Dakle, kao što znate pukao mi je vodenjak u 4:20.
Probudili su me lagani bolovi poput menstrualnih i kad sam ustala osjetila sam curenje. U banji sam iscijedila bokserice da vidim da li je voda zamućena. Sve je bilo ok i bez mirisa.
Nije mi se odmah išlo u bolnicu, pa smo provjeravali u knjigama da li je hića, ali tamo nije bilo ništa pametno, pa sam pošla, naravno, na naš forum. U to vrijeme je Dino sređivao macama wc i hranu. Tad me oko 5:00 počelo tjerati na wc (kao i kod menstruacije) i ja sam se ustala sa stolice, a ono pljus po zeko-papučama. U filmovima sam navikla da je to ono baš pljus, tek sam u bolnici skontala da to i nije baš uobičajno kad su rekli dr. da imam "obilni istok vode".
U 5. 45 su trudovi postali jači, pa smo probudili susjeda da nas vozi (MM i dalje misli da on ne treba polagati )
Oko 6:00 smo stigli u bolnicu i tamo bauljali dok nismo probudili dežurnog koji nas je poslao na ginekologiju btw. hvala bogu na čistačicama pomoću kojih smo našli dežurnog. Najbolje pitanje je "što vi trebate ?" a mi k'o prizor iz slikovnog rječnika pod pojmom "dolazak na porod" Naime, ja 1,63 m/ 90 kg trbuh do zuba - u dresu; MM natovaren bursom i frend lagano uzbuđen kao da će on rodit.
Napokon na ginekologiji sretnem sestre koje znaju zašto sam tu, ali mi treba uputnica. Nisam htjela popustiti svom lajavom jeziku jer će mi draga djelatnica možda biti na porodu, pa šutim.
Predrađaona zaista izgleda skromno - 2 kreveta i jedan stol za pregled odvojen paravanom. Dina ne puštaju
Dobila sam bolničku spavaćicu i onda se pojavio dr. iz noćne smjene koji me pregledao - otvorena 1 prst. Onda mi je ljubazna sestra malo obrijala lineu negru i objasnila da je to za slučaj carskog reza; pohvalila moju "uradi sam" frizuru. Zatim klistir koji je bio gotov prije nego sam mislila da je počeo - zamošljala sam neugodno prodiranje u anus, ali stvarno nisam ni osjetila. Ali mi nitko nije rekao da brzo djeluje. Ajme ajme wc zauzet. Trka niz hodnik...ajme vidi ordinacija...WC...slobodan...prrrrrrrr
Sreća spakirala sam mali ruksak za rađaonicu s puno vlažnih maramica i navlakama za wc školjku
Preporučili su mi da šetam hodnikom, pa sam se iskrala do Dina i rekla mu da ne može u predrađaonu kao što smo planirali. I da sad može zazvati moju mamu jer ću vjerojatno skoro u rađaonicu.
7:00 došao dr. Ivanišin (moj dr.) Sad sam puna samopuzdanja kad je stiglo friendly lice. Šetam ...šetam Za to vrijeme cura koja je šetala sa mnom rađa curicu. Ja se cijela topim dok čujem kmi kmi. Idem ponovno u wc za svaki slučaj i onda me zovu u rađaonu. Ja sa smješkom uparadiram sa svojim "super sakom", ali me u pola koraka zaustave da ne mogu s ruksakom u rađaonu :? ...a unutra voda za prskanje, corny , labello i još koješta. Što se može, arrrrgh, mažem usne labellom "za put" vežem kosu i ulazim. dr. iz noćne me pita jesam li ja to dobila 30 kg u trudnoći...super, izvrijeđaj me da ne mislim na trudove. moj dr. se šali "ma ona ti nije ništa jela i samo je bila na dijeti" Hm, stvarno koliko mi je !!! upisao kraj kilaže, možda je to imalo smisla.
Sad sam otvorena 4 prsta i priključuju me na drip i ctg.
Svi samo prolaze i ne obadaju me puno. U jednom trenu vidi da se u kantunu na stolu nešto miče. Pa to je mala curica što se tek rodila :D
Sad mi vrijeme ljepše prolazi jer je gledam kako maše rukicama. Trudovi sve češći i jači. Babica mi da upute kako disati odnosno dahtati i stvarno pomaže. Cijelo vrijeme poroda, kao u Monty Pytonu, mi je kroz kadar prolazila čistačica ( hm, ili muškarac obučen u čistačicu). Poslije mi je u sobi rekla da sam "prava" jer nisam ni glasa pustila 8)
Na radiju muzika za dizanje morala koja podjeća na rat, naime, 01. 10. je 13 godina od napada na Dubrovnik. Baš mi sad to treba...uh
Bolovi sve jači i počinjem se koprckati. To je vidio jedan dr. s hodnika, te ušao da mi objasni da se ne smijem koprckati jer bebu tjeram nazad.
Boli sve više i više...Dolaze babice i okrenu me na bok. Došao je i moj dr. I tada bol prestaje i počinje nevjerojatan nagon za tiskanjem. Ponovno sam na leđima. Objašnjavaju mi kad trebam tiskati. Idemo... na valu truda tiskam, ali ćorak, tiskam krivo; u glavu umjesto prema dolje. Babice ohrabruju "kaki kaki kao da kakiš" Dr. isto navija. Lijepo je kad te u takvim trenucima netko zove imenom. Ali ja stvarno nikako da tisnem prema dolje, glava će mi puknuti. U sebi mislim kako sam glupa i ne znam tisnuti kako treba. Dr. govori da se potrudim jer je bebi usko i trba izaći. Osjetim da me režu, ne kao bol, već samo nožice kako režu tkivo.
Dr. mi pritišće stomak. Stvarno ne mislim o boli, samo o tom da je bebi usko i da mora van i tiskam ponovno, ali ništa. Babice mi brišu lice i ohrabruju da se odmorim, ali evo truda i ja samo mislim da je bebi usko i tiiiiiskam i odjednom vidim malu guzu ispred sebe i čujem razdragane babice i dr. da sam dobila malog dečka. Stavljaju mi ga na grudi. Evo i sad plačem od ljubavi koja se rodila u tom trenu. Od 01.10. u 09:36 sam potpuno druga osoba, imam titulu mame. Neopisivo, Bože, kako ga volim.
Zatim šivanje: brrrr. Imala sam 4 ponta; kako li je tek curama s većim rezom. Sad oko 90 min čekam dok promatraju malenog. Totalno čudno stanje polusna. Napokon nas odvoze na odjel. Na hodniku nas čekaju MM i moja sestra. Sjajim od ponosa, ljubavi i sreće. MM isto. Moja sestra u totalnoj euforiji :D
Evo MM me zeza da pišem 3 put duže nego što mi je trajao porod
On i Dominik gledaju nogomet Moji muškarci