Pročitala sam prvih deset postova, jer ne stignem više ovaj tren.
moram samo primjetiti kako se radi o jednogodišnjacima.
Cure moje, kad se ja sjetim kako sam bila umorna kad je fran imao godinu dana..........mislila sam da se više nikad, ali N I K A D neću oporaviti. Fran je samo jurioooooooooooo, cijelo vrijeme istraživao opasne stvari....da ne nabrajam.....
puno mi je pomogla prijateljica.
došla bi kod nje na čašicu razgovora. Ona je pazila na to što fran radi, ja bi pričala, dremucnula, pogledala tv, pa i pojela kad nje. Nikad joj neću biti dovoljno zahvalna.
Ona sama ne kuži zašto joj se toliko zahvaljujem na ti h sat vremena tu i tamo, a ja joj ne mogu dočarati kako nas je zapravo spasila.