Iliti u prijevodu - ta strašna noć.

Matija je cicoovisnik (cicijatričar, cicojed, mamavor...). Kad sam doma, dakle od iza 5 popodne pa do spavanja, ciki barem 3x (čim uzmogne nakon jaslica, za uspavljivanje i barem jednom između). No to mi nije problem. Nego, kad se mrtva umorna oko pol noći strovalim u krpe, valjda me čuje/osjeti i odmah se budi, plače i traži ciku. Onda ga uzmem k sebi jer mi je to najjednostavnije - mogu zaspati dok dojim. I ostane s nama do jutra. No Matija je vrlo nemirno dijete. Često se prebacuje (naravno preko mene) s cike na ciku što je osobito izraženo pred jutro. Nekad me i po dva sata mrcvari (od cca 4 sata pa do dizanja) seleći se svakih par minuta. Rezultat je da sam neispavana, umorna, mrzovoljna, kljucam na poslu i nemrem sebi doć do popodne. Ne bih htjela prestati dojiti (i Miha je imao trogodišnju privilegiju ), ali bih se htjela kvalitetno naspavati. Idealno bi bilo da ga nekako odučim od noćnih pohoda. Ima netko pametan savjet? Da ne velim i da mi je zbog onog da se mali budi vrlo brzo nakon mojeg odlaska u krpe, sex-life skoro crko...