Meni su išli na živce (mahom ljudi bez djece) posjetitelji koji bi došli u 7 navečer i ostajali do 9 ili pokušavali još duže. Takvih je bilo nekako najviše u vrijeme kad bi malenog uhvatili grčevi. Kad malo bolje razmislim, s količinom kolika sigurno ima veze i to što je bila strka u kući, a dijete ipak traži svoj mir. Takvi posjeti su završavali tako da smo se bebač i ja zatvorili u spavaću sobu i dojili ili bi on zaspao, a oni bi se umorili od čekanja da se vratimo i mm bi ih ispratio.