Molim mame i tate čija djeca idu u OŠ Matka Laginje da mi se jave. Imam imena učiteljica koje će biti u prvom razredu, pa me zanima kakve su.
 |
|||
|
|
|||
Laginjina
Molim mame i tate čija djeca idu u OŠ Matka Laginje da mi se jave. Imam imena učiteljica koje će biti u prvom razredu, pa me zanima kakve su.
Definitivno si se odlučila za Laginjinu?
Mi smo u SSK i zadovoljni smo okvirno.
Da, svi kažu da je SSK dobra škola, a meni odgovara i to što je klasična od petog razreda, ali sam u međuvremenu dobila informaciju o učiteljicama i definitivno je odlučeno da M. ide u Laginjinu prva 4 razreda, a poslije ćemo vidjeti, vjerojatno Kaptol.Ivana2 prvotno napisa
aha, sigurne je i tebi TS dala mig
mi idemo usprkos svemu u SSK jer Denis ne može svaldati arhitektonske barijere u ML
A s druge strane, razredi u SSK su manji, to je škola koja je bila u eksperimentalnom HNOS-u itd
Zdenka2:
Ako nije previše indiskretno pitanje: zašto planiraš promjenu škole? Odnosno zašto M. odmah ne upišeš u OŠ MK?Da, svi kažu da je SSK dobra škola, a meni odgovara i to što je klasična od petog razreda, ali sam u međuvremenu dobila informaciju o učiteljicama i definitivno je odlučeno da M. ide u Laginjinu prva 4 razreda, a poslije ćemo vidjeti, vjerojatno Kaptol.
Zato što mi stanujemo oko Kvatrića, a to znači da bi upis u školu MK značio svakodnevnu vožnju automobilom u školu, fizičku odvojenost djeteta od djece iz kvarta i puno stresova vezanih uz to. Po mojem mišljenju u prva četiri razreda najvažnije je kakva je učiteljica, a ako je dobra učiteljica u bližoj školi, tim bolje za nas. Promjenu škole u petom razredu ne nalazim nimalo traumatičnom. Ja sam promijenila školu u petom razredu, jer sam htjela u klasičnu, MM također, masa ljudi koje poznam i djece isto tako. Ali, o tom potom. O tome ćemo odlučivati zajedno s M.
Predrastično je govoriti o traumi, kod promjene škole, ali stresno u svakom slučaju može biti ( svejedno ide li se iz lošijeg u bolje ili obratno).
Teško je generalizirati o reakcijama na promjenu škole/razreda, sve ovisi o karakteristikama "starog" i "novog" razreda, kao i samog djeteta.
Nekako mi se čini loš osjećaj - odmah na startu - ako upisuješ dijete u školu gdje unaprijed anticipiraš da će u 5. razredu zbog nečega biti poželjno otići. Slažem se da je učiteljica najvažnija; može škola biti prekrasna i svi uposlenici predivni, ali ako učiteljica ne štima ... :/
btw: Zanimljivo je da jedan dio roditelja (kada nema dovoljno informacija) bira školu na temelju izgleda zgrade, odnosno interijera i eksterijera. Nije bitno pritom da je škola nova i super opremljena, koliko činjenica kako se postupa s onim što se ima (pa makar bilo staro)
Meni prijelaz u novu školu nije bio ama baš nikakav stres. Dapače, ta promjena sredine mi je dobro došla i veselila sam se novoj školi. Niži i viši razredi su dvije odvojene cjeline, promjena je i tako prisutna i ne vidim ništa loše u tome da se i škola promijeni. U klasičnim školama je to i tako uobičajena stvar. U mom petom razredu bilo nas je odasvud i odlično smo se složili. Do danas se družim s prijateljima iz jedne i iz druge škole. I MM isto tako. I mnogo mojih prijatelja i njihove djece. Ne vidim razloga zašto bismo morali biti svaki dan u autu i da M. ne može za godinu, dvije sam otići u školu samo zato da ne bi promijenio školu u petom razredu.
I meni je izgled škole bitan, kao i igralište i sl. Laginjina škola mi izgleda prihvatljivo, jedino mi je žao što nema igralište.
Ma sve OK! Samo pitam. Slažem se s ovim u vezi prednosti blizine škole .
Laginjina nema igralište, ali zato ima - koliko znam - brdo sportskih aktivnosti i jako dobro iskorištenu dvoranu (unatoč relativnoj skromnosti).
Čula sam nešto o tome da se pokušavaju izboriti za neko dvorište u susjednom bloku, pa se nadam da će im to uspjeti dok M. bude tamo.
Nadam se da je ovaj tvoj "crni" potpis ipak samo blaga ironija, iako sam svjesna da nije lako biti učiteljica/učitelj. Ja bih željela da u školi ne budemo dva tabora nego da svi zajedno radimo na dobrobit djece. U vrtiću sam se dobro slagala s M. glavnom tetom, nadam se da će tako biti i s učiteljicom.
ja radim u školi koja među roditeljima kotira kao vrlo otvorena i friendly (što se ne bi na 1. pogled zaključilo po mojim postovima
, pa opet puno toga ne kužim. Možda i zato što ja obično imam posla sa onim ekstremnim neugodnim primjercima roditeljske populacije...
Vjerujem da u većini slučajeva nije problem ostvariti dobar odnos s učiteljicom, ali gledano na razini cijele škole ostaje podjela na 2 tabora.
(ponekad mi se čini da komunikacija roditelji škola uvijek ide na relaciji napad-obrana; u oba smjera naravno; često smo "mi" oni koji napadaju)
Istina je vjerojatno da na problematiku po školama gledam iz svojih cipela, odnosno na temelju uvjeta i klime koja vlada u mojoj školi, pa onda to uzimam kao standard i normu za sve druge škole (a ne mora biti).
btw:nije ovo (samo)reklama i ne nudim nas(školu); uostalom daleko smo vam.
Nisam ni shvatila tvoje riječi kao samoreklamu nego kao "pogled iznutra" koji mene zanima. Smeta me podjela na roditeljski i učiteljski tabor. Imam razumijevanja prema učiteljskom i profesorskom poslu i a priori sam zahvalna svakome tko želi dobro raditi s mojim djetetom. Ali, želim biti sugovornik i suradnik škole, nikako neću dozvoliti da ostanem bez riječi i bez utjecaja. I namjeravam učiti dijete da postaje ravnopravni sudionik svog obrazovanja i sugovornik svojim učiteljima i profesorima, a ne samo pasivni recipijent.
Mislim da mnogo toga ovisi o pristupu - u vrtiću sam nastupala s kombinacijom čvrstoće svojih argumenata i razumijevanja prema tetama. Čak i kad sam bila, recimo to tako, u sukobu ili razmimoilaženju mišljenja, nisam nastupala napadački nego sam vrlo jasno izložila svoj pogled na stvari i tražila mogućnosti rješenja zajedno s tetom. Kultura dijaloga nam je svima potrebna.
Za ovakve primjerke roditelja koje spominješ dobro znam, čula sam svakojake horor priče o tome. To u mnogome ovisi o ravnatelju/ici - ako vodstvo škole ne dozvoljava takav pristup nastavnicima, to će se sigurno u manjoj mjeri događati.
Zdenka, zakaj preferiraš klasičare? Ja oba svoja djeteta nisam dala u klasičare, za oba mi je to savjetovala TS. Za darovitu zato što je rekla da ju je bez veze mučiti s nečim što njoj ne ide na prvu loptu jer M. niej jezičar nego matematičarka. A za V. jer bi za njega to bilo prestresno i da je bolje da je prvi u selu, nego zadnji u gradu.
Tako smo i napravili iako imam ogromne zamjerke na račun protežiranja klasičara u SSK. Ali, na kraju su mi ionako bitne ocjene za lagodni upis u srednju školu, a srednja škola je ono pravo
U koji vrtić vi idete jer smo u istom kvartu?
Muž i ja smo klasičari od 5. razreda, kao i mnogo naših prijatelja i njihove djece. Svatko bira svoje, ali ja za sebe znam da je to obrazovanje bitno odredilo moj profesionalni i osobni život, a isto će reći i većina klasičara. M. je dosta ravnomjerno darovit, dakle i matematika je u igri, ali njegove najjače sposobnosti ipak leže u verbalno-lingvističkoj sferi, tako da je klasično usmjerenje nešto što prirodno leži na njegovom putu. Mi ćemo ga svakako ka tome usmjeravati, a krajnju odluku o tome donijet će on sam.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom