Uh, kao sto sam mislila . Uvijek ima dobrih i losih strana kao u svemu u zivotu.
Ja vodim trudnocu na SD kod dr. Sirovec.
Jel netko ima iskustva s njom?
 |
|||
|
|
|||
Uh, kao sto sam mislila . Uvijek ima dobrih i losih strana kao u svemu u zivotu.
Ja vodim trudnocu na SD kod dr. Sirovec.
Jel netko ima iskustva s njom?
Ja sam vodila cijelu trudnoću i prije nego što sam ostala trudna preglede sve kod nje...
Re: Skoro sve dobro
Kakav tečaj mora proći muž da bi prisustvovao porodu. Neki njihov? Mi imamo potvrdu s tečaja iz Petrove od prošli put, i MM je već bio na jednom porodu (u Petrovoj) i uzorno se ponašaodrazesni pupoljci prvotno napisa
.
A koliko ranije se treba naručiti za pregled? Ja sam sad u 31. tjednu.
i? Dojmovi i sve drugo?Ja sam vodila cijelu trudnoću i prije nego što sam ostala trudna preglede sve kod nje...
Re: Skoro sve dobro
duh prizna potvrde sa bilo kojeg trudničkog tečaja...
Kakav tečaj mora proći muž da bi prisustvovao porodu. Neki njihov? Mi imamo potvrdu s tečaja iz Petrove od prošli put, i MM je već bio na jednom porodu (u Petrovoj) i uzorno se ponašao
jedino petrova ima "problema" sa svima osim sa samima sobom
frendica mi je rodila prije 3 dana kaže da nisu tražili nikakvu potvrdu o tečaju
:?
a muž joj je prisustvovao porodu?
Puppy, vidiš kako je svako iskustvo drukčije - meni je carski bio super, a priča o dojenju i nadohrani koma. A valjda tako mora biti u životu.
Inače, ne dojim od prvog dana kad sam došla doma, otkad pijem bromergone i naravno žalim što sam ikada probala dojiti.
Imam ravne bradavice, ogromne areole i bradavice se ne prave, a mliječni kanali svi osim jednog na desnoj cici, začepljeni. Užas!
Moja curka jednostavno sa svoje 2600 gr nije dovoljno jaka da se bori s ravnim bradavicama, začepljenim kanalima i svojom egzistencijom i glupo je što sam slušala one koji su pričali: Ma doći će mlijeko, sve će to ona navući etc.
Hvala ti na iskustvu, Care Bare! A propos dojenja, i ja imam ravne i vel. aureole, vidjet ćemo kako će ići. Moja sestra je imala isto male curice, bradavice i prsi normalne (ispupčene, i ne ogromne aureole kao ja), sa starijom curom je još kako-tako išlo, s mlađom nije jer je cura rođena kao manja beba i bila je ispod svih percentila po kilaži (i još uvijek je - kao dvogodišnjakinja) i nije imala snage za vući, unatoč ogromnoj podršci koju je imala - odlazile su joj splitske Rode kući ne bi li joj pomogle i pokušale pomoći savjetom, edukaciji prije poroda, silnoj želji da doji (mislim da je u srednjoj školi još pričala kako će ona svoju djecu dojiti, za razliku od moje mame koja je prestala s 3 mjeseca, kao i većina žena u to doba). Jednostavno, nije išlo - na kraju se s tom curkom mlađom izdajala i miksala adaptirano i prestala se gristi oko toga.
Admin, ovo je skroz OT - ali mislim da je korisno.
mislim da se stvarno malo previše ignorira taj problem ravnih i/ili uvučenih bradavica. Sad kako sam u tom filmu da puno čitam o tome, svako malo neka cura s foruma kaže da ima problema s time ili je zbog toga odustala od dojenja. Ja sam mislila da sam ja teški alien sa svojim cickama.
Enivej, kupila sam sebi one Niplete (kršitelj koda)ove, to sam htjela reći - izvlači bradavicu na vakuum. Danas probala (iako se ne preporuča zadnja dva mjeseca trudnoće, već poslije poroda, neposredno nakon podoja, da izvuče bradavicu) i ostala jako ugodno iznenađena. Napokon sam upoznala svoju gđu bradavicu na lijevoj cicki. Izvlači fenomenalno. A ne boli. Jest da se ona povuče natrag brzo (to bi trebalo jako dugo nositi prema uputama da ostane vani, a trudnoća nije razdoblje za to), ali je ima, tu je. Nadam se da će mi to pomoći kod dojenja.
da on je imao tečaj ,ali ga nitko nije ništa pitao :?a muž joj je prisustvovao porodu?
Ravne bradavice nisu nuzna prepreka dojenju. Ravne bradavice nisu nesto sto bi vas trebalo iznenaditi nakon poroda - vjerojatno ste i tjekom trudnoce mogli primjetiti sa su ravne ili da se uvlace. Postoje skoljkice koje se nose tjekom trudnoce i koje pomazu izvlacenju bradavica. Postoji puno informacija kako se nositi s ravnim bradavicama i kako uspjeti da dojenje profunkcionira. ALI, to zahtjeva extra angazman tjekom trudnoce, to zathjeva extra educiranost, proucavanje, citanja, pripremanje na probleme za koje znate da cete ih imati poslije poroda. Postoje metode izvlacenja bradavica, a isto tako i dobri polozaj na dojci moze omoguciti da ravna/uvucena bradavica ne predstavlja problem - beba ne doji bradavicu, ona doji cijelu dojku. Takodjer postoje i sesirici koji vam mogu pomoci da dojenje profunkcionira.
Rjesenja postoje. No ukoliko trudnica ocekuje da ce dojenje profunkcionirati jer je to nesto sto je prirodno - nece. To je tehnika koja se mora savladati, a pogotovo ako su bradavice ravne/uvucene i beba nece prihvatiti. Treba ponekad zaista puno muke i truda i puno podrske okoline da stvari dodju na svoje.
Moja shogorica je rodila i imala uvucene/ravne bradavice. Mali nije htio prihvatiti ni za zivu glavu. Muka prestrasna. Ja osobno sam ga postavljala sat vremena njoj na dojku - ali mali nije htio prihvatiti ni u ludilu. Savjetovala sam im da se i dalje trude, da u medjuvremenu izdaja, da buraz hrani malog na salicu, spricu ili zlicu (bocica bi bila pogubna u ovom slucaju). I tako su radili. Ona je probala preko sesirica, i jednom je mali nakon x pokusaja prihvatio. I od x pokusaja bi prihvatio nekoliko, i dalje se izdajala a buraz hranio na spricu, i tako se broj uspjesnih pokusaja povecavao, dok nisu dosli na to da je prihvacao ok jednu stranu ali drugu nije. Pa su onda probavali na toj drugoj strani, i s vremenom su uspjeli i na toj. I onda nakon mjesec dana dojenja su skinuli sesirice. I evo sad lima ima 3.5 mjeseca, doji ko veliki i problema kao da nikad nije bilo, a bradavice su daleko od ravnih/uvucenih
Ravne bradavice nisu prepreka dojenju, no treba prava podrska, dobar savjet i puno volje za uspjeh - kao i kod svakog drugog problema tjekom dojenja
Malo sam off topic, ali evo, ja sam bila na Rodinom tečaju i pitala za ravne bradavice u smislu može li se raditi kakva priprema prije poroda - savjet je bio da ne treba :?. Moje nisu uvučene, nego baš ravne, na podražaj se brzo i bez problema izvuku van nekih 8 mm i takve su cijeli život - znači odkad znam za sebe, u trudnoći (sad sam 35. tjedan) nije bilo promjena - uvijek su iste. Aureole jesu veće i na tečaju je rečeno da to nije problem, samo vidim iz iskustava drugih da ženama s takvim velikim aureolama i takvim bradavicama to može biti problem, pogotovo ako je bebica manja i nema snage vući. Za šeširiće sam čitala da nije preporučljivo u trudnoći, čula sam da ih neke žene koriste prije planirane trudnoće, ali ja baš svoju nisam mogla tempirati puno unaprijed (neplodnost)... Je li bi bilo pametno da ja već sad kupim te niplette za nakon poroda (koji će, zbog problema s kukom - atroza - vjerojatno bit carski na SD-u)?
Ne nakon podoja, već PRIJE podoja, ofkors.
Hvala Anchie, znam da će to biti muka, posebno kod nas prvorotki s tim problemom. Ne znam doduše razmjere te "muke", jer nemam iskustva. No kad sam rekla da se ignorira (opet sam OT), mislila sam da npr. na vašoj radionici se ne govori ni o dosta čestim problemima (mastitis, ragade, soor, kako masirati napunjene dojke itd), tipa da ne zaplašite trudnice. Poštujem to, jer nema smisla govoriti o negativnim stranama kad pokušavaš nešto promovirati. No, mislim da je to krivo. Čak i kad npr. kupiš frižider ili vešmašinu imaš u uputstvima što napraviti kad nešto ne radi, da odmah ne zoveš majstora... Kad kupiš lijek,, imaš na uputstvima nuspojave. Sori za blesave primjere, ali mi to sad pada napamet.
Kod vas nema troubleshootinga - mislim da biste to trebali dodati u radionicu i malo to potkrijepiti nekim slikama, primjerima, filmićima da vidimo kako to ide itd. Na kraju dana, svi mi koji smo došli na radionicu, želimo dojiti i želimo naučiti. Meni je postalo zanimljivo tek pred kraj radionice, kad su cure počele postavljati pitanja koja se tiču upravo problema - jer je bilo masu prvorotki koje s prvom bebom nisu uspjele dojiti. Sve ovo što smo čuli na samo predavanju sam već naučila na vašem portalu ili iz brošurica. Znam da i da je dojenje vještina, a ona se mora vježbati, ne može se "predavati", da bi bio vozač, moraš sjesti za volan, nije dovoljno biti suvozač.
Eto, sori još jednom na OT - slobodno prebaci na drugi pdf. Obećajem da neću više o ovoj temi.
ina33, mislim da je bitno da uzmeš u obzir ovo što je Anchie napisala - da će problema najvjerojatnije biti i da teško da će krenuti samo od sebe. I da te ne obeshrabri okolina ili neki likovi u rodilištu koji će ti reći nešto tipa "nisu svi za dojenje", "vi ste antitalent za dojenje" i tak.
A niplete eto, meni se čine fakat ok, ali ja imam skroz uvučenu lijevu bradavicu, koja se ne izvlači ni na podražaj, pa ju je to izvuklo. Ne bih htjela reklamirati...
Slažem se s Matsu - i ja sam bila na Rodinom tečaju za dojenje, i bez uvrede, saznala sam manje nego na običnom trudničkom tečaju u domu zdravlja. Problem je upravo u nepostojanju troubleshootinga. Sve se svodi na pilenje o tome kako treba dojiti, kako je to korisno i tako dalje, a to smo sve koje smo tamo došle znale, jer smo valjda zbog toga došle. :/ A o "divotama" dojenja ni riječi - to jednostavno nije fer! Ja da sam bila svjesna te boli kod masaže cica kad se skamene (koja je gora nego bol poslije operacije trbušne šupljine), ne bi me ni 300 Roda, ni bilo tko drugi, natjerao na dojenje.
Ja sam imala najbolju volju za dojenjem i svi su mi govorili da će se bradavice "napraviti" nakon poroda, no NISU! Ja se s obzirom na svoje iskustvo ne mogu složiti kako ravne bradavice nisu prepreka dojenju.
I divim se ženama koje su unatoč problemima koje su imale, ustrajale s dojenjem - za mene to nije bila opcija, jer je sve bilo tako komplicirano, toliko je boljelo i izmucilo i mene i bebu. Sad smo sretne s bočicom, i ja i beba, mirno spavamo, rastemo, imamo svoj ritam i nismo umrle kao što vidite i bez cice.
Slažem se a propos troubleshootinga i ja sam nekako očekivala da će ga biti - u smislu slike kako što izgleda (od soora pa nadalje) čisto da imamo neki alat za prepoznati što je normalno, a što nije. Sve koje smo tamo došle imamo pozitivan stav o dojenju, ali isto se onako izađe u stilu bit će to sve OK i svi mogu dojiti - doduše, meni je najbitnije da imam broj SOS telefona jer računam onda na pomoć ako stvari ne krenu (a vidim sad da vjerojatno neće i da se na to trebam spremiti - samo ne znam kako se spremiti, osim tako - da znam koga pitati i zvati u slučaju frke).
Najbolje bi bilo kad bi moderator "odrezao" ovaj dio topica o SD-u i prilijepio na neko prikladno mjesto pod Dojenje jer smo ovdje stvarno off topic.
to me podsjetilo kako je nama doktorica - anesteziologinja, na trudničkom tečaju u Petrovoj, rekla: porod vam boli kao amputacija noge naživo.
o takvome troubleshootingu govorite?
Prije nekoliko mjeseci rodila sam na Svetom Duhu. Tamo ne pripadam prema mjestu stanovanja, ali odlučila sam da me ništa neće spriječiti u nakani da rodim baš tamo. Iako sam sramežljiva, odlučila sam se izboriti za ono što sam željela i što sam smatrala važnim, a to je što prirodniji porod, dakle porod sa što manje intervencija. Napisala sam svoj popis želja (sintagma "plan poroda" zvuči mi malo pretenciozno) i nisam se dala smesti, čak ni kad sam dežurnom liječniku morala objašnjavati stavku po stavku zašto želim to što želim, a on je sve to skupa lagano ironizirao. I na kraju nije bilo nikakvih problema: CTG-om praćena sam samo povremeno (kad bih mislila da su zaboravili na mene i aparat, ljubazno bih pitala mogu li se sada malo kretati jer je tako lakše), skakutala sam na lopti, odbila drip, probijanje vodenjaka i epiziotomiju i zaista nije bilo nikakvih problema. Bitno je reći što želite. Jedina želja koja mi nije ispunjena je izgon u okomitom položaju; rekli su mi da primalje nisu spremne na to. Ovaj mi je porod ostao u zaista dobroj uspomeni, za razliku od prošlog, tipičnohrvatskobolničkog, punog nepotrebnog petljanja u prirodan tok stvari.
Beba je bila sa mnom čitavo vrijeme, osim kad su je odnijeli na kupanje. Zahvaljujući tome uspostavili smo dojenje bez ikakvih problema. Osoblje je bilo uvijek ljubazno i moje cimerice u sobi i ja imale smo samo riječi pohvale za njih.
Eto, sretno budućim mamama!
sjećaš li se imena osoblja?
istina, trbusna bol je i za mene bila nista nasprem toga.a da sam bila svjesna te boli kod masaže cica kad se skamene (koja je gora nego bol poslije operacije trbušne šupljine), ne bi me ni 300 Roda, ni bilo tko drugi, natjerao na dojenje.
ali ja sam npr. znala za tu bol. znala sam da postoji. no nisam znala kako se ne dovesti do nje. nisam bila na MŠD ni na trudnickom tecaju.
zasto se to dogodilo?
jedino mogu kriviti sebe jer sam bila neupucena i needucirana kao i med. osoblje koje uz sve to i nije bas bilo susretljivo i raspolozeno pomoci i uputiti.
pomogli su mi (citaj izdajali, dok sam se grcevito drzala za stolicu) kad sam im u 2 u noci dosla drzeci sise u rukama koje su u 4h narasla 4 broja i bile tvrde ko kamen.
i da, MM sam objasnjavala tu bol tako da sam ju usporedila sa mlacenjem "prepona" ciglom. i najgore je sto se moras ciglom mlatiti sam jer ti ne dopustaju da ti itko dodje i pomogne.
no ja nisam imala priliku ici na MŠD, trudnicke tecajeve, citati tekstove s portala i nisam znala sta me ceka i sta mogu ocekivati. znala sam samo da zelim uspjeti. posto poto.
ti si znala da ides na carski rez i imala si pristup svom mogucem znanju, znala si sta trebas raditi, imala si tu prednost...imala si priliku raspitat se i saznati koje su mane i problemi i poteskoce dojenja nakon carskog reza, jer nije isto kad bebu dobijes odmah i kad je beba s tobom.
isto tako jos jedna velika ljaga i packa nasem med. osoblju. no iskreno se nadam da ce i oni jednog dana doci sebi.
mislim da stvarno nije fer "suditi" MŠD, jer te ona uci voziti, uci te kako izbjeci prometne nesrece, i kako si pomoci u slucaju da do njih dodje. ne uci te kako boli kad se zaletis u stup sa 50 na sat, kako boli vrat ako nisi vezan a neko te pukne na semaforu....uci te kako sprieciti takve situacije i sigurno voziti cestom tako da dodjes od tocke A do tocke B. a ako pri tome jos uspijes uzivati u krajoliku, di ces vece srece
imala sam isto problema sa lijenom bebom, uvucenom bradavicom, kamenim sisama...problema je bilo i bilo. bol je bila grozna, no pregrmila je, otrpila je i uzivala nakon toga. znala sam zasto "trpim". kao sto sam znala zasto lezim u bolnici i nisam nikad shvacala pitanja drugih trudnica "ajme, kako mozes?".
kako ne bi mogla.
Care Bear, a koliko vremena si dala bradavicama da se izvuku?Ja sam imala najbolju volju za dojenjem i svi su mi govorili da će se bradavice "napraviti" nakon poroda, no NISU! Ja se s obzirom na svoje iskustvo ne mogu složiti kako ravne bradavice nisu prepreka dojenju.
npr. ja sam izdajala mjesec dana, trebalo je mjesec dana da ju ona prihvati, a i to je "relativno brzo".
jesi li u trudnoci primjenjivala neku od tehnika izvlacenja bradavica?
jesi li nakon poroda primjenjivala neku od tehnika izlacenja bradavica?
Žao mi je da niste zadovoljne radionicom, i da niste nešto napisale i na evaluacijskim listićima i/ili popričali sa savjetnicama odmah tamo (ostanemo često i poslije radionice).
Praksa nam je na MŠD ukazati na moguće izvore, simptome problema, kako ih prepoznati, ali ne običavamo ih tamo rješavati upravo zato jer se rješenja ne mogu servirati, individualna su, ovisna o masu faktora i, van uobičajenih preporuka, savjetujemo prilagođeno situaciji.
U vezi ovoga:
Meni se baš čini suprotno - da se taj problem previše naglašava kao problem. Bradavice su različite, priroda nije zamislila da se samo na savršenima djeca hrane. (I kakve su to zapravo savršene?) Jednostavno treba raditi s dojkama i bradavicama onakvima kakve jesu i pokušati položaje i ostalo prilagoditi tome. Naravno da tu treba malo vježbe, ali ovo nije nešto što se može napraviti unaprijed. Nadalje, ono što je također potnciralo taj problem je ono što često čujete u rodilištu - s takvim bradavicama nema dojenje, uz prijedlog šeširića (ne znam kakve bi trebale biti te bradavice koje bi "prošle" u rodilištu :/ ) . Žena izađe iz rodilišta da joj nitko nije pokazao dobar položaj, bradavice su izranjavane, rekli su joj da s takvim bradavicama nema dojenja, doma je ne dočeka podrška niti pomoć, samopouzdanje nisko, pa naravno da će odustati. A sve to ima s oblikom bradavica jako jako malo veze. Dobar položaj, dijete čvrsto stisnuto uz mamu, podrška, to su stvari koje zaista rade razliku. Niplette i slična pomagala mogu biti korisna, ali niti na "savršenim" bradavicama neće biti dojenja ukoliko nedostaje ovo sve gore.mislim da se stvarno malo previše ignorira taj problem ravnih i/ili uvučenih bradavica. Sad kako sam u tom filmu da puno čitam o tome, svako malo neka cura s foruma kaže da ima problema s time ili je zbog toga odustala od dojenja.
Dobro ti je receno. Nema potrebe nista raditi. Bradavice ti se normalno izvuku van na podrazaj. Sve je apsolutno ok
Jedinu stvar koju moras paziti i raditi (kao i sve druge dojilje sa bilo kakvim drugacijim bradavicama) je da djetetu STO VISE i sto CESCE dajes dojiti dok ti jos NIJE nadoslo mlijeko. Znaci prvih par dana, nek bebica sisa sto je moguce vise. Jer i bebacu i tebi treba vremena da se isprakticirate, da ga ispravno postavis na dojku i to ce sve biti lakse dok su dojke "mekane". Kada navre mlijeko, kada se dojke napune, bradavice ce se jos dodatno izravnati i bebacu ce biti teze prihvatiti. Ako ne bude vec izverziran, bit ce vam teze. Dakle vjezbajte sto vise tih prvih dana.
Isto tako INZISTIRAJ da bebac nikad ne iskusi bocicu (nadam se da ni nece jer je Sv Duh baby friendly), jer u vasem slucaju bi to zaista mogao biti veliki problem. Ako je dijete osjetilo nesto veliko u ustima i onda mu nakon toga ti ponudis svoju ravnu bradavicu - mogao bi to biti problem i dodatno bi se moglo zakomplicirati.
Maja je to sve dobro vec rekla. Ja cu samo takodjer reci da je taj tecaj zamisljen kao mjesto na kojem bi majke zaista cule ispravne info - da mlijeko NE moze nestati, nacin na koje dojenje funkcionira, da ih se pripremi sto sve da rade da se ti potencijalni problemi minimaliziraju.
A mogucih problema je bezbroj. Neke osnovne se prodje - tipa koliko i da li izdajati u rodilistu da ne dodje do zastoja. No svi drugi problemi zaista zahtjevaju puno vremena, individualnog pristupa (svaki slucaj je drugaciji) i nema smisla (barem ja tako mislim) da se mame plasi o sooru, mastitisu itd. ak mozda nikad u zivotu ni nece imati ni soor ni mastitis.
Mi damo informacije sto sve ciniti da bi stvari isle sto glatkije, a ako zapne, e onda postoji SOS telefon. Onda individualno rjesavamo problem s mamom.
A da je dojenje pjesma i da je jednostavno. NIJE! Nije uopce. Pripremite se (psihicki) na to. Rijetka su dojenja koja nisu imala nikakvih problema u pocetku. I treba dojenju dati otprilike 6 tjedana da profunkcionira sve. Toliko treba djetetu da savlada tehniku dojenja i mami da se ispraksira.
Of kors da ne, o manje šokovitom govorimo.
Anchie, hvala ti, pomogla si mi s ovim gore odgovorom, mislila sam da sam nešto krivo pokopčala na radionici i propustila raditi, a trebala sam. Kako sam i rekla, meni je bitno koji mi je hodogram u slučaju problema - a taj je zovi SOS telefon. I inače, ja sam tip kojem pomaže da unaprijed zna što ga može očekivat, lakše mi je tako zamislit sve najgore scenarije pa u fajt - možda smo se ovdje okupile baš sve takve, a tečaj treba prilagoditi raznoraznim slušačima.
ina, ja bum ti samo rekla da, osim što imam velike areole kao i ti, imam i potpuno ravne bradavice, a i užasno su male (oko 5 mm kad se izvuku). i nisam imala ama baš nikakvih problema zbog toga
Joj ovo s mlaćenjem ciglom po preponama je stvaaaaaarno vrhunska usporedba! Svaka čast!Ma ja bih čak dodala, da je masaža cica i malo gora.
Ja sam u trudnoći masirala i mazala svoje bradavice dva puta dnevno nakon tuširanja, čak su se znale i napraviti i tako stajati pa me i to ponukalo da povjerujem pričama da će ih biti kad bude trebalo. No eto opet kažem nije.
6 tjedana koje spominjete da su potrebiti da dojenje profunkcionira su za mene, ne previše, nego puuuuno previše. Ja nisam bila u stanju izdržati ni 3 dana masaže! Jednostavno nisam karakter i smatram da je za moje dijete bolje da ima mamu normalnu osobu i jede na bočicu, nego luđakinju koja se iživljava na okolini ali doji. Ja sam takva, pa neka me se razapne. Mi smo sretne s bočicom, ma šta tko mislio o tome.
A što se tiče usporedbe porođajne boli i amputacije noge, ja mislim da je to uredu. Ja sam jedna od onih koja voli znati što me čeka i na to se pripremiti, ma kako okrutno istina zvučala. Neće bol biti manja, ako za nju ne znamo ili o njoj ne pričamo. Meni je gore da me iznenadi nešto, kao što me iznenadila ova bol pri masaži cice. Ali to sam opet ja - control freak
I ja sam taj tip - isto mi je bilo na punkciji jajne stanice, činjenica je da boli različito i da se izdrži, ali ono kad kažu - ma ne boli - meni to nije pomoglo i lakše mi se bilo nosit kad sam spremno išla ususret boli i očekivala je i kad su mi opisivali kako to boli. Valjda smo se sad tu našle nas tri slični tipovi, a možda većini to i je nemotivirajuće (meni osobno to olakšava, jer onda to stavljam u pretinac "normalno", a ne brinem se da sam ja neka iznimka ili da se kod mene radi o nekoj patologiji - nego onda kužim da sam ja dio nekog normalnog rangea pa se nosim tim bez brige - što je to, pobogu, kod mene i zašto).Meni je gore da me iznenadi nešto, kao što me iznenadila ova bol pri masaži cice. Ali to sam opet ja - control freak
Evo mi cijelo vrijeme trubimo o ispravnom polozaju na dojci, i zasto je on bitan, i kako ako je los polozaj dolazi do pucanja bradavica tj. nastajanja ragada.
Jel treba biti vrlo rjecit da se opise koliko djetetovo sisanje bradavice koja krvari boli? I treba li mahati mamama rukama i nogama koliko je to bolno pa da zato mame inzistiraju na dobrom polozaju? Vjerujem da su svi dozivjeli ranu na tijelu i da vjerojatno svi mogu zamisliti koliko boli da im netko "ceprka" po toj rani a tek da ju "izvlaci vakumom"...
100 ljudi 100 cudi 100 razlicitih pristupa 100 razlicitih potreba. Forum zato i postoji da odgovorimo na sva moguca pitanja koja vas mogu muciti. Isto tako postoji i podforum "problemi i poteskoce u dojenju" koji, ja bih rekla, najbolje ilustrira koliko veliki, bolni i strasni (i fizicki i psihicki) problemi u dojenju mogu biti. No da je dojenje tako strasno stope dojenja bi nam definitivno bile jos gore.. i ko bi lud dojio 4.5 godineProblemi na pocetku su NORMALNI i vise su pravilo nego iznimka. I daju se prevladati ukoliko ste vi uporni i ukoliko trazite savjete na pravom mjestu.
Naime, i dotična doktorica, a i mi sve tamo... smo bile sa po jednom drvenom nogom pa smo znale kakva je to usporedba
A porođajna bol?!
Ima nas svakakvih, ali meni je puno napornije cijeli dan imati pancerice na nogama nego - roditi.
Žao mi je da pričaš o onome o čemu nemaš nikakvo iskustvo, nego informacije imaš iz druge ruke.
Ja ne mogu pričati o oporavku nakon carskog, iako imam iza sebe abdomenalnu operaciju jajnika i mislim da je to identično.
N. je rođena na SD-u kao nedonošče, sa 34 tjedna i porođajnom težinom od 2120 6, hitnim carskim rezom. Vidjela sam je tek treći dan nakon poroda, i sadakad se toga sjetim.
Ja volim reći da mi je trudnoća "nasilno" prekinuta pa je trebalo dugo vremena da moje tijelo shvati signale da je beba vani. Već drugi dan od poroda, još onako ležećki uspjela sam istisnuti kap kolostruma iz lijeve dojke. Mojoj sreći nije bilo kraja!
Bebu nisam mogla dobiti na prsa, pala je na težini, završila na sunčanju zbog povišenog bilirubina.
Na svaki upit "Kada ću dobiti bebu na prsa? ", dobivala sam odgovore strpite se... Cijelo vrijeme moje je dijete hranjeno adaptiranim.
Ja u trudnoći nisam posjećivala rodin forum, ali sam instinktivno znala da želim i hoću dojiti!
Čim sam se digla iz kreveta počela sam masažu dojki, obloge, izdajanje. Stvorile su se kvrge, mlijeko je došlo a nije moglo van. Pomoći niotkud! Svaka sestra je samo s vrata vikala: "mama, masirajte"... Provodila sam sate plačući što bebica nije samnom, masirajući dojke, izdajajući se. Bila sam na dobrom putu da dobijem mastitis.
Peti dan po porodu uspjela sam izdojiti 40 ml :D
Tada sam mislila da je čitav svijet moj! I jedva čekala da dobijem bebu na prsa.
Došao je i taj dan 9. dan po porodu. Dijete od nepune dvije kile, na dojci, uvučene bradavice. Teoretski sam znala šta trebam raditi. Ali u praksi nije išlo... Jednostavno je N. glava bila tri puta manja od moje dojke. Probali smo sa šeširićima, nije išlo. Nije imala snage vući.
Onda su mi rekli da ne dojim nego da se izdajam, i izdajala sam se i ona je pila moje mlijeko. Nitko mi u tom trenutku od bolničkog osoblja nije uputio ni riječi ohrabrenja, već samo "Nemate mlijeka, nemate ovo, nemate ono..." . Sa svakog neuspješnog dojenja i izdajanja vraćala sam se plačući u sobu. No, ja sam uporno išla dojiti i izdajati svaka 3 sata.
Došao je 17. dan po porodu, išli smo doma! :D U 13 h je bilo zadnje dojenje prije polaska. Meni je tada bilo potpuno svejedno, znala sam da bježimo od bijelih kuta izrazito nedojećki nastrojenih, da idemo u naš topli dom. Taj put Nura je prvi put zaista sisala! Vaga je pokazala 40 ml! :D
Kod kuće smo još malo muku mučile, do 2,5 je sisala sa šeširićem i onda smo ga polako izbacile.
Stoga, znam što sam ja prošla isvim mamama koje možda nisu uspjele!
Moje iskustvo s Duhom i dojenjem je bilo pozitivnije, valjda zbog ove nove titule Prijatelj djece. Naime, svaka sestra bila mi je spremna namjestiti dijete na cicu, provjeriti da li ide kolostrum na cici, kad miška nije htjela cicati odnosno nije znala jedna sestra, tata (i njega je pustila k nama) i ja smo miškicu animirali da krene, a sestra je namještala moju nepostojeću bradavicu. Dakle, stvarno bi bilo bezobrazno od mene reći da mi osoblje nije pomoglo pokušati dojiti - i to ne samo meni, nego i mojim cimericama. No moj problem je bio što nitko nije uočavao da mlijeka nema, a da beba urliče jer je gladna i da ju nitko neće nahraniti. Isti problem je imala i moja cimerica, koja je imala mlijeka ali još nije krenulo u punoj snazi i beba je bila gladna. Ona je čak bila tako očajna da joj je muž od kuće donio nadohranu jer se u rodilištu nije mogla više hrvati s osobljem.
To je ono što je mene zasmetalo! Zašto se u našoj državi uporno negira pravo izbora na način poroda, na dojenje, na nadohranu, na ne uzimanje klistira, ne epiziotomiju... Ja sam za to da svako izabere što hoće!
te žene rade svoj posao.
a posao i im je da osiguraju uvjete za dojenje kao standard.
ne vjerujem da ti je netko trpao bebu na dojku ako ti to nisi htjela, kao što ne vjerujem da netko na silu brije ili klistira. Mislim, fizički je nemoguće.
I, stvarno misliš da bi netko dopustio da ti dijete dehidrira ili umre od gladi?!
I ja!
Otčepi ih beba ili izdajalica.
Nije htjela ni moja s 4040 g, nakon što su joj u "Merkuru" (2006.) dali nadohranu dok su nas držali odvojene zbog nedostatka kreveta, a zatim zbog žutice.
Zato sam ja 3 mjeseca izdajala i davala na bočicu, a onda smo prešle na dojku. :D
Mlijeko je očito došlo, ako su dojke bile tako tvrde, samo je trebalo na vrijeme početi masirati. :/
Dakle, buduće mame se želi motivirati.
To bi nekima bila i demotivacija. Ja, npr., nisam imala mastitis, niti soor.
Pa ne tjeraju Rode nikoga na dojenje, ali to i ti znaš.
A bol se nije javila zbog dojenja, nego zbog ne-dojenja, tj. zato što se mlijeko nije efikasno izvlačilo.
Da se s masažom i efikasnim dojenjem počelo na vrijeme, ne bi se grudi stvrdnule.
Ni meni 2006. u "Merkuru" nisu pomogli u pogledu dojenja, a tada nisam znala za SOS telefon. :/
"Naprave" se one, ali nakon mjesec-dva. Međutim, dotad postoje šeširići i izdajanje, koje ih isto tako izvlači.
Bol kod masaže traje koliko i navala mlijeka, a navala mlijeka traje nekoliko dana (osim kod prekomjernog izdajanja), jer se uspostavlja ravnoteža ponude i potražnje.
I, na kraju: u početku je dojiti teže, a kasnije je lakše nego dati bočicu.
Care Bear, ne osuđujem te, nego želim da ostale mlade mame i one koje će to tek biti dobiju ispravne informacije.
Pozdrav tebi i pusa bebici!
cure, mislim da ste ipak malo zabrijale. Topic je Iskustva sa Sv. Duha, ne dojenje. Da se vratimo malo na temu: 1. MM je bio prisutan na porodu, imao je potvrdu o završenom tečaju grada Zagreba (ona što traje 2 dana), ali se ja ne sjećam da nas je neko nešto pitao; 2. inače na SD neće intervenirati ako porod ide svojim tokom. Ako ne ide jer je žena izgubila trudove ili je ctg djeteta loš ili se žena uz jake i česte trudove i dalje ne otvara (ovdje spadala ja), onda je to druga priča.
Samo kratko vezno uz raspravu koja se razvila uz dojenje: smatram da je Care Bear u pravu - dojenje je izuzetno bolno i smatram da to ženama treba reći. Jer u trudnoći slušaš sve one priče o dojenju (uključujući i onu kako dojenje ako se pravilno doji ne boli, što nije istina, nego baš obrnuto) i onda se iznenadiš kad počneš dojiti. Znači ovako: dojenje je bolno, ako se pravilno doji bol ide kroz kičmu do maternice, a da vam ne pričam koliko boli kad ti dijete stišće bradavicu. Koristi od dojenja su slijedeće: 1. to je mlijeko koje je u potpunosti prilagođeno vašem djetetu; 2. dijete kroz majčino mlijeko dobiva antitijela čime jača svoj imunološki sustav, što mu je jako potrebno posebno u početku; 3. dojenje je besplatno, za razliku od toga kutija adapt. mlijeka košta cca 30 kuna i traje 2 dana (pogađate po tome što znam cijenu da ne dojim); 4. bol prestaje nakon cca 3 tjedna. Dakle, cure same se odlučite da li ćete dojiti, ja sam na žalost bila prisiljena djetetu dati adapt. mlijeko jer sam prvo ja završila u bolnici na 10 dana, a onda ona na isto 10 dana i to u vrlo kratkom razdoblju. Nakon što sam se vratila iz bolnice uspjele smo upostaviti dojenje, ali nakon što se moja mišica vratila iz bolnice nije više htjela čuti za ciku, niti je htjela jesti moje izdojeno mlijeko i tako je to za nas završilo.
eh, elin, elin...
opominješ nas za skretanje sa teme, a onda cijeli pasos napišeš o dojenju.
vidim da si educirana, i da stvarno znaš osnovne postulate o dojenju...
ali...
ipak...
dojenje NE MORA boljeti. ok, to je teško povjerovati tebi ili meni koje smo imale problema; kako mi je danas rekla jedna mama na SOS-u "I pogled na bradavice me bolio" (ja joj vjerujem)...
međutim, STVARNO ima mama koje dojenje ni ne osjete.
zavidim im, ali im i vjerujem.
mene dojenje nije ni najmanje bolilo (dok me prasac nije žvaknuo desnima iz puke dosade
kad bi uhvatio kako treba stvarno je bilo bezbolno, ponekad jedino iritantno jer je znao biti po 45 minuta pa me već taj ritmički pokret sisanja malo smetao, al nema to veze s boli
kad smo već oftopik 8)
ajd kad oftopičarimo da i ja kažem svoje, dojila sam kratko nepunih 6 mj. i već sam negdje rekla da je često više sličilo borbi ( užasan let down) ali nije bolilo.
ok bolilo je prvih par dana , ali zato što sam je dojila u lošem položaju, kad sam savladala " prištekavanje" prestalo je boliti.
dojenje poslije poroda na SD, inače na pdf Dojenje!
Može?
Super - puno hvala
Da se malo vratim na temu posta.
Kako sam ja rjesila problem krivog mjesta stanovanja, slucajno greskom. Ja sam rekla "Srednjaci" ona je zalpisala "Stenjevac". Nisam ju ispravljala i nije me nista vise pitala. To je bilo na jednom jedinom pregledu prije poroda. E pa sad, ako niste u nekoj poznatijoj uloci, kako neka sestra moze znati gdje se nalazi..
A sto se dojenja tice, ja nisam imala odmah mlijeka (sestra mi je stisnula cice i uvjerila se) pa sam ih zamolila da mi nahrane bebu i bez ljutnje su je napapali i vratili mi je. Uspostavili smo dojenje tek za tri tjedna i jos uvijek dojimo (skoro 10 mjeseci). Nikad ne bih pustila Lucku da bude gladna..
elin, mene dojenje uistinu nije boljelo. s prvim djetetom uopće. niti na početku. nimalo. stvarno.
s drugim me boljelo u nekim specifičnim situacijama (dermatitis i ragade, koje nisam imala s prvim djetetom), ali s tim sam se mučila tek negdje od njenog 2. mjeseca , znači prva 2 mjeseca je dojenje bilo potpuno bezbolno. pa sam onda imala te probleme, pa je sad opet već duuuuuuuuuuuugo vremena opet skroz bezbolno.
Iva B bravo, znaš da sam si to i ja razmišljala kad mi je med. sestra na prvom pregledu k.... kako ne spadam kod njih - da im jednostavno kažem neku ulicu sa njihova područja, moš si mislit kako bi mogli znati da tamo ne stanujem, kao da te imaju pravo legitimirati.
Rodila sam na SD krajem siječnja i moje iskustvo je odlično (osim što sam rodila na običnom krevetu u predrađaoni, ali ok, bilo je toliko strelovito da smo se svi iznenadili, a budući da nisam puknula niti su me rezali sve im opraštam). S dojenjem je bilo problema možda samo prvi dan jer malac nije baš dobro zahvatio cicu pa mi je izgrizao bradavicu, ali to smo brzo popravili. Sestre su svaki dan dolazile pitati imamo li problema. Jedini problem je zapravo to što uvijek neko dijete plače pa uznemiri ostale, pa baš i nema spavanja. Svi smo ispunili anketu o tome kako nam se sviđa rooming in. No ono što me je iznenadilo su riječi jedne sestre s odjela babinjača, koja je jednostavno zaključila da sve žene koje napišu da im se rooming in sviđa lažu, jer u praksi su očajne i stalno ih mole da im nahrane ili odnesu djecu :/ .
Angie, je li pod tim uvjetima partner mogao biti s tobom?
U predrađaonici je 6 kreveta, jesu li svi bili popunjeni dok si ti rađala?
Kako je to tehnički izgledalo?
Jesi li tamo rodila zato što su boksevi bili puni ili vas je stvarno tako iznenadilo?
Apri, to je išlo tako brzo da mm-a nisam stigla ni nazvati. Dvadesetak minuta prije poroda sam bila otvorena nekih 6 cm, onda mi je dr probušila vodenjak prije nego što sam joj stigla reći da ne želim, mislila sam da će me samo pregledati. Nakon toga sam u roku od dve minute dobila trudove i strašan nagon za tiskanjem. Jedna primalja me slučajno u prolazu čula kako stenjem i skužila da samo što ne rodim, pa je pritrčala i dozvala još jednu. Petar je izletio u sljedeća dva, tri truda. Ja sam bila tako šokirana što već rađam i to tamo da mi je sve to sad zapravo u nekakvoj magli. Jedino se sjećam da je dojurio i neki specijalizant koji se derao na mene da si uhvatim koljena i privučem ih na trbuh, a meni je jedina želja bila da se pridignem ili bar legnem na bok, što nisu dozvolili.
Za tri boksa znam da su bila zauzeta, ali nema li ih ukupno 5?
MM je došao za sat vremena, dotad sam se ja mazila s bebom, a onda ga je sestra odnijela pokazati mm-u u čekaonicu, tako da su se ipak odmah upoznali.
Sad vidim da ima još pitanja. Četiri kreveta u predrađaoni su bila popunjena, samo su navukli jedan zastor da me odvoje, no ostao mi je u glavi razrogačen pogled žene točno preko puta mene (onaj jedan krevet desno od ulaza), jedino je ona zapravo imala pogled na zbivanja. Sreća da je već jednom rodila, inače bi valjda pobjegla odande.
Pravila pisanja postova
