:? Pozdrav svima! Nije me bilo na formu godinu dana a sada bih voljela da podijelite svoja iskustva sa mnom.
Problem: spavanje tj. odlazak na spavanje i jedno buđenje po noći (različiti termini) sa dolaskom u naš krevet.
Kažu: moraš ga natjerati, krivo se naučio (znači krivo sam ga odgojila!!!)
Što da radim kada je u njegovim očima takva panika -čovjek bi rekao da glumi, no ja sam sve više uvjerena da se on iskreno jako boji-,želi da netko bude s njim dok ne zaspi (problem je i što je u zajedničkoj sobi sa 18 mjeseci starim bratom koji spava bez problema u mrklom mraku i ako njega pustim u sobu Adrian se diže jer bi se zabavljao.)te ga mi pustimo da zaspi u našem krevetu i zatim ga prebacimo u njegov, da bi se on kasnije opet vratio s izgovorom da ga je svega strah u sobi. I kod nas u sobi traži svjetlo, spušta rolete do kraja (radi vještica), te iste stvari se ponavljaju i kod bake (hoću da što prije dođe jutro)...svašta bi mogla ispričati. Ne budi se vrišteći, ne prevrće se previše,ne mjesečari...samo kaže da se boji nekih izmišljenih likova ,npr.za maleno svjetlo sa baby alarma kaže da izgleda kao kukac, stropnu lampu na moru sa tri žarulje smo morali nekako zaokrenuti da mu ne izgleda kao lice koje ga gleda...
Već smo ludi. To traje već nekoliko godina, sa lošim i boljim noćima.
Najbolji pokazatelj njegovog straha je možda sreća na licu kada se tek kasno ujutro probudi u svom krevetu i shvati da je prespavao cijelu noć.
Ima li tko kakvu ideju, a možda i broj kakvog savjetnika za poremećaje spavanja ne bi štetio