baka ili jaslice?
Za 7 mjeseci trebam poceti raditi a ne znam gdje ostaviti dijete.
Jedna opcija je moja mama s kojom nisam bas u idilicnim odnosima. Ona jos uvijek radi pa bi ga cuvala ujutro 2 puta tjedno kad radi popodne a ostala jutra bi ga cuvao moj muz koji bi si isto nastimao da tada radi popodne. Problem je u tome da u moju mamu nemam povjerenja, ne slazemo se oko odgoja, ona zagovara cry-out a ja sam, naravno, protiv, uopce ne slusa sto ja govorim, sigurna sam da bi mu uvaljivala cokoladice i slicno, a osim toga nikad u zivotu nije cuvala bebu niti zna kako se beba nosi, hrani, uspavljuje...
Druga opcija su jaslice (trebam se sada upisati ako zelim mjesto u studenom), ali sam skepticna zbog bolesti a i zbog toga sto mislim da nece dobivati dovoljno paznje a inace je prilicno zahtjevno dijete.
Sto mislite?
 |
|||
Odgovori s citatom
mama courage prvotno napisa
A opet djeca nekako podsvjesno osjećaju osobe sa kojima borave i različito se ponašaju u različitim sredinama. Moja majka čuva moju E. Ne slažemo se u svemu, ali su stavovi o osnovnim principima isti, i moja majka poštuje moje stavove, kao i ja njene. Ja mislim da ona malo pretjeruje i da bi trebala biti fleksibilnija (pustiti dijete da iskusi neke stvari samo, recimo da nije smak svijeta ako se tukne u glavu i nauči da će pasti ako se izmotava na parketu) dok je mojoj majci E. malena za sve i ona nad njom visi kao soko. Ali to nisu neki veliki konflikti i ja s povjerenjem ostavljam E. kod mame. I E. osjeti nanin stav pa se i ona drugačije ponaša kad je sama sa mojom mamom. Možda da ipak probaš i vidiš kako to ide, npr. nekoliko sati za početak da ti nešto obaviš. 
Nadam se da ćeš doći do najboljeg rješenja.
). i ona je od starog kova i kad bih ju ovako pitala rekla bi da je za cry-out, pa da je i za po koju pljusku po guzi. cak mi i zna reci da previse maloj popustam i da ona za to nema zivaca (sto i nema, vidim po njoj), ponekad se cak zna sprdati sa mojim nacinom odgoja. 
). E sad, u čemu je problem (ako ga uopće ima): malo mi smeta što mu je tamo ljepše pogotovo i zato što smo se prije 4 godine, kad je Karlo još bio mali, posvađali s muževim roditeljima, kod kojih smo tada živjeli, i preselili se u podstanarski stan. Zapravo smo se i posvađali zato jer smo mi htjeli otići, živjeli smo u zajedničkom kućanstvu i meni je bilo grozno, pogotovo jer je moja svekrva dosta šlampava i baš ne čisti kuću, što meni užasno smeta. Ona je mislila kad joj se sin oženio da će snaha i čistiti i kuhati, a ona će raditi po vani. Ja sam tada bila apsolvent na fakultetu sa nepoloženih 12 ispita, jedno vrijeme sam i radila, onda još i mala beba... Uglavnom, mi smo tada otišli u podstanare, s čim se svekar i svekrva još ni sad nisu pomirili, jer kao oni imaju veliku kuću i kaj bumo trošili novce na podstanarstvo. Htjeli smo se mi i odvojiti, da mi budemo na katu sami, ali oni se, konzervativni kakvi jesu, s tim nisu nikako složili. I tako smo mi već četvrtu godinu podstanari, u međuvremenu se rodio i Josip i muž i ja smo odlučili vratiti se k njima, odnosno srediti si sve na katu, napraviti poseban ulaz, svoju kupaonu, tj. potpuno se odvojiti. Vrijeme je učinilo svoje i svekar i svekrva su se sa svim složili, tako da se ovo ljeto, kad sve sredimo, selimo k njima. E sad, razumljivo je da će i Karlo i Josip biti manje-više stalno s njima (ipak smo u istoj kući), što meni malo smeta jer je, kako sam već i napisala, moja svekrva šlampava i baš ne čisti, a i nemam neko povjerenje u nju. Zapravo volim da Karlo ide k njoj jer je njemu tamo lijepo, ali da je manji ne bih ga na cijeli dan ostavljala s njom, dok ga s mojom mamom bih bez problema. Pitam se i kako će to biti s Josipom dok ću ja ići na posao, ne bih željela da već s godinu dana ide u vrtić, a ne bih ga ni htjela ostaviti sa svekrvom. Svekrva osim toga ima i puno krava i svinja koje hrani i tu ima puno posla, a ja želim da se na Josipa konstantno pazi. Ona će naravno reći da ona to sve može, ali ne slažem se s tim.
