Da li je i Vama ikada beba pala?

[antik]

Mislili smo da se to nikad neće dogoditi.
Beba spava s nama u krevetu.
Mama ju uspava na cici.
Imamo baby phone, pa ju čujemo kad se probudi.
Ovaj put je baby phone zakazao.
Gledali smo tv i čujemo plač
Dođemo u sobu, krevet prazan.
ŠOK!!!!
Gdje nam je beba?
Plače na podu .
Pala je sa kreveta.
Ima 11 mjeseci.
Imala je par kapi krvi iz desne nosnice.
Poslije smo vidjel masnice na koljenima.
Znači pala je na koljena.
Ali je i udarila nosom.
Brzo na hitnu.
Slikanje glavice.
Sve OK.
UFFFF.
Ali još uvijek smo pod šokom.
Sad je sve ok
Smije se, brblja, guguće,
Da li se i vama dogodilo da vam beba padne s kreveta?
Kakve sve posljedice sve može to imati?
Mi smo sretni da je sve dobro prošlo.

[emily]

padali su preko nekoliko puta
N. kao beba prvi puta po noci sa mnom u krevetu
drugi put tata sjedio kraj nje, a ona flis na pod, u sekundi
S. jednom prilikom (cca 2 god.) po noci pao na pod (srecom nije visok krevet) i nastavio spavati dolje
drugi put s fotelje (cca 10 mj.)
treci put s kreveta kod bake, imao je masnicu na ledjima neko vrijeme

i tako....
mislis da se to nikome ne dogadja, i da si nemajka...
a kad pocnes pricati, skuzis da je to vrlo rasirena pojava

[tatek]

I nama pali oboje par puta, svaki cak po jednom sa stola, oboje kao manji od 1 godine ... :shock:

Nakon prvog pada s kreveta uvijek stavljamo na pod jastuke uz krevet, cak i sad Vedranu, jos uvijek nekad padne pa nastavi spavati na podu.

Takve stvari se dogadjaju, no gotovo uvijek budu bez posljedica iako se svi mi ustrasimo. Da mi tako zviznemo, slomili bi sve kosti, no bebice su elasticne ... ... mozda je najogori strah sto ga pretrpe i oni i mi roditelji.

[litala]

popadali svi. po par puta (2-3-4). nisu imali posljedica, osim shocka (najvise naseg), placa, rijetko neki trag (masnica na celu, npr.)


a u cijeloj padalackoj prici, najgore mi je bilo kad je noa imao nekih 5-6-7 dana, spavamo u krevetu ja, noa i ida i usred noci netko blebne na pod, ja sam skoro umrla i pipkam po krevetu, brzo palim svjetlo i kad sam skuzila da je ida pala (a noa ostao), u sekundi mi kroz glavu proslo: "joj, hvala bogu da je ona!" :shock:

jadna moja idica

[flower]

nazalost je - i to sa stola u kuhinji, dok sam je prematala doslovce trenutak nepaznje, meni koma, njoj nista...

[maria71]

je,.....

uf

[kinder]

D. nikad nije ali L. 2-3 x s kreveta .
Mislim da gotovo nema jeteta koje nije palo unatoč pažnji.

[bebelina]

Oboje i to po par puta

[Luna Rocco]

Nije mi pao, ali ne zato što sam supermama, nego zato što smo (zasad) imali sreće - i naš babyphone može zakazati, a spava na našem krevetu.

Jedino što sam uvijek baš pazila je prematalica - od njegovog rođenja sam usvojila naviku da, makar se okrenula i na sekundu, uvijek držim jednu ruku na njemu.

[bibai]

Do dobi od 11 mjeseci sigurno 3-4x.

Prvi put mi je s 2 mjeseca iskliznuo iz ruku dok smo vježbali na lopti (cca 65 cm visine).

Bio je i cijeli topic o tome - Opala je s kreveta ili tako nešto.

[paci]

Da, starija kćer mi je pala prvi put s 3 mjeseca /s kauča/ i onda je padala svaka 3 mjeseca do 1,5 g. Ne znam zašto tako matematički točno.
Mlađa kao beba nije baš padala, ali je sve nadoknadila nakon 1,5g. Zadnje što se zrondala niz stepenice :shock: , cijeli niz, na glavu - malo je razbila usnicu i ništa više. Stvarno ih bog čuva!

[traktorka]

Je,pao nam je sa nekih 10 mjeseci iz kindača ravno na parket,mi u šoku, ali na sreću nije mu bilo ništa,uglavnom strašno iskustvo !

[lailah]

Padali smo, padali. L. mi je pao sa kauča sa nekih 5-6 mj. Za svu sreću prije je pala deka a onda on na nju inače bi direkt na pločice. Bilo je dreke al ništa strašno.

Drugi put je pao s velikog kreveta. Nemam pojma kako al u sekundi se našao na podu. Pao je na guzicu, niš strašno, ali si je zato zubićima pregrizao donju usnicu pa smo završili na šivanju i dobili jedan puntić. To je bilo sa nekih 10-11 mj.

Treći put je pao kad je prošao godinu dana, ne znam točno koliko je imao. Uglavnom u noći se probudio i pao sa svog krevetića. Zaradio je šljivu na oku.

[Pliska]

Iz prematalice nikada jer sam isto tako imala naviku kao Luna držati ga ako se okrenem i na jednu sekundu.

S kreveta je ali ne puno puta jer je spavao u kindaču pa nije mogao pasti. Pao je taj put kad je spavao s nama :/ Samo smo čuli tupi udarac pa urlanje.

[gita75]

L. mi nije nikada pao, ali mi je zato skoro pao pod auto, već je hodao i istrgnuo mi se iz ruke. Nisam ništa stigla, samo gledati.
M. mi je pala s kauča kad je imala oko 6 mj, bez posljedica na sreću. Jednostavno nas je iznenadila novom akrobacijom. Od onda je na podu.

[ronin]

J.nam nije nikada pao.
R.je pao s 11 mjeseci iz kinderbeta,dok sam starijem u kupaoni prala kosu.Popeo se preko prednje(one visoke )strane i zviznuo na parket.Hvala Bogu ništa se nije desilo no mene je užasnula činjenica da je drveni rub našeg kreveta bio udaljen nekih 60-70 cm od kindrebeta i ne znam što bi se desilo da je mali udario glavom u taj rub....ne smijem ni pomisliti.

[jadranka605]

To mi je uvik bed...svi govore kako bebe padaju, a ja uvik mislin da sam jedina.
D je pao prvi put sa tri mjeseca kad sam zaspala na krevetu s njim u naručju. Drugi put je pao tako da je ispuzao iz krevetića, preko mene i preko MM pao na drugu stranu s kreveta...imao je dvi godine.
L je pao prije nekih 20 dana i nakon toga sam odma preuredila sobu i naslonila krevetac na krevet. Ogradim ga sa sto i jednim kušinom.
Najgore od svega mi je kad ne vidim di se udario. Luku sam našla na leđima...alarm nije zakazao već sam samo čula tres (najgori zvuk na svitu)...odma sam znala šta je i od te mi je panike ispala posuda iz ruke i cijeli se ručak rasuo po podu.
Klinac je dobro, a to je bilo najbitnije...
Velika svim malim padalicama...

[mikka]

uf, i meni je pao par puta. na svu srecu nikad s neke vece visine. vise sam se ja prepala nego sto je njemu nesto bilo, ali.. :/

[ronin]

alarm nije zakazao već sam samo čula tres (najgori zvuk na svitu)...

Ajme ne smijem se ni sjetiti onog zvuka tupog udarca u pod...i sad se ježim...

[mama courage]

s prematalice nikad. kad je imala vise od godinu dana sa kreveta, i to izmedju kreveta i nocnog ormarica u onu rupu je uspjela upasti. ne znam ni sama kako... inace takodjer stavljamo jastuk pored nje ili na pod... nevjerovatno je koje piruete izvodi dok spava. i dok je bila u njenom krevetu i sad na nasem velikom krevetu.

kad je imala 7 mjeseci je sa kreveta pala u otvoren kofer. naglavacke. baba radoznala

ja se uvijek bojim stepenica. i dok ju se nosilo i sad kad je velika. :/

[Kejt]

mi smo jednom bile zaspale na našem krevetu, imala je oko 3-4 mjeseca. mm je, čini mi se, bio na terenu danima, bile smo same i bila sam silno umorna ... probudio me plač. panika! ela na podu. išle smo do dr. nije joj bilo ništa, ali sam morala paziti sjedećih 24 ili 48h, ne sjećam se više da se ne bi pojavilo povraćanje i sl.
padala je i kasnije, ali je ipak bila veća i nekako sam to normalnije podnosila.

[TeinaMama]

Meni je Tea pala prvi puta sa dvosjeda na, srećom, debeli tepih sa 6 mjeseci. Sve je bilo nabrzaka. Ujutro smo došle u dnevni boravak, ja sam je stavila u ležećem položaju na dvosjed da bi digla roletu koja je metar od nje, a ona se istog časa okrenula i zružila na pod. Nije bilo strašno jer nije bilo visoko.

[Felix]

do sad nam je pao jedno 6-7 puta. svaki put na glavu. srecom ima tvrdu glavu...

[Anita-AZ]

Nama je Liam pao 3 puta! Ne znam točno kako, vjerojatno na glavu.. jer je to svaki put bilo tijekom buđenja.

Sad je tome srećom kraj jer se lijepo sam spusti s kreveta. Neki dan ujutro u 7h kad sam spremala kćerkicu za školu, netko guguće u spavaćoj sobi. Mi se došuljamo, kad ono on na podu i igra se sa svojim novim cipelicama. Znači do 11. mjeseca smo morali paziti.

A prvo dijete je vrlo nezgodno palo mužu sa 5 mjeseci. Ispala je iz kolica. :/ Na travu srećom, ali imala je masnicu... on se užasno uspaničario, ostavio sve vani, trčao doma s njom... baš smo napravili paniku od toga too much.
Padala je naravno s kreveta "redovito"...

[Mukica]

oki je s jedno 4 mjeseca pao s kreveta na pod bogznakad tijekom noci
al nije plakao
samo je ribao nosicem po podu
i onda kad sam se ja konacno probudila prvo ga nisam mogla naci (nevjerovatno, al uopce mi nije palo na pamet da pogledam na pod), pa me uhvatila panika da mi ga je neko maznuo po noci (mos is mislit, al prvo sam pomislila na najbesmislenije) i da sam to vjerovatno i zasluzila jer spavam ko top i moze mi neko doslovno hodat posobio cijelu noc, a ja ga ne bi cula

i onda je dijete valjda skuzilo da je majka budna pa se oglasio
pa ja u tom casu nisam mogla locirat od kud
i tak...
kad se sad toga sjetim smjesno mi je, al onda mi je bilo koma, koma, koma... sve najveci crnjaci su mi u tih par minuta prosli kroz glavu

nakon toga je jos cijeli mjesec ili cak dva imao ogromnu krastetinu na vrh nosa od ribanja po tepisonu i bilo mi je muka kaj sam svima morala objasnjavat kak ju je zaradio

ma uzas
kad se samo sjetim

nakon toga je oki pao jos par puta
ono klasika.. s prematalice, ves masine, iz sjedalice i tak...
melita isto...

mislim da nema nikoga kome dijete nije bar jednom zveknulo od nekud

[Honey]

Kak ne bi pao... Prvi put s 5 mjeseci.
Odonda smo više pazili, ali je i dalje padao, još 2-3 puta, dok nije naučio sam silaziti s kreveta. Jednom dok sam ga uspavljivala, zadrijemala ja, a on u istraživanje :/ I dan danas stavljam barikade oko njega dok spava sam na krevetu.
Ma grozno, glavno da je sve prošlo u redu.

[bucka]

1-2x je pala sa kreveta!
a jednom meni iz ruku(popiknula sam se na otrvorena vrata od suderice), zavrsili na hitnoj, ali sve je bilo ok!!

[Ivanna]

Nama je jednom dosad pao, i to s kreveta sa 5 mjeseci. I to mi još uvijek nije jasno kako.
Spavao je s moje strane, u krevetiću kojem je skinuta 1 stranica. Ali uzglavlje krevetića je bilo nekih pol metra niže od uzglavlja našeg kreveta. Znači, bila je šupljina između zida gore i uzglavlja krevetića. Ja valjda nisam čula da se probudio po noći, a on se nekako prebacio u naš krevet i dovukao do gore (a tad još nije bio baš pokretan) i pao....ma neznam, stvarno mi nije jasno. A inače se probudim čim se malo promeškolji. Hvala Bogu, nije mu bilo niš, čak ni mala modrica.
Plakao je, al ne zbog boli, nego više jer se naglo probudio i valjda preplašio. Ajme, kako sam se probudila i digla čim sam čula plač....gledam po krevetu, njega nema, plač se čuje od dole.....čim sam ga digla, vidila da je sve OK, sve na broju, počela sam i ja plakat skupa s njim. Užas, užas...

Malo me sad strah da ne padne kad spava danju. Imamo babyphone i počela sam skakat na najmanji šum, al on se nekad probudi pa se javi tek za par minuta.

Jedino što sam uvijek baš pazila je prematalica - od njegovog rođenja sam usvojila naviku da, makar se okrenula i na sekundu, uvijek držim jednu ruku na njemu.

Isto. Posebno me strah pada s prematalice, pogotovo što znam jednu ženu koja je mentalno zaostala navodno zato jer je kao beba mami pala sa stola dok ju je presvlačila. Istina ili ne, tog se uvijek sjetim kad ga idem presvuć.

...pa me uhvatila panika da mi ga je neko maznuo po noci...

Sorry, nije smiješno, al stvarno si me nasmijala.

[DianaK]

Na žalost i nama se pad dogodio, i to dva puta. Jednom kad sam ja bila s curkom (prije nekih dva ili tri tjedna), iz hranilice, trenutak nepažnje a curka nije bila vezana jer sam naravno mislila da nema teorije da se to dogodi i završi na podu u sekundi. S nogicama se uprla o stol i pala bočno nekako. Umrla sam od straha, ali hvala Bogu pad je završio bez ikakvih posljedica. I jučer s kreveta kad je mm bio pored curke, ona je hvatala igračku i odjednom se okrenula i završila na podu. Osim kratkotrajnog plača nije bilo nikakvih drugih posljedica.
Opreza nikad dovoljno!

[martinaP]

Za sad samo jednom...

Ujutro smo se, nakon buđenja, igrali na krevetu, ja sam valjda zakunjala još malo, a on otišao vidjeti što ima ispod druge strane kreveta . Nije bilo posljedica, nije ni plakao, malo kmeknuo s pogledom "što ja radim ovdje :? "

[cvijetak]

Eh, a što se meni tek dogodilo prije koji mjesec. Malena se probudila predvečer (već je bio mrak) i jako zaplakala. Ja kao nadobudna mlada mama - juriš u sobu iste sekunde da je što prije utješim. Kad sam začula onaj grooooooooozan "tup" pri otvaranju vrata i urlik shvatila sam da je Sara sama nekako sišla s kreveta (dotad nije) i da sam je tresnula vratima svom snagom. Došlo mi je da se pojedem od muke. A o strahu kojeg sam pretrpila neću ni govoriti. Srećom - nije bilo ništa. Smuči mi se sad kad se sjetim - prvo mi je prošlo kroz glavu jesu li joj prstići čitavi (tad je još samo puzala), da nisam možda preko njih nabila vrata .... Užas jedan.

[zebra]

bebama kao da je u prirodi da padaju
nasreću, imaju trde glave
osjećaj kad padnu neću nikad zaboravit

[clumsy mom]

Matija je poljubio parket sa 5.5 meseci, Boris par dana kasnije.

Matijino iskustvo: Probudili su se ujutru, ja ih iznela iz krevetića i stavila na francuski ležaj i otišla da stavim kafu. S obzirom da sam u tom periodu još uvek mučila muku sa Matijinim grčevima (obratiti pažnju - JA mučila muku ) nije za čuđenje činjenica da sam zaspala negde na povratku iz kuhinje (sela na dvosed u dnevnoj i onako sedeći...jel). Kad sam se vratila u sobu na krevetu sam zatekla samo Borisa. Prvo mi je, onako svežoj i odmornoj (odpsavala sma celih 5min) palo na pamet da Matiju verovatno nisam ni uzela iz krevetića pa sma ga tražila tamo. Pošto ga nije bilo onda sma pogledala u njegovog totalno različitog dvojajčanog brata blizanca d avidim koje sma dete uopšte videla da leži na krevetu da bih znala u kom krevetiću da tražim onod drugo. I onda se začulo spasonosno gukanje - tu je ali ne znam gde :/ . I na kraju sma ga našla - ispod kolica gde majstoriše sve u šesnaest. I još se ljutio dasa što ga ometam u poslu

Borisovo iskustvo: Noćno hranjenje. Na ležaju Boris, Matija i ja. Matija popio mleko i zaspao okrenuvši se skroz popreko. Boris je onako u polusnu dovršavao svoje mleko dok sam ja, prilagodivši se Matijinoj pozi, držala flašicu ubeđujući sebe da sam totalno budna. Naredne sekunde je Boris pao, na kolena i šake, kao žabac. Nije bilo uboja niti plakanja ali ja sebi ni dan danas ne mogu da objasnim kako je moguće nekom tako brzo zaspati i nekom tako brzo pasti

[vertex]

Ja se sijećam da sam blijedo gledala pedijatricu kad mi je na prvom pregledu s A. rekla :"Gospođo vertex, nikad se dijete ne ostavlja samo na visokoj podlozi." Ja sam se samo bila okrenula objesiti jaknu. Ali bila je u pravu. Beba nešto kao ne može, ali sljedeći trenutak je već naučila. I usprkos njenom upozorenju, obojica su nam, ne pali, nego se bacili s kreveta na leđa. U igri i dok smo mi bili uz njih. Kad nemamo reflekse iz "Tigra i zmaja". Sreća da su im tijela projektirana da podnose puno padova.

[AdioMare]

Nije pala na pod, ali efekt je isti ...
Jednom ju je MM, a jednom sam ju i ja podigla u vis prilično žustro ne razmišljajući da smo u potkrovlju.
Ako ima sreće, sreća je u knaufu umjesto u betonskom stropu. :/

[Tonja_1]

mi smo nedavno imali prvi pad i bilo je . i mm i ja smo bili pored kreveta, gledali kako napraviti novi razmještaj i baš tad se ribek odlučio prvi puta okrenuti više od jednom u jednu stranu i tras s viskog bračnog na parket . takvo plakanje nisam nikada čula do tada, meni su se noge odsjekle. sada kako bi se reklo i na jogurt pušem...

[Trina]

Nisu mi djeca pretjerano puno padala(bilo je nekoliko padova s kreveta ali kad su bili malo veći) ali su zato padale stvari na njih.Npr sinu starinski teški krevetni ormarić na nožni palac.Moram li govoriti kako ga je bolilo i koliko mu je trebalo da nokat dođe k sebi?Stolice su više puta padale na glavu a prsti uhvaćeni vratima i to do kraja,vrata bi se zatvorila skupa s prtićem.Joj ježim se kad se samo sjetim.Bilo je i letova sa kauča na pod od živosti i slomljenih noseva.
Uff,djecu se stvarno mora stalno gledati

[M&T]

od troje djece nikad nitko....
valjda ih previše čuvam

[ENA26]

pao sa stola na kuhinjske pločice.
Koma, srečom sve je ok prošlo i to sa 7 mj

[ENA26]

pao sa stola na kuhinjske pločice.
Koma, srečom sve je ok prošlo i to sa 7 mj

[tridesetri]

meni je m. prvi put pala sa 4 mj. sa kreveta na parket. katastrofa. naravno da sam mislila da se to meni ne moze nikako dogoditi. odrolala se i to dva puta. treci put na pod. i to sve dok sam otisla u drugu sobu po cistu pelenu.

[lucky day]

zacudo ali nije mi pao!
:?


no sa 18 mjeseci je usred noci ISKOCIO IZ KINDACA... na glavu... je sam bila u krevetu do njega ali ipak je bilo mjesta izmedju i to mjesta bez tepiha, goli parket... a ja sam se bas probudila sekundu prijeda ga bas vidim kako leti... ali ne dovoljno rano da skuzim da je na nogama i da nesto sprema...
obicno ga u to doba prvog budjenja uzmem sebi u krevet pa mi, srce moje, je htio uskociti da se ne moram dizati

izbusili smo jos nize rupe za podnicu slijedeci dan i vise to nije ponovio...
za sad...

[aries24]

noa je pao par puta s kreveta kad smo nas dvoje spavali sami (imao je oko godinu dana)
iako bi bio daleko od ruba
ogradila bih ga jastucima, al ipak je uspijevao pasti preko
onda sam mećela deke i jastuke i na pod da ipak sleti mekše ako opet uspije pasti, al on bi redovito fulao i to, ne pitajte kako
uglavnom, njemu nikad ništa, nekad čak ne bi ni zaplakao, a ja ko da je mene netko bacio sa nebodera
jako ružan osjećaj

[lucky day]

ah zaboravila sam napisati, da luka je par puta 'pao' s kreveta ali kreveti na kojima spavam ja su niski, samo podnica...
nije se ni probudio 8)

[kulenova_seka]

...ah, Gabi kao bebica, skupa sa sjedalicom koja ju je poklopila, glavom na kuhinjske pločice. Drugi put je bilo s tobogana u parkiću.
Kikić je s nekih mjesec dana uspio ispasti iz kolica. Kliznula su mi s "ravne" površine. Barem sam mislila da je ravna i nisam ih zakočila. Scena k'o iz Krstarice Potemkin, samo s tri stepenice.

Oboje živi, zdravi i živahni.

[kli_kli]

Nama je Novi pao sa 4 i sa 5 meseci.
Prvi put, sa 4, je pao sa kreveta iako je bio postavljen pod pravim uglom u odnosu na ivicu s koje je pao.
Nemamo pojma kako je uspeo.
Naravno da je bio potreban samo sekund, i naravno da smo ga vodili na hitnu, i cak tamo saznali da ne mzoe da mu se uradi uzv glave jer su mu vec bile srasle fontanele.
Sledeci put se kotrljao preko celog kreveta i na kraju pao, ali na meki tepih, nije ni zaplakao.
Od tada spavamo na podu.

[bamboo]

Jesu i moji dečki padali.
G. jednom sa 5 mj. u dnevnom spavanju opkoljen jastucima na našem krevetu - bilo strašno za nas mlade roditelje, njemu ni bilo niš.
M. kod bake i dede slično tako i jednom iz kinderbetića sa cca 1,5g.
No najgore je bilo kada je na M. krevetić pao polusuhi božićni ogromni bor usred noći. Nismo znali šta se događa. Srećom se zaustavio na ogradici krevetića (do našeg kreveta), a nas sve zasuo suhim iglicama i kuglicama. Djeca su odspavala dalje.

[Tara]

T. mi je pala jednom, dok je imala 2 godine, igrale smo se na bracnom krevetu i ja sam ju, u igri, odrolala s kreveta. a mislila sam da nije tako blizu ruba. na srecu, toliko se smijala da joj je jos smjesnije bilo kad je pala na pod (krevet nije visok). ali, zato sam ju masu puta znala u toku noci "pricepiti".
S. sada spava sa mnom i vec sam ga par puta isto po noci "pricepila". on, bogec, pak tak tvrdo spava da niti ne skuzi moj lakat ili da sam mu se nalegla na rukicu
na svu srecu, ja se nekak odmah probudim cim "pricepim" djecu. valjda mi se u snu upali neka lampica koja veli da nekaj nije u redu...

[snjež]

I Lovro je pao iz kinderbeta..najveći bed mi je bio jer je pao između kinderbeta i vrata od balkona..a ja na balkonu vješala veš...da mi nije bilo tadašnje šogorice koja je s druge strane dojurila i izvukla ga ne znam kako bi ga digla...ja sam se doslovno oduzela..njemu, naravno, nije bilo niš'

[momtobe]

2 puta sa kreveta
sa 7 i 11 mjeseci

1 put kad sam ju pokušala zavezati u maramu na "budha" način, licem prema van- ispala mi je i srećom se zaustavila na ormariću u hodniku...imala je šljivu pod okom. Skoro sam umrla od straha