Nisam ni shvatila tvoje riječi kao samoreklamu nego kao "pogled iznutra" koji mene zanima. Smeta me podjela na roditeljski i učiteljski tabor. Imam razumijevanja prema učiteljskom i profesorskom poslu i a priori sam zahvalna svakome tko želi dobro raditi s mojim djetetom. Ali, želim biti sugovornik i suradnik škole, nikako neću dozvoliti da ostanem bez riječi i bez utjecaja. I namjeravam učiti dijete da postaje ravnopravni sudionik svog obrazovanja i sugovornik svojim učiteljima i profesorima, a ne samo pasivni recipijent.

Mislim da mnogo toga ovisi o pristupu - u vrtiću sam nastupala s kombinacijom čvrstoće svojih argumenata i razumijevanja prema tetama. Čak i kad sam bila, recimo to tako, u sukobu ili razmimoilaženju mišljenja, nisam nastupala napadački nego sam vrlo jasno izložila svoj pogled na stvari i tražila mogućnosti rješenja zajedno s tetom. Kultura dijaloga nam je svima potrebna.

Za ovakve primjerke roditelja koje spominješ dobro znam, čula sam svakojake horor priče o tome. To u mnogome ovisi o ravnatelju/ici - ako vodstvo škole ne dozvoljava takav pristup nastavnicima, to će se sigurno u manjoj mjeri događati.