ovako je kod nas isla kronologija:

ida je od rodjenja do drugog rodjendana spavala u nasoj sobi u svom kreveticu.

od drugog rodjendana do nekih dvije i pol godine s nama u krevetu (pored nas prazan krevetic).

s dvije i pol preselili smo (to smo mislili ) idu u zasebnu sobu u veliki krevet. obicno sam ja s njom prespavala u njenom krevetu - mm u bracnom. cesto se ipak dogodilo da i ida ode do njega, a ja ostanem u njenom sama

onda se rodio noa. on od rodjenja spava u nasem krevetu. u kreveticu nije ni bio. kad je napunio godinu dana - krevetic smo raspakirali (jedan komad manje za odrzavanje ) u tih godinu dana spavali smo kako tko kako gdje u svim mogucim kombinacijama. najcesce ja i djeca u bracnom, mm u njihovoj sobi.

kad je noa napunio godinu dana trudim se da spavaju zajedno (imaju dva spojena velika kreveta pa izgleda ko bracni krevet) u djecjoj sobi. jako mi se svidja "sibling co-sleeping" to na kraju izgleda ovako: legnem s njima dok ne zaspu. najcesce zaspim s njima, u neko doba prebacim se na bracni, u neko doba zamnom dotepce ida placuci sto sam je ostavila samu. noa cesto odspava do jutra, rijetko se probudi nocu i dodje sam do nas (spava noc od drugog rodjendana, kad smo prestali dojiti nocu). ako radim onda ih mm najcesce uspava na kaucu pa nou prebaci jer mu je ida preteska, nju na kraju ostavi na kaucu i ode na bracni. ida u noci ode kod njega (ili nas, ako sam i ja stigla s posla), na kraju dotepce i noa...

najcesca kombinacija - svi zajedno.

meni - predivno. jedini prioritet u cijeloj prici mi je da se svi naspavamo - kako, gdje, u kojim omjerima - totalno nebitno.

jucer kazem teti da cemo joj vratit krevetic (djecji), ona i moja mama u cudu - a bebu, kamo cete stavit spavat? pa kupit cemo jedan bolji i malo siri krevet za nas, da svi stanemo (inace, ovaj sadasnji je 160x180, mm ima 105kg, ja najcesce 80-85 )

i mene, kao maju, odusevljavaju te mirisne struce s kojima spavamo i to mi je jednostavno - nezamjenjivo (kaze mm - izbacit cemo ih iz kreveta kad im noge pocnu smrdit )