Citiraj Ivana2 prvotno napisa
Bez obzira koju od tri učiteljice izabrali, dijete će formirati stav gledajući što misli roditelj. Promjene učiteljica uopće nisu nikakav bauk (bar ne bi trebale biti) jer djeca od početka imaju još učitelja stranog jezika i učitelja izbornog predmeta (najčešće vjeronauka).
Osim toga, stroža učiteljica može biti mana s neba pogotovo ako je dosljedna i prema svima na jednak način. Zato što će se, vidjet ćeš, već u prva dva mjeseca iskristalizirati par življe djece pa će ti jedino stroga učiteljica biti nekakva garancija da neće biti većih nereda u razredu.
A ako ispuni dva reda dnevno zadaće više od djece u nekom drugom razredu, to mu sigurno ne bude trauma iz djetinjstva.
Ivana, strogoca nije tako veliki problem, krutost je puno veci.
Ako ce on morati napisati 50 puta slovo "A" ja ti garantiram da ce nakon 20-tog ponavljanja on poceti raditi nesto po svojem i ako uciteljica nece imati sluha za takvo sto (pa da to tolerira, odnosno zada mu neki drugi zadatak) tada ce biti nereda ... i to garantiram sa 100% sigurnoscu.

Ok, mozete reci, mora se nauciti da je skola skola, da je autoritet autoritet, pa makar i na silu ... no, to mi se cini kao i rasprava o batinama: zasto primjenjivati silu (fizicku ili psihicku) ako se moze i na drugi nacin.

Kaj se tice traumi iz skole - na prvi sat mog 1. dana u 1. razredu osnovne skole sjedio sam negdje u sredini razreda sa jednim deckom i pokazao sam mu kako se ceduljica sa nasim imenom koje je stajala na stolu moze srusiti puhanjem. To je vidio ucitelj, uhvatio me za uho i tako me dovukao u prvu klupu i rekao da sam ja vanja brbljanja jer brbljam u skoli gdje se ne smije i prvih mjeec dana sam sjedio u prvoj klupi.
Pretpostavljam da pogadjate da je to jedino sto se sjecam iz cijelog prvog razreda, te sramote sto me ucitelj vukao za uho i istaknuo kao primjer zlocestoce,a nadimak je ostao jos nekoliko godian poslije.

Iako sam bio do skole relativno zivahan, od tog momenta sam bio miran kao bubica i cak sam se dao tuci da me ne bi slucajno ucitelj optuzio da radim nered braneci se. Stvari su se poalko mijenjale dolaskom nove uciteljice, no ako bih morao istaknuti jedan jedini dogadjaj koji sam zapamtio iz osnovne skole, onda bi to bio taj, iz prvog sata prvog dana prvog razreda skole.

Koliko ja vidim Vedrana, on ima tu neku slicnu nemirnu crtu kao i ja, samo sto je kod njega to puno naglasenije nego kod mene i mislim da bi mogao zbog toga imati problema (uostalom, zbog toga i sve te radionice i ostalo) i rado cu poduzeti ono sto je u mojoj moci i sto se realno moze da i njemu i drugima (uciteljici, ostalim ucenicima) pristedim probleme.
Kruta uciteljica bez razumijevanja za takvu djecu bi mogla samo potencirati takve probleme ... i, naravno, skrenuti Vedrana u nezeljenom smjeru.