 |
|||
Da nažalost, Cnderella najgore je to što roditelji radi te tete imaju predrasude i negativno mišljenje o ostalim tetama koje su stvarno O.K., trude se oko djece... . Teta je stvarno legenda. Nije ona ni toliko loša ali ima kratak fitilj na jeziku i ne zna komunicirati sa roditeljima. Ali žicati poklone :shock: . A možda u duši je veliko dijete (.... s kim si takav si).
I za kraj svim tetema u vrtićima: SRETNA NOVA GODINA!
ali ovo je fakat strašno. može ona bit dijete u duši milijon puta al ak niš drugo to nije kulturazvjerka prvotno napisa
Janoccka, ja isto ne volim primati poklone- uvijek mi je neugodno, na poslu ljubazno odbijem, ali mislim da je to problem našeg mentaliteta- treba biti skroman pa i na komplimente o npr. lijepoj majici, obično odgovaramo s nelagodom i opravdavamo se da je "bila na sniženju" ili "je stara" i sl. Ne znam jel' se meni samo čini da dosta ljudi oko nas ima taj problem?! S druge strane, ja jako volim poklanjati, jer nekako mi je drago ako uspijem pogoditi poklon i razveseliti nekoga, reći mu i na taj način da mi je jako važan i da ga cijenim (kao što je slučaj s tetama u vrtiću npr.)- a i malo mi je teže izjavljivati ljubav i padati u nesvijest na brzinu u hodniku vrtića, nisam taj tipJa se ne bih osjećala dobro da na poslu meni netko nešto poklanja niti se mogu zamisliti nositi nekome 10dkg kave ili čokolade....
Mislim da je glavni problem što mi poklone automatski povezujemo s "mitom i korupcijom", a to nije tako. Dosta često čujem/pročitam na forumu "a 'ko meni poklanja?". Iskreno, ne znam zašto bi bilo strašno pokloniti čokoladu ljubaznoj službenici koja ti se potrudila pomoći "više nego što je morala"- ako imaš potrebu ili želju. Nadam se da bi manji broj ljudi za mali poklon, sitnicu zaključio da je smeće. A ako i zaključi, onda ta osoba ima problem, po mom mišljenju. Smatram da je lijepo poklanjati (NE REDA RADI i NE S PREDUMIŠLJAJEM, jer onda to JE "mito i korupcija") i možda razveseliti nekoga, jer ljudi imaju potrebu znati da su cijenjeni i da je njihov trud zapažen, a netko to možda bolje izrazi poklonom, nego riječima
Ne bih rekla da je obavezno poklanjati tetama u vrtiću (vjerojatno, da ne kažem očito
p.s. Isto tako, mislim da se nikoga ne bi trebalo prisiljavati da primi poklon. Ako neka teta, iz ovih ili onih razloga ne želi primiti poklon, mislim da je i to skroz OK i treba poštovati tu njenu odluku.
mi smo našoj teti dali poklon - dobar za Božić i još je uspjela prigovarati. hm :/
Često se ovdje spominje da darujete tetama sitnicu jer je dobra prema vašoj djeci...
Nije li joj vrsta posla takva da bi morala biti dobra prema djeci?
Ne kužim ljude koji odaberu zvanje odgajatelja a da pri tome ne vole svoj posao ili rade razlike među djecom
Smatram da je biti ljubazan i pažljiv dužnost svake tete, jer djeca to zaslužuju u svakom slučaju, a pokloni tipa neke sitnice su dobrodošli ako su bez predumišljaja i od srca. No najbolje je pitati dijete što misli da li da teti darujete neku sitnicu ili ne. Djeca daju pri tome informaciju o tome koliko su zadovoljni tetom. Ako iz nekog razloga nisu - neće joj željeti ništa pokloniti. I najbolji su pokloni koje sami izradite sa djetetom ili ono što je Apricot napravila, to ostaje za uspomenu, i nikako se neće moći tumačiti kao mito...
naravno da je tetama posao da budu dobre prema djeci, ljubazne i pažljive, ali ima teta koje jednostavno daju i više od maximuma i vole tu djecu i brinu o njima kao da su njihova vlastita, razgovaraju s roditeljima kao da su najbolji prijatelji...i ne znam što sve ne...i ne vidim razlog zašto ih se ne bi darivaloNije li joj vrsta posla takva da bi morala biti dobra prema djeci?
Ne kužim ljude koji odaberu zvanje odgajatelja a da pri tome ne vole svoj posao ili rade razlike među djecom
Smatram da je biti ljubazan i pažljiv dužnost svake tete, jer djeca to zaslužuju u svakom slučaju, a pokloni tipa neke sitnice su dobrodošli ako su bez predumišljaja i od srca. No najbolje je pitati dijete što misli da li da teti darujete neku sitnicu ili ne. Djeca daju pri tome informaciju o tome koliko su zadovoljni tetom. Ako iz nekog razloga nisu - neće joj željeti ništa pokloniti. I najbolji su pokloni koje sami izradite sa djetetom ili ono što je Apricot napravila, to ostaje za uspomenu, i nikako se neće moći tumačiti kao mito...
a ovdje nije tema o tome razumijemo li tete koje su odabrale to zvanje, a da ga zapravo ne vole ili da rade razlike među djecom (takve, uostalom, sigurno ni nisu darivane)...
slažem se s tim da je dobro s djetetom o tome porazgovarati, ali sam isto tako uvjerena da svaki roditelj tijekom godine iz razgovora sa svojim djetetom jako dobro sazna voli li dijete tetu...koliko ju voli...i kakva je ona prema djetetu, a kakva prema roditelju...
izbor samog poklona ovisi od osobe do osobe i neki ovdje koji su skloni kreativnim radovima će radije napraviti s dejcom nešto, a oni koji nisu radije će kupiti neku sitnicu..
:shock: :shock: :shock:
pa kaj je prigovorila?
u potpunosti se slažem s tobom...
Mislim da je glavni problem što mi poklone automatski povezujemo s "mitom i korupcijom", a to nije tako. Dosta često čujem/pročitam na forumu "a 'ko meni poklanja?". Iskreno, ne znam zašto bi bilo strašno pokloniti čokoladu ljubaznoj službenici koja ti se potrudila pomoći "više nego što je morala"- ako imaš potrebu ili želju. Nadam se da bi manji broj ljudi za mali poklon, sitnicu zaključio da je smeće. A ako i zaključi, onda ta osoba ima problem, po mom mišljenju. Smatram da je lijepo poklanjati (NE REDA RADI i NE S PREDUMIŠLJAJEM, jer onda to JE "mito i korupcija") i možda razveseliti nekoga, jer ljudi imaju potrebu znati da su cijenjeni i da je njihov trud zapažen, a netko to možda bolje izrazi poklonom, nego riječima
Ne bih rekla da je obavezno poklanjati tetama u vrtiću (vjerojatno, da ne kažem očito
ja sam tako prošle godine jednoj ZET-ovoj službenici, koja mi je napravila malu uslugu (iako se ne znamo), a koja je meni puno značila, nakon par dana odnijela bombonijeru i kavu da joj se zahvalim i da zna da doista to cijenim...
čini mi se da je danas sve teže naći dobrodušne osobe (sad ne mislim na osobna poznanstva i prijatelje) nego među nepoznatim ljudima, službenicima na šalterima, trgovcima i sl. i zato svaki put kad naiđem na nekog takvog jako to cijenim...
To je jako lijepo. Nekako sam mišljenja da su ljudi postali previše otuđeni, namrgođeni i odsutni. Jako mi je lijepo vidjeti nepoznata i poznata nasmješena lica. I sama se nastojim okrenuti pozitivnim stvarima u životu i djelim ljubaznost i osmjeh svakome kome se obratim. I znate što? Ljudi mi uzvraćaju :Djednoj ZET-ovoj službenici, koja mi je napravila malu uslugu (iako se ne znamo), a koja je meni puno značila, nakon par dana odnijela bombonijeru i kavu da joj se zahvalim i da zna da doista to cijenim...
I tete u vrtiću vole ljubaznost, pohvalu i osmjeh. I stvarno mislim da je to najljepši dar, a ako se baš jako želi dati nešto materijalno onda nije važno koliko košta niti kako ispadne ako se sami sa djetetom potrudite. Jer važna je nakana i trud, a ishod - kakav bio da bio od srca je...
eto...s ovim bih se i ja složila...sigurno je svakoj teti najljepši dar u odnosu s roditeljima ako imaju dobru i prisnu komunikaciju
a po pitanju djece... osmijeh i veselje djece im je zasigurno najveći dar...
a ako se već želi nešto dati, ako je od srca...to je najbitnije
bubička sve što si rekla stoji i ja se pridružujem tvojim komentarima....
tete u vrtićima su takve kakve jesu i nitko neće postati bolja ili lošija osoba zbog nekakvog poklona, mi imamo svoje poklone u djeci kad ih uspijemo naučiti neku pjesmicu ili recitaciju i veselje kada dođem na posao pa mi ih se njih 25 zaleti u zagrljaj i drugih stvari koje možeš samo od djece dobiti, to je ono zbog čega mi radimo taj posao i nastavit ćemo ga raditi tako sa ili bez poklona
Ja kada nekome nešto poklanjam onda je to od srca, pa tako i Tarinim tetama u vrtiću. Cijenim ih kao osobe koje su sa mojim djetetom više nego ja, koje poznaju svaku djetetovu naviku, koje su uvijek spremne na razgovor kada dođem po Taru u vrtić, koje ih vode na izlete, na zimovanja i ljetovanja.............a opet to su žene koje imaju svoje familije, svoju djecu, naravno svoje brige i probleme kao i svi mi. I zato hvala Tarinim i svim drugim tetama
Ja sam prošle godine vidjela jednu mamu kako daje vrečicu i zahvaljuje se tetama , ali to je bilo pred ljeto kao za završetak.
Onda sam si i ja pomislila kak bi mogli dati nešto tetama ipak su se trudile cjelu godinu. Ali opet to je njihov posao!
Slažem se, to je njihov posao, a slobodan izbor roditelja je da li će ili neće pokloniti nešto tetama.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom