljni. Još samo da i M. naučimo kuhati - za sada zna napraviti omlet.

[tatek]

Tatek, ja mislim da se u nekim gore spomenutim slučajevima radilo ne o tome da netko radi na ovaj ili onaj način nego o taktici: ja ne znam speglati košulje/usisati/oprati suđe, itd., pa je bolje da to ti učiniš.

Nekad je bilo bas tako kako ti kazes, a nekad je bilo "Ti ne znas ni usisati sobu/objesiti ves/oprati sudje, makni se, ja cu".

U prvom slucaju je muz simulant i lijencina, a u drugom zena zrtva svojim izborom.