 |
|||
A što se događa ako svi izaberu jednu učiteljicu? A onoj drugoj nitko ne želi povjeriti svoje dijete? I to ne zato jer je loša, nego zato jer je trudna ili majka četvero djece? Onda ćete potezati veze i poznanstva?
Lijepo vam je rekla Maria 71 - za specifične zahtjeve imate privatne škole! I sama bih jako voljela da imam mogućnosti platiti...
Tad ureduju pedagog i/ili ravnatelj i stavljaju djecu u razrede po svojim kriterijima (uvazavajuci ili ne nase prijedloge). A mi prihvacamo situaciju.ljiljan@ prvotno napisa
To nisam nikada i ni za sto radio, jer mrzim te principe. Mrzim ih kod drugih i stoga ih i sam NIKAD ne primjenjujem.Onda ćete potezati veze i poznanstva?
Znaci li to da se svu specificnu djecu (ADD, HDD, disleksicare, disgraficare, s poremecajima u ponasanju i slicne) mora slati u privatne skole i tovariti roditeljima na ledja teret financiranja skolovanja?Lijepo vam je rekla Maria 71 - za specifične zahtjeve imate privatne škole! ...
Moje dijete nema ni jednu od navedenih "poremecaja", ali je definitivno dijete sa odredjenim posebnim potrebama, ne zato sto sto smo si mi, njegovi roditelji, to uvrtili u glavu, vec zato sto tako kazu strucne osobe, psiholog iz vrtica i psiholog iz ustanove specijalizirane za rad sa djecom.
Isto tako, nije mi jasno, ljuljan@, zasto pobijas moju zelju da svojom, roditeljskom, akcijom POMOGNEM skolskom kolektivu sa svojom sugestijom, prijedlogom itd, ja cijelo vrijeme govorim o DVOSMJERNOJ komunikaciji. Upravo takvu smo imali u vrticu svih ovih godina i funkcioniralo je jako dobro, na zadovoljstvo i teta, i psihologice i nas roditelja, te na kraju i djeteta.
S ovim se posve slažem. I ja na obrazovno-odgojni proces gledam kroz suradnju svih onih koji u tome sudjeluju, a ne samo pasivno prihvaćanje s jedne i određivanje pravila s druge strane. Ako dijete koje ima posebne potrebe dobije učiteljicu koja ga može kao takvog prihvatiti i zna s njim raditi onda je na boljitku ne samo to dijete nego i ostala djeca, učiteljica, škola i roditelji. Ako takvo dijete ne dobije adekvatnu učiteljicu svi imaju problem. Zašto škola ne bi, u granicama mogućnosti, izašla u susret potrebama djece koje određuju želje roditelja? Nije mi shvatljiv taj nerazumni kvaziegalitarizam kad se radi o djeci i školi kojeg nema kad se npr. biraju liječnici za sebe, kad se bira radna sredina ako se to može, kad se bira puno toga što se može birati.
Slazem se sa tatekom i Zdenkom da je saradnja roditelja vazan cinilac u obrazovno-vaspitnom procesu koji se odvija skoli.
Sa druge strane, mislim da i roditelji treba da budu svesni da nije samo njihovo dete u pitanju, i da odeljenja sastavljaju strucne osobe koje, izmedju ostalog, treba da vode racuna i o drugoj deci, kao i celini koju ce ona ciniti u svojim odeljenjima.
Mislim da je u ovom slucaju primerenu roditeljsku akciju predstavlja upoznavanje nadlezne osobe u skoli sa posebnim potrebama deteta, a zatim prepustanje njima, da prema svojim strucnim kriterijumima, oforme odeljenja. Sugestije tipa "hocu/necu tu i tu uciteljicu" nikako ne spadaju u dvosmernu komunikaciju.
Moje je mišljenje da roditelji imaju pravo iskazati svoju želju, pogotovo kad je ona, kao što je ovdje slučaj, poduprijeta procjenom stručnjaka o radu pojedine učiteljice. To je itekako dvosmjerna komunikacija. Druga je stvar što škola možda ne može udovoljiti svim tim željama, zbog organizacijskih i drugih problema, ali mislim da, koliko je god to moguće, može i mora izaći ususret potrebama djece.
zbog poslovne tajne ne smijem govoriti o konkretnim slučajevima, tako da su mi na ovom topicu zavezane i ruke i noge....
a vjerujem kad bi se našli u živo,tatek i ja ,da bi se složili oko nekih stvari....
Ako sam dobro razumela, tatek ima procenu strucnjaka o sposobnostima i potrebama svog deteta, dok su procene o radu uciteljica zasnovane na utiscima. Strucnu procenu o radu nastavnika moze da da, na primer, prosvetni nadzornik.
Udovoljavanje roditeljskim zeljama nije uvek isto sto i izlazenje u susret potrebama dece.To je itekako dvosmjerna komunikacija. Druga je stvar što škola možda ne može udovoljiti svim tim željama, zbog organizacijskih i drugih problema, ali mislim da, koliko je god to moguće, može i mora izaći ususret potrebama djece.
Ajmo razgovarati bez prepucavanja, pravdanja i svrstavanja u tabore.
Mislim da nije potrebno biti prosvjetni nadzornik da bi se primijetilo da netko bolje ili lošije radi. Imam puno iskustva u radu u prosvjeti i znam što govorim. Učenici/studenti i roditelji također imaju pravo na evaluaciju rada profesora. To se, primjerice na fakultetima potiče i važno je za ukupnu evaluaciju znanstveno-nastavnog rada. Kako i ja upisujem sina u OŠ, tijekom dosadašnjih razgovora s djelatnicima dviju škola, kad spomeneš mogućnost izbora učiteljice oni unaprijed točno znaju koju učiteljicu želiš. Ne treba biti puno pametan pa zaključiti da znaju koja bolje radi. Ti djelatnici s kojima sam razgovarala svjesni su koje organizacijske probleme to može izazvati i to su mi jasno stavili do znanja, ali su istovremeno bili vrlo susretljivi i uzeli u obzir ono što sam ja rekla. To je standard komunikacije koju očekujem od djelatnika škole.
Slažem se da roditeljske želje nisu uvijek u skladu s potrebama djeteta, ali ovdje ne govorimo načelno o odnosu roditeljskih želja i potreba djeteta nego o konkretnom slučaju u kojem je to dvoje vrlo usklađeno.
Potpisujem u potpunosti Zoranovu dragu!
Zdenka2: procjena stručnjaka o radu pojedine učiteljice temelji se na - najčešće - površnim dojmovima i utiscima iz "druge ruke".
Stručnjak, o kojem govoriš, sve da i želi i ima vremena, volje, energije itd ne može steći objektivan uvid o radu učiteljice na temelju rada s jednim ili dva njezina učenika i gledajući na sve što učiteljica radi "izvana".
Potpisujem u potpunosti Zoranovu dragu!
Zdenka2: procjena stručnjaka o radu pojedine učiteljice temelji se na - najčešće - površnim dojmovima i utiscima iz "druge ruke".
Stručnjak, o kojem govoriš, sve da i želi i ima vremena, volje, energije itd ne može steći objektivan uvid o radu učiteljice na temelju rada s jednim ili dva njezina učenika i gledajući na sve što učiteljica radi "izvana".
Mislim da se ovaj razgovor sve vise svodi na razmjenu misljenja iz dva odvojena "rova", jednog strucnog (nastavnickog) uz dodatak pojedinacnih roditelja koji smatraju da skola ima puno pravo i duznost da donosi SVE odluke vezane uz obrazovanje djece, te drugog u kojem su opet pojedini roditelji koji smatraju da skola ima pravo i duznost SASLUSATI roditeljske PRIJEDLOGE.
Koliko god vec tu diskutirali preko tri stranice postova iamm dojam da se jos uvijek ne razumiejmo u potpunosti.
Nigdje dosad nisam spominjao da skola MORA slusati roditelje i da MORA izaci u susret njihovim zeljama.
Mislim da sam vec dosta detaljno opisao svoju poziciju, no mozda nisam detaljno opisao sto namjeravam uciniti. Zelio bih porazgovarati sa uciteljicom/uciteljicama (nije sad uopce bitno je li to buduca trudnica, 4-struka majka ili pak kruta i nefleksibilna uciteljica), cuti njeno misljenje, da li bi ona zeljela imati takvog ucenika u razredu i ako bi rekla da bi, tad bih kod razgovora sa pedagogom spomenuo taj neformalni dogovor sa uciteljicom,a pedagog bi tad rekao "u redu, to moze ici" ili bi rekao "u redu, vidjet cemo mozemo li izaci u susret vasim zeljama" ili ce reci "zao mi je, ne mozemo udovoljiti vasim zeljama".
Druga mogucnost je da kad me pedagog upita imam li neku uciteljicu koju zelimo (a to ce me pitati, prosle godine su pitali sve roditelje na upisu) da kaZem "ne, nemam" i sve prepustim slucaju.
Obzirom da mi vec sam pedagog nudi tu mogucnost izbora (koju ce on i tako ili potvrditi ili promijeniti) zasto da ju ne iskoristim?
Molio bih vas koji radite u skolama (recimo tebe,no@) da kazete da li je to OK pristup sto se vas tice. Ako nije, molim vas, recite kakav bi trebao biti OK pristup za roditelje koji imaju djecu sa bilo kakvim posebnim potrebama (bilo to "blaze" naravi kao zdenkin i moj sin, bilo neke "teze" tipa ADD, HDD itd).
Ja sam aktivna osoba i ako imam ikakvu mogucnost izbora, tad cu je iskoristiti - ne volim defetizam, vec preferiram da budem sam odgovoran za ono sto se desava meni i onima za koje sam odgovoran. Neke stvari u zivotu se slucajno dese dobro, no ja uvijek rado volim malo pomoci statisticii okrenuti si jos ponesto na bolju stranu.
S druge strane, volim suradjivati i ne trazim da me se moli na koljenima vec sam nudim pomoc. Ako ju druga strana zeli, super, sretan sam. Ako ne, OK, povlacim se.
Dragi nastavnici i ostali, znam da su vam upisi uvijek stresni period i siguran sam da vam se neki roditelji penju navrh glave, no vjerujem da postoji formula po kojoj bi se i jedni i drugi mogli pronaci na pola puta u cilju dobrobiti djece, ciste savjesti nas roditelja i lakseg posla za vas ucitelje i pedagoge ... jer ne bih zelio da se desi da nakon upisa kod slucajno odabrane uciteljice X moram posjecivati pedagoga svaki tjedan zbog vatrogasnog gasenja razrednih nemira ako se ti nemiri mogu sprijeciti nekim preventivnim akcijama prije negoli i izbiju.
Kada je mene moj ucitelj na prvi dan prvog razreda zbog jednog puhanja u ceduljicu papira izvukao za uho pred plocu i nazivao me pred svima pogrdnim nadimcima ja sam se samo uzasno posramio i nije mi palo nikad vise na pamet da za nastave nesto kazem ucitelju ili kolegama u razredu. Ako bi to netko recimo napravio mojem sinu ne vjerujem da bi se on tako ponasao vec bi bilo puno eksplozivnije ...
tatek, nema tu jednostavnog odgovora...
stvar je samo u tome da npr izuzetna učiteljica dobije razred od 25 učenika u kojem imaš 20 djece kao što je tvoje i 5 ajde recimo manje eksplozivnijih........
imam takve razrede sada i u srednjoj i u osnovnoj....slagan razred po preorukama bilo pedagoga bilo roditelja.....
Istina, to je problem kod kojeg pedagog mora znati reci tko tamo mora ici, a tko ne moze. Kao sto rekoh, pedagogova je zadnja.
Potpuno uvažavam ovo što kaže maria - uopće ne mislim da "sve mora biti po mom". Razumijem sve probleme koje škola u vezi s time može imati. Ali ja ću nastojati da tako ispadne, to je moje pravo i dužnost, ne nasilnički nego u dogovoru sa školom. Meni se dogodilo isto što i tateku - danas sam razgovarala s pedagoginjom u jednoj školi u koju će (najzad) M. ići i ona je mene pitala imamo li kakvih posebnih potreba i želja. Dakako da ja ne bih propustila pitati ima li šanse da M. dođe kod željene učiteljice, ali bilo mi je vrlo drago što je ona prva izašla s tim pitanjem. Time, naravno, nije ugotovoljeno da će doista tako i biti, ali pristup je taj koji mi se sviđa.
Koliko god mi šutjeli o tome svi dobro znamo da ima dobrih i loših ili blaže rečeno boljih/lošijih učitelja i profesora i da nije nimalo svejedno s kime dijete radi. Zoranova draga i No@, znam da ne možete javno govoriti o tome, ali odgovorite iskreno sebi mislite li da sve vaše kolegice/kolege jednako dobro rade?
Iskreno: ne rade jednako dobro svi!
No i dalje tvrdim da je pogled s vaše strane subjektivan i necjelovit:
Ima učitelja/ica (na svu sreću u manjini su) kojima ja ne bih dala "ni krumpire prodavati" (uz dužno poštovanje prema svima koji rade taj posao), a istodobno nikada nisam čula ni najmanji prigovor ili negodovanje od strane roditelja na njihov rad.
I s druge strane učitelji/ice koji kvalitetno i motivirano rade svoj posao, ali se roditelji tuže na njih jer im nisu po ćefu!
Jučer je u našem vrtiću bio organiziran sastanak sa predstavnicima škole. Postoje tri prva razreda- jedan za boravak, drugi za djecu koja dolaze u školu sa autobusom i treći za ostale. Tvrde da se do 7.mjeseca sigurno neće znati koja učiteljica će dobiti koji razred. Ja sam se malo raspitivala o učiteljicama, za jednu sam dobila preporuku sa više strana, o drugima ne znam ništa. Mislim da će biti kao što je već navedeno- većina onih koji će željeti određenu učiteljicu željeti će istu. Ja ću izraziti svoju želju, ali očito je da će J.dobiti onu učiteljicu koja će voditi razred boravkaša.
No@, mozes li mi, molim te, odgovoriti na moj upit otprije dva posta?
(ono o proceduri prilikom upisa)
Unaprijed hvala!
Zelio bih porazgovarati sa uciteljicom/uciteljicama (nije sad uopce bitno je li to buduca trudnica, 4-struka majka ili pak kruta i nefleksibilna uciteljica), cuti njeno misljenje, da li bi ona zeljela imati takvog ucenika u razredu i ako bi rekla da bi, tad bih kod razgovora sa pedagogom spomenuo taj neformalni dogovor sa uciteljicom,a pedagog bi tad rekao "u redu, to moze ici" ili bi rekao "u redu, vidjet cemo mozemo li izaci u susret vasim zeljama" ili ce reci "zao mi je, ne mozemo udovoljiti vasim zeljama".
Druga mogucnost je da kad me pedagog upita imam li neku uciteljicu koju zelimo (a to ce me pitati, prosle godine su pitali sve roditelje na upisu) da kaZem "ne, nemam" i sve prepustim slucaju.
Obzirom da mi vec sam pedagog nudi tu mogucnost izbora (koju ce on i tako ili potvrditi ili promijeniti) zasto da ju ne iskoristim?
Molio bih vas koji radite u skolama (recimo tebe,no@) da kazete da li je to OK pristup sto se vas tice. Ako nije, molim vas, recite kakav bi trebao biti OK pristup za roditelje koji imaju djecu sa bilo kakvim posebnim potrebama (bilo to "blaze" naravi kao zdenkin i moj sin, bilo neke "teze" tipa ADD, HDD itd).
[quote="tatekIsto tako, nije mi jasno, ljuljan@, zasto pobijas moju zelju da svojom, roditeljskom, akcijom POMOGNEM skolskom kolektivu sa svojom sugestijom, prijedlogom itd, ja cijelo vrijeme govorim o DVOSMJERNOJ komunikaciji. Upravo takvu smo imali u vrticu svih ovih godina i funkcioniralo je jako dobro, na zadovoljstvo i teta, i psihologice i nas roditelja, te na kraju i djeteta.[/quote]
Ne pobijam tatek, ne pobijam. Rekla sam da mi najviše smeta naslov. Zato jer se mogu poistovjetiti sa svakom trudnicom jer sam i sama to bila dva puta. Drugi put nedavno, onako iznenada kad to nitko nije od mene očekivao (pa imaš dvoje djece, što će ti sad "to"!!!!). I dobro znam kakav je osjećaj kad ti netko na poslu stavi do znanja da je tvoja najveća sreća njemu poremetila planove. Samo malo više osjećaja za bližnje i sve u redu.
Svi roditelji u njezinom razredu se bune protiv nje, većina roditelja ili samo jedan roditelj? Znamo svi u čemu je razlika. A, ako se ipak svi roditelji bune protiv takve učiteljice onda ta učiteljica ima problem. I treba ga razriješiti, očito nešto u komunikaciji s roditeljima ne štima ma koliko god ona bila motivrana i stručna.I s druge strane učitelji/ice koji kvalitetno i motivirano rade svoj posao, ali se roditelji tuže na njih jer im nisu po ćefu!
Naravno da ne rade svi jednako dobro. Medjutim, misljenja i utisci koji se mogu cuti od ucenika i roditelja cesto su veoma subjektivno obojena i ne oslikavaju verno kvalitete (ili mane) nastavnika. Zato preporuke koje dobijemo sa strane treba uzimati sa rezervom.
Ucitelj bi valjda trebalo da bude profesionalno spreman za rad sa svakim ucenikom koji zadovoljava uslove upisa u skolu i ne mogu zamisliti da na tako postavljeno pitanje roditelj dobije negativan odgovor. Zanima me kakav spektar odgovora ocekujes da bi mogao da dobijes.
Inace, da sam ja uciteljica
tatek:
No@, mozes li mi, molim te, odgovoriti na moj upit otprije dva posta?
(ono o proceduri prilikom upisa)Zdravorazumski tvoj pristup se čini OK (svjesna sam da nema savršenog i u svakoj situaciji efikasnog recepta), ali:Mislim da sam vec dosta detaljno opisao svoju poziciju, no mozda nisam detaljno opisao sto namjeravam uciniti. Zelio bih porazgovarati sa uciteljicom/uciteljicama (nije sad uopce bitno je li to buduca trudnica, 4-struka majka ili pak kruta i nefleksibilna uciteljica), cuti njeno misljenje, da li bi ona zeljela imati takvog ucenika u razredu i ako bi rekla da bi, tad bih kod razgovora sa pedagogom spomenuo taj neformalni dogovor sa uciteljicom,a pedagog bi tad rekao "u redu, to moze ici" ili bi rekao "u redu, vidjet cemo mozemo li izaci u susret vasim zeljama" ili ce reci "zao mi je, ne mozemo udovoljiti vasim zeljama".
priča 1.
Prošle godine me naša najbolja (prema mišljenju roditelja, drugih učitelja, pedagogice mene... o njoj su čak roditelji pisali panegirike po ovom forumu, ali nećem reći tko) učiteljica molila da joj u razred ne stavim jednog lumenog prvoškolca (klinac je izniman s obzirom na IQ, soc. i emoc natprosječan; zapravo ja takvog malca još ne vidjeh ) za roditelje mogu samo reći: jabuka nije pala daleko od stabla.
Razlog učiteljice se zasnivao na hallo efektu. Naime tata je u razgovoru s učiteljicom (to je onaj razgovor koji obično obavljate s pedagogom, ovdje ju je mjenjala učiteljica) rekao nešto specifično o svom načinu života što je učiteljicu asociralo na vrlo negativno iskustvo koje je imala s jednim prijašnjim roditeljima (sa sličnim načinom života) .
Na svu sreću njezin prvi utisak po pitanju roditelja malog lumena pokazao se totalno pogrešan, no on nije u njezinom razredu.
(I nemoj mi samo reći da učitelji/ice moraju u takvim situacijama reagirati profesionalno - i oni/e su samo ljudi.)
Priča2:
Vrtim u glavi hipotetski pokušaj ovog tvog razgovora s učiteljicama u mojoj školi i mislim da bi on prošao vrlo iznenađujuće.
Najkvalitetnije učiteljice bi se prezentirale: Suzdržano i pomalo na distanci, te vrlo samokritično i sa određenom skepsom prema svojim sposobnostima i umijeću rada. Neke bi ostavile zatvoren i pomalo rezerviran dojam..
One sposobne (i vrlo inteligentne), ali nemotivirane i možda pomalo površne i lijene: imale bi sjajnu prezenzaciju, imponiralo bi im tvoje zanimanje za njih i to bi im značilo svojevrsnu kompenzaciju za izostanak značajnijih rezultata u radu. Obećale bi ti brda i doline..
bolje da ne nastavljam...
Bubica:
Primjer se odnosio na predmetnu nastavu. Na konkretnu učiteljicu koja vrlo kvalitetno obavlja svoj posao (i odgojno i obrazovno). Spada u učitelje koji puno daju, ali i puno traže, temeljita, je kreativna i vrlo ažurna. Uvijek je na raspolaganju i učenicima i roditeljima. U svojim je postupcima dosljedna i sve što radi s učenicima u stanju je adekvatno argumentirati. No, na nju se redovito žali 2- 3 roditelja. I to zbog ocjena; koje je ona u stanju svaki put iznova valjano argumentirati i dokumentirati. Ali... roditeljima zapravo i nisu bitni njezini postupci, rad, kvaliteta poučavanja i koliko zapravo znaju njihova djeca - bitna je ocjena na papiru!
tatek:
No@, mozes li mi, molim te, odgovoriti na moj upit otprije dva posta?
(ono o proceduri prilikom upisa)Zdravorazumski tvoj pristup se čini OK (svjesna sam da nema savršenog i u svakoj situaciji efikasnog recepta), ali:Mislim da sam vec dosta detaljno opisao svoju poziciju, no mozda nisam detaljno opisao sto namjeravam uciniti. Zelio bih porazgovarati sa uciteljicom/uciteljicama (nije sad uopce bitno je li to buduca trudnica, 4-struka majka ili pak kruta i nefleksibilna uciteljica), cuti njeno misljenje, da li bi ona zeljela imati takvog ucenika u razredu i ako bi rekla da bi, tad bih kod razgovora sa pedagogom spomenuo taj neformalni dogovor sa uciteljicom,a pedagog bi tad rekao "u redu, to moze ici" ili bi rekao "u redu, vidjet cemo mozemo li izaci u susret vasim zeljama" ili ce reci "zao mi je, ne mozemo udovoljiti vasim zeljama".
priča 1.
Prošle godine me naša najbolja (prema mišljenju roditelja, drugih učitelja, pedagogice mene... o njoj su čak roditelji pisali panegirike po ovom forumu, ali nećem reći tko) učiteljica molila da joj u razred ne stavim jednog lumenog prvoškolca (klinac je izniman s obzirom na IQ, soc. i emoc natprosječan; zapravo ja takvog malca još ne vidjeh ) za roditelje mogu samo reći: jabuka nije pala daleko od stabla.
Razlog učiteljice se zasnivao na hallo efektu. Naime tata je u razgovoru s učiteljicom (to je onaj razgovor koji obično obavljate s pedagogom, ovdje ju je mjenjala učiteljica) rekao nešto specifično o svom načinu života što je učiteljicu asociralo na vrlo negativno iskustvo koje je imala s jednim prijašnjim roditeljima (sa sličnim načinom života) .
Na svu sreću njezin prvi utisak po pitanju roditelja malog lumena pokazao se totalno pogrešan, no on nije u njezinom razredu.
(I nemoj mi samo reći da učitelji/ice moraju u takvim situacijama reagirati profesionalno - i oni/e su samo ljudi.)
Priča2:
Vrtim u glavi hipotetski pokušaj ovog tvog razgovora s učiteljicama u mojoj školi i mislim da bi on prošao vrlo iznenađujuće.
Najkvalitetnije učiteljice bi se prezentirale: Suzdržano i pomalo na distanci, te vrlo samokritično i sa određenom skepsom prema svojim sposobnostima i umijeću rada. Neke bi ostavile zatvoren i pomalo rezerviran dojam..
One sposobne (i vrlo inteligentne), ali nemotivirane i možda pomalo površne i lijene: imale bi sjajnu prezenzaciju, imponiralo bi im tvoje zanimanje za njih i to bi im značilo svojevrsnu kompenzaciju za izostanak značajnijih rezultata u radu. Obećale bi ti brda i doline..
bolje da ne nastavljam...
Bubica:
Primjer se odnosio na predmetnu nastavu. Na konkretnu učiteljicu koja vrlo kvalitetno obavlja svoj posao (i odgojno i obrazovno). Spada u učitelje koji puno daju, ali i puno traže, temeljita, je kreativna i vrlo ažurna. Uvijek je na raspolaganju i učenicima i roditeljima. U svojim je postupcima dosljedna i sve što radi s učenicima u stanju je adekvatno argumentirati. No, na nju se redovito žali 2- 3 roditelja. I to zbog ocjena; koje je ona u stanju svaki put iznova valjano argumentirati i dokumentirati. Ali... roditeljima zapravo i nisu bitni njezini postupci, rad, kvaliteta poučavanja i koliko zapravo znaju njihova djeca - bitna je ocjena na papiru!
Izabrala bih,ako bih baš morala i htjela,buduću majku koja će uskoro na porodiljni jer će njezina zamjena biti učiteljica koja će na tom mjestu ostati oko godinu dana, dok majka koja je stalno na bolovanjima ima zamjene,svako malo,,kratkotrajne i vjerujem samim tim i manje kvalitetne.
no@, zoranova draga: dijelom imate pravo sa svojim komentarima, sigurno ne bih cuo bog zna sto u razgovoru sa uciteoljicama, naravno da bi rekle da ne bi imale nista protiv toga da Vedrana dobe u razred i sigurno ne bi obecavale brda i doline i skolovanje puno cvijeca i veselja ... no i ja bih, naravno, vec prije razgovora odabrao uciteljicu (na temelju prikupljenih informacija) pa bi razgovor vise bio obostrano upoznavanje, potvrda dojmova, razmjena misljenja.
Ako sam dobro shvatio, vi preferirate da se uciteljice ne srecu sa roditeljima prije negoli se napravi konacni izbor i da se u stvari ni ne zna koje ce biti uciljice u igri. ... kako onda shvatiti pitanje imam li neku uciteoljicu koju bih zelio, na osnovu cega da ja znam ista o uciteljicama ako smatrate da se ne treba raspitivati o jnjima?
ljiljan@: zaista ne razumijem zasto te smeta spominjanje trudnice u naslovu, cinjenicu da ce uciteljica X uskoro na porodiljski sam izrekao potpuno neutralno, bez ikakva komentara, vjerujem da na ovom forumu ima jos na desetke naslova u kojima se spominju trudnice istim tim tonom ... mislim da bih na potpuno isti nacin rekao da ona ide u penziju, na neplaceni dopust ili specijalizaciju. To je cinjenica i nista vise, nit pozitivna, nit negativna, samo cinjenica. Nit ona meni nesto kvari planove (samim time sto znam da ce na porodiljski omogucava mi da stvaram neke nove planove i na tome joj hvala, i njoj koja je to javno rekla i onome tko je to meni rekao), nit imam ista protiv njene trudnoce - sretno joj bilo, kazem iskreno i od sveg srca.
tatek, mislim da te prethodni razgovor s učiteljicom može lako zavarati i možda izazvati kontraefekte (to je tako u našem školskom sustavu) , i ja bih taj razgovor - kako reče zoranova draga - prolongirala za jesen (Iako mislim da će se prethodni razgovori s učiteljima, posjet nastavi.... podrazumijevati ako škole počnu tržišno funkcionirati)
Mislim da je OK da svoje preferencije kažeš kod stručnih suradnika (na temelju čega si ih stekao neće te ispitivati).
Negdje ranije zdenka2 napisa da "Učenici/studenti i roditelji također imaju pravo na evaluaciju rada profesora."
Imaju pravo, ali tvrdim da je takva evaluacija moguća nakon neposrednog iskustva s tim učiteljem/profesorom.
U mojoj školi se vrlo kasno obznani koje su učiteljice u igri (i mislim da na to imamo puno pravo), no roditelji naravno imaju svoje špekulacije i predviđanja na tu temu.
Vidiš, kada bih ja mogla sresti učiteljice unaprijed, sasvim sam sigurna da bi moja procjena išla mnogo dalje od površinske prezentacije i samoreklame. Mi smo imali takvu situaciju kada smo upisivali M. u muzičku školu. Na upisima su bile sve tri učiteljice, sve tri su odavale dobar dojam, a dvije od njih imale su izrazito dobru prezentaciju. MM i ja nismo poznavali nijednu od njih, a odmah smo se složili da mi biramo treću, onu koja je bila najsuzdržanija i najtiša, ali su joj par komentara koje je rekla bili na mjestu, kao i način kojim se obraćala nama i M. Naša procjena je bila puni pogodak, iako ni preostale dvije učiteljice uopće nisu loše. Ali, za M., s obzirom na to kakav je, upravo učiteljica odigrala je izuzetnu važnu ulogu ne samo kao profesor glazbe nego kao čovjek i kao osoba koja ga je načinom svog rada zapravo pripremala za školu.
Slično mislim i o primjeru kojeg navodiš Bubici - ja upravo takvu učiteljicu želim za M. Nemoj potcjenjivati roditelje na temelju nekoliko primjera. Mi smo isto obrazovani i socijalno inteligentni, a neki od nas su isto odslušali psihologije, didaktike, pedagogije i okušali se u profesorskom radu. Pa ne padaju svi roditelji na šuplje riječi i nekakvu izvanjsku lakirku i ne traže svi od škole samo dobre ocjene.
zdenka2:
Od kuda ti - da vas podcjenjujem?!! Pročitah još jednom post koji sam napisala, i ako bi se eventualno moglo govoriti da podcjenjujem nekoga, to bi bili učitelji/ice.Nemoj potcjenjivati roditelje na temelju nekoliko primjera. Mi smo isto obrazovani i socijalno inteligentni, a neki od nas su isto odslušali psihologije, didaktike, pedagogije i okušali se u profesorskom radu.
Osim toga, da vas imalo podcjenjujem ne bih raspravljala tu s vama! Nemam baš podcjenjivačkih poriva, a i potrošeno vrijeme na forumu - u tom slučaju - mogla bih pametnije iskoristiti.
Vjerovala ti meni ili ne, ali roditelji kao što ste ti i tatek i vama slični - u manjini su.Pa ne padaju svi roditelji na šuplje riječi i nekakvu izvanjsku lakirku i ne traže svi od škole samo dobre ocjene.
Samo da mi sretno smjestimo naše drage potomke u dobre razrede i bit ćemo sigurno dobri suradnici škole.
A s time da ima svakakvih roditelja slažem se u potpunosti. Sestra mi je profesorica u gimnaziji, pa znam od nje puno horor priča o pojedinim roditeljima, a i mnogi moji doživljaji s roditeljima studenata spadaju u rubriku vjerovali ili ne.
.... a još sam mislila napisati: Vi na faksu barem nemate posla s roditeljima (studenata) , ali izgleda da su se vremena promjenila
i ja sam se najprije začudila, no kad sam se sjetila kakve su danas generacije ,ništa mi više nije čudno......
permisivan i popuštajući odgoj plus nerealni roditelji......
kao voda u kiselinu
hm, prije nekog vremena došla nam je u školu na razgovor o mogućnostima volontiranja (za pripravnički staž) diplomirana učiteljica - u pratnji majke. Duže su se zadržale u školi, kod ravnateljice, pedagogice, pa onda buduće mentorice i cijelo vrijeme majka nije ispuštala iz vida kćer - učiteljicu
Da samo vidiš, na prijemnom ispitu svaki drugi kandidat/kandidatkinja bili su s mamom i tatom; sami nisu ništa pitali nego su nas mame i tate vukli za rukav. Pa onda za vrijeme studija bilo je roditelja koji su dolazili po potpise, žicali nešto, stajali na hodniku za vrijeme svakog ispita djece. Jedan tata je redovito tukao sina (hendikepiranog) na hodniku ako nije bio zadovoljan ocjenom, a time se služio kao sredstvom pritiska na profesore. Uopće nije za pisati po forumu neke stvari koje sam doživjela od roditelja. A o sestrinim pričama da i ne govorim, to je još sto puta gore. I ona je profesorica fizike kao maria..... a još sam mislila napisati: Vi na faksu barem nemate posla s roditeljima (studenata) , ali izgleda da su se vremena promjenila
pozdrav zdenkinoj sestri i
izgleda da sam ja toliko kondicionirana stresovima s posla da više ne razlučujem dobronamjeran od zlonamjernog upita....
kad te stalno napadaju ,braniš se po defoultu
Meni je još uvijek u sjećanju s faksa jedna baka koja je nosila prijavnice za svog unuka i pokušavala se pregurati preko reda u referaduDa samo vidiš, na prijemnom ispitu svaki drugi kandidat/kandidatkinja bili su s mamom i tatom; sami nisu ništa pitali nego su nas mame i tate vukli za rukav. Pa onda za vrijeme studija bilo je roditelja koji su dolazili po potpise, žicali nešto, stajali na hodniku za vrijeme svakog ispita djece. Jedan tata je redovito tukao sina (hendikepiranog) na hodniku ako nije bio zadovoljan ocjenom, a time se služio kao sredstvom pritiska na profesore. Uopće nije za pisati po forumu neke stvari koje sam doživjela od roditelja. A o sestrinim pričama da i ne govorim, to je još sto puta gore. I ona je profesorica fizike kao maria..... a još sam mislila napisati: Vi na faksu barem nemate posla s roditeljima (studenata) , ali izgleda da su se vremena promjenila
OT: a sjećam se i kad sam u općini Maksimir vidjela mladića s roditeljima, otac se pozdravljao s nekim i rekao "Eto, ženimo sina, pa smo došli po dokumente"
Sad smo totalno OT, (ne zamjeri, tatek), ali to što je moja sestra doživljavala od pojedinih agresivnih roditelja je pravo zlostavljanje: nazivanje kući, vrijeđanje, prijetnja njezinoj djeci i njoj, sve zbog toga što je potomak koji prstom nije maknuo cijelu godinu dobio jedan iz fizike....pozdrav zdenkinoj sestri i
izgleda da sam ja toliko kondicionirana stresovima s posla da više ne razlučujem dobronamjeran od zlonamjernog upita....
kad te stalno napadaju ,braniš se po defoultu
Ne zamjeram, Zdenka2 ...
Iako bas i nisam dobio ne znam kako puno konstruktivnih prijedloga i komentara na moje pitanje (nisam ni ocekivao da ce mi netko dati konacan odgovor na moje pitanje, vec sam ocekivao vise komentare, razmisljanja koja bi me mozda navela na neki detalj koji bi mozda presudio kod odluke), drago mi je da se otvorila rasprava na temu (ne)izbora ucitelja od strane roditelja u kojoj se pokazalo i nalicje takve prakse ... uvijek mi je drago pogledati stvari sa svih strana pa tako mi je bilo drago cuti i argumentaciju pedagoga i drugacije mislecih roditelja iako se ne mogu sloziti sa svime recenim.
Tesko mi je sad reci koliko su roditelji aktivni tokom skolovanja svoje djece i koliko suradjuju sa nastavnicima i pedagogom, no bojim se da je ta suradnja minimalna ... (no@, zoranova draga, kako to izgleda u praksi?) ... kad se samo sjetim odaziva roditelja na roditeljske sastanke kad sam ja isao u skolu, rijetko da ih je bilo vise od pola ...
Mislim da cu uskoro pokrenuti jednu temu vezanu uz to, suradnju skola-roditelji ...
tatek:
svašta bi se moglo napisati na temu suradnja skola- roditelji. Suradnja postoji koliko je kvalitetna i efikasna to je druga stvar. Varaš se po pitanju roditeljskih; u mojoj školi 80-90% roditelja se odazove na sastanke - znaju doći i u paru . Naravno, na početku 1. razreda roditelji su nabrijani po pitanju suradnje, a onda entuzijazam progresivno pada sve do 8. razreda. (Naravno da je lakše surađivati s jednom učiteljicom npr, u razrednoj nastavi nego s njih 12 - 15 u predmetnoj)Tesko mi je sad reci koliko su roditelji aktivni tokom skolovanja svoje djece i koliko suradjuju sa nastavnicima i pedagogom, no bojim se da je ta suradnja minimalna ... (no@, zoranova draga, kako to izgleda u praksi?) ... kad se samo sjetim odaziva roditelja na roditeljske sastanke kad sam ja isao u skolu, rijetko da ih je bilo vise od pola ...
Mora se uzeti u obzir i da su danas ljudi prezaposleni i nemaju dovoljno vremena - neki roditelji koji su otvoreni za suradnju, često ne uspiju izrealizirati ono što bi teoretski mogli napraviti.
u mojoj firmi neki muzevi, a i neki ocevi i majke dolaze rjesavati pitanja od bitne vaznosti npr. godisnji ili radno mjesto
Tatek, hvala na pitanju i uvazavanju. Iskustvo u skoli sam stekla kao gimnazijski nastavnik, zato mislim da su ucitelji sa jedne strane, i skolski pedagozi i psiholozi sa druge, mnogo kompetnetniji da daju odgovor na ovo pitanje. Reci cu samo da je saradnja izuzetno vazna kada se pojavi problem, i imala sam prilike da vidim kako se problemi u ponasanju i ucenju samo poostravaju kada roditelj ne zeli da ih prepozna, ali i (na zalost, redje) kako problemi bivaju razreseni uz dobru interakciju skole i roditelja.
Tatek, evo mali savjet mame koja ima slično dijete i slično preventivno i panično uvijek utabava puteve svoga djeteta:
To što imate čitabu od TS i nije nešto čime je jako preporučljivo mahati. Učiteljice (i najbolje i najgore) ne vole da im roditelj puše za vratom. Čitaba od TS nije potvrda da je tvoje dijete sveta krava i isticanje toga u školi može dovesti dijete u jako loš položaj (uključi u tu priču i druge roditelje i djecu). S učiteljem se razgovara ako je problem na pomolu i o sitnim nejasnoćama a ne planiraju se pedagoške mjere jer to procjenjuje sam učitelj ili u suradnji s pedagogom.
Znam da ti sve to znaš racionalno, a tvoja želja da unaprijed sve nešto urediš i prirediš jako mi je dobro poznata, ali sve to dođe na svoje mjesto na kraju prvog razreda. Te stresove jednostavno morate proći. Sretno.
Ivana2
Jednom nam je naš učitelj (onaj o kome sam već pisala) pričao kako ga je jedan nezadovoljni otac došao u razred tući( :? ). Učitelj je uspio izbjeći udarce, izići iz razreda, s time da se dobro snašao pa je po izlasku iz razreda uspio zaključati vrata. Roditelj koji se smatrao oštećenim ostao je u razredu s 32 učenika. Kad se situacija raspetljala a roditelj stišao emocije, izrazio je učitelju duboko poštovanje (?!) zato što svakodnevno bude s njih 32 po četiri do pet sati, a on je gotovo poludio s njima zaključan dvadesetak minuta.
Ovo je jedan istinit događaj koji je mogao završiti u najmanju ruku ružno, ako ne i tragično; tek prisebnošću učitelja završio je šaljivo.
Nadam se da ce kod njega biti tako.
Kod mene je ta faza trajala u vecoj ili manjoj mjeri do sredine 8. razreda, cak do te mjere da su me znali tuci ucenici nekoliko godina mladji od mene i da se nisam usudio javiti uciteljici kad sam napravio nesto u gace.
Ako bih morao istaknuti neko doba zivota koje mi je ostalo u losem sjecanju, tad je to definitivno bila osnovna skola, daleko vise nego bilo koji drugi period zivota.
Obzirom da osjecam u Vedranu jake slicnosti u odnosu na moje djetinjstvo smatram da ipak treba vec na pocetku istaknuti neke stvari, a onda je na uciteljici i pedagogu da naprave sto treba (uz moju pomoc, u skladu sa dogovorom sa njima, kakav god on bio).
tatek
Potpisujem tebe i Zdenku2 te ostale koji pisu u istom smislu. Razumijem i nou i zoranovu dragu - shvacam i njihovu stranu, ali ovdje se radi o razumnim roditeljima koji ne traze nemoguce i nesto posebno, vec suradnju iz koje zele izvuci optimum i za dijete i za uciteljicu zajednicki. Vi, koliko shvacam, govorite o nekim potpuno drugacijim zahtjevima i roditeljima.
ljiljan@, po meni dogadjaj u kojem ucitelj muskarca koji je dosao s nasilnickim namjerama i van kontrole ostavlja zakljucanog u razredu s djecom nije nimalo saljiv ni pohvalan za ucitelja, vec izrazito nepromisljen, nerazuman i za svaku osudu.
pa nije baš lako biti promišljen kad ti je fizički integritet ugrožen na mjestu gdje se to ne bi smjelo očekivativec izrazito nepromisljen, nerazuman i za svaku osudu
Jao, kako je ovo tuzno.
U potpunosti te razumem, ali opet, da li je to tvoje ponasanje u skoli (i da li je tako bilo samo u skoli?), sa preteranom stidljivoscu i nedostatkom samopouzdanja, zaista bilo posledica odnosa nastavnika prema tebi? Do 8. razreda si sigurno imao prilike da se sretnes sa mnogo njih, sa razlicitim pristupima i karakterima... Ili je to bila posledica vaspitanja i odnosa u tvojoj kuci... (Izvini, ali cesto tako nekako ispadne.)
Koliko bi zaista bio drugaciji tvoj kasniji dozivljaj skole (na primer u 6. ili 7. razredu) da nije bilo onog incidenta sa uciteljem prvog dana?
Zoranova draga, naravno, nije sve zlo u skoli .. ali ni sve izvan. Prije skole sam bio, ajmo rec, "normalan" klinac koji se nije jako puno druzio sa drugom djecom (zivjeli smo na osami), ali nije ni zazirao od njih, dok mi se ona zgoda iz 1. razreda zaista duboko usjekla u pamcenje, to je jedino sto se sjecam iz 1. razreda.
Poslije 2-3 godine se razbolio stari (psihicko oboljenje od kojeg je bolovao dugi niz godina sve do prijevremene smrti) tako da je sigurno i to dovelo do loseg percipiranja osnovnoskolskog razdoblja i tek sam drasticnim promjenama sredine (prvo 2 razreda u losu skolu u kojoj sam vjerojatno bio najbolji ucenik u svim razredima, a zatim 2 razreda u najbolju skolu u gradu u kojoj sam bio tek "sitna riba") i, jasno, odrastanjem i sazrijevanjem, napokon dosao na svoje.
Za dosta stvari su odgovorni i kucni odnosi koji nisu bili idealni (u kasnijim godinama, od 10. nadalje i daleko od idealnih), ali mi je osnovna skola, posebno nizi razredi, ostali u sjecanju kao uglavnom neugodna sredina. E sad, sto bi bilo da nije bilo onog u 1. razredu ... ne znam.
Dok se ne nađeš sama u toj situaciji. Tek onda možeš znati kako bi reagirala.tatek
ljiljan@, po meni dogadjaj u kojem ucitelj muskarca koji je dosao s nasilnickim namjerama i van kontrole ostavlja zakljucanog u razredu s djecom nije nimalo saljiv ni pohvalan za ucitelja, vec izrazito nepromisljen, nerazuman i za svaku osudu.
Ali nije bitno. Ono što moramo shvatiti da taj nastavnik nije tu da se bavi samo našim djetetom...malo više osjećaja za bližnje.
A sva su djeca potencijalno darovita. Samo ih već u prvom osnovne ima teško ranjenih životom. S mojima je išla u razred curica kojoj je neposredno prije polaska u školu umrla mama. Otac pio. Učitelj je ostajao s njome poslije škole (neplaćeni sati) da bi joj pomogao da savlada gradivo prvog razreda. Nisu uspjeli. Bila je rastresena, nije usvajala gradivo. Ali, on se barem trudio. I sad ga ti u takvoj situaciji traži da radi posebno s tvojim darovitim djetetom.
ljiljana:
To je jedan od mitova o darovitoj djeci koji nije istinit. Nemaju sva djeca iste sposobnosti i to je mjerljivo.A sva su djeca potencijalno darovita.
Taj učitelj je posebno radio s djevojčicom, jer je uočio njezino posebno stanje, odnosno posebne potrebe. Takav učitelj sigurno bi uočio i posebne potrebe svakog drugog djeteta, pa i darovitog djeteta. Svako dijete ima pravo na to se odgovori njegovim potrebama, pa i darovito dijete.S mojima je išla u razred curica kojoj je neposredno prije polaska u školu umrla mama. Otac pio. Učitelj je ostajao s njome poslije škole (neplaćeni sati) da bi joj pomogao da savlada gradivo prvog razreda. Nisu uspjeli. Bila je rastresena, nije usvajala gradivo. Ali, on se barem trudio. I sad ga ti u takvoj situaciji traži da radi posebno s tvojim darovitim djetetom.
Tu sredinu cine zajedno i nastavnici i drugi ucenici. Za dobru atmosferu u jednom odeljenju, izmedju ostalog, potrebno je i da to odeljenje ima uravnotezen sastav. Kao dobar primer sta se desava kada strucne sluzbe u skoli ne obavljaju dobro svoj posao, moze da posluzi bas moje odeljenje iz osnovne skole. Sticaj okolnosti je bio takav da je izvestan broj ucenika, zbog preseljenja, napustio odeljenje i ono je ostalo najmanje u skoli. Nasa uciteljica je bila nova u kolektivu, i to je izgleda zloupotrebljeno da njeno odeljenje postane "azil" za problematicne ucenike iz ostalih odeljenja. Zloba, negativna energija i kinjenje pojedinaca, eksplodirali su u starijim razredima, u buri pubertetskih promena.
Tako da je i meni osnovna skola (samo sa naglaskom na starijim razredima) ostala u secanju kao izuzetno neugodna sredina.
Vidis, to sam te pitala zato sto secanje obojeno emocijama moze da preuvelica znacaj i posledice nekog dogadjaja.E sad, sto bi bilo da nije bilo onog u 1. razredu ... ne znam.
Nemam veze s pedagogijom, ali na osnovu iskustva s mojom djecom, mogu reći da se ne slažem s tobom. Dok su moji blizanci bili mali svi su govorili da mi je sin "bistar". S tri-četiri godine on je bio kućni telefonski imenik. Znao je tridesetak telefonskih brojeva napamet. Sve je izvrsno pamtio i fascinirao okolinu. A kćer...ma ne mogu baš oboje biti tako pametni. Takvo je otprilike bilo i mišljenje pedagogice pri upisu u prvi razred. A ja sam znala da je nadarena za likovno izražavanje i uvijek smo se MM i ja iskreno divili svemu što nacrta i izradi. Danas je i ona jednako dobra i u matematici, a njena savjesnost i pedantnost je daleko veća od njegove. U cijelom osmom razredu koji je eto pri kraju, samo je dvaput dobila ocjenu manju od pet.
Sada se susrećem s obrnutim problemom - da ne mogu i ne smijem svome sinu njegovu seku koja je iznadprosječna postavljati kao kriterij uspjeha.
Možda baš ovim primjerom i nisam dokazala svoju tvrdnju, ali nije mi to niti cilj. Jednostavno, osjećam da je tako.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom