nije totalno besmisleno, ali nije ni nužno
teoretski cilj je uravnotežiti jin i jang namirnice
ima smisla na dva načina:
1) sam čin rezanja povrća svaki put s pažnjom je vrsta meditacije koja djeluje i na onog tko reže i na krajnji obrok
2) kada se hrana priprema za organizam koji je jako iscrpljen ili energetski neuravnotežen, ima beneficija u tome da je ona što uravnoteženija i cjelovitija, što se rezanjem i kuhanjem pokušava postići. izvan tih stanja, mislim da je za organizam dobra raznolikost i nepravilnost i promjena i štogod

inače: godinama učila makrobiotiku u makronovi i u shiatsu školi. dok sam bila bolesna prakticirala sam ju strože, a sada od nje koristim samo osnovne postavke (kvaliteta namirnica, svjesnost o utjecaju pripreme na njih, prilagođavanje lokalno, sezonski, zdravstveno) uklopljene u neki vlastiti mix stil prehrane.