Uf puno toga se promijenilo...

Sjećam se jedne grozne scene iz bolnice....jedno dijete je samo plakalo i plakalo, bilo ga je teško za čuti, nikad nitko nije dolazio vidjeti bebu....pitala cura iz susjedne sobe sestru zašto dijete plače, ona kaže da je dijete napušteno i da je to već peto dijete koje je ta mama napustila....skoro mi se srce slomilo .
Baš mi je bilo teško kada sam znala da nema nikoga da ga mazi, zagrli, utješi, nahrani, poljubi...i ono najvažnije voli....

Teško mi je samo kada pomislim na svu onu ostavljenu djecu po sirotištima....ja neku robicu koju je D. prerastao dajem domu za nezbrinutu djecu....moj muž to uvijek nosu i uvijek se vrati od tamo tužan, mogu misliti kako bi tek meni bilo.

I meni je užasno kada vidim da beba plače a mm ga ne šljivi jer priča na tel ili sa nekom osobom.....grozno, nikada to neću shvatiti