Originally Posted by
rinama
Ja "cvatem" u djećjem društvu, kako svoje djece, tako i sve ostale. Volim svu djećicu veliku, malu, srednju, mušku, žensku i imam neki poseban osjećaj u prsima kad s njima komuniciram.
Tako sam najsretnija kad negdje u parkiću sjednem sa šarolikim društvancem na travu, spustim se u njihov svijet i vraćam natrag u svoje djetinjstvo, a druge mame su vrlo zadovoljne jer imaju neko vrijeme mir,jer teta rinama zabavlja djecu.
Ili kad u vrtiću imamo zajednička druženja pa se svi oko mene skupe i slušaju moje uglavnom iz glave, priće.
Pošto jako volim crtati, ilustrirala sam jednu poučnu priću koju su im tete čitale, pa smo tako složili crteže na pano i doživjeli priću u novom obliku.
Kažu svi da imam posebnu crtu u sebi koju djeca vole i treba mi samo pet minuta da pridobim i najsramežljiviju i najbojažljiviju djecu da se igraju samnom.
Sad kada smo i same majke...
Reply With Quote
.
...eto.
...ono ja sam rezervirana za svog i nikog više 
... ne znam kako bi to objasnila....
pruža mi čisti užitak, sad kad ne razmišljam o tome kako ja nemam dijete.
), ja ne samo da o tome razmišljam i oplakujem, nego se sjetim prethodne nesreće i zamislim roditelje upravo stradalog djeteta kako su prije par dana kad su slušali o toj drugoj nesreći instinktivno zagrlili ili bar pogledali svoje djetešce, a sad 
.
.Pa zar zaista možete prvo pomisliti da mama žuri jer će propustiti omiljenu sapunicu i vuče dijete koje se dere?Zar vam je zaista to prva asocijacija?
