sorciere prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
zlopamtilo...
ja nisam kao tiiiiiii
da paaamtim samo zloooooo
ja nisaaam kao tiiiiii
ne moguuuuuu tooooooo
pamtim samo sretne dane
svi su drugi magla, san
samo onaj koji valja
u lice je upisan
(ja sam generacija koja je odrasla uz gabi novak)
ja sam si nakon obadva svoja pokojnika prisutila razdoblja prilicno zanimljivog sexa sa tipovima sa kojima u zivotu ne bih zivila ali su bili vise nego upotrebljivi za zabavu
cure, budite malo manje uvjerljive... skoro pa sam se otišla našminkati...
(ja volim sebe ma kako izgledala).
Eto ga!!!! Svako ide svojim putem do ovog cilja....
iznenadjena, kako ste ti i sinčić?
I mene zanima kako si?
Iznenadila sam se (a to mi i nick kaze) sto je ovaj topic opet podignut
Hvala na brizi, prije svega.
A sto da velim... dobro smo, nekako smo... prosla su dobra tri mjeseca i kusur... i jos uvijek mi nisu sve na broju. Jos uvijek sam tuzna, nekad manje nekad vise, jos uvijek prezvakavam sve to sto se dogodilo, jos uvijek se pitam, mada sve manje trazim odgovore. Nekad sam ljuta do besvijesti. Trudim se razumjet ga iako ne i opravdati ga. Trudim se svaki dan zapocet sa idejom da mora bit dobar (dan).
Vidamo se, cesto, ljubomorna sam za iskocit iz koze, cesto sam usamljena mada ne i sama, cesto mi treba dobar udarac samoj sebi nogom u guzicu da se pokrenem, da se nasmijem... a nekad se smijem da ni sama ne znam zasto.
Nakon svega, isplakanih suza, teskih rijeci, odvratnih osjecaja, znam da on vise nije onaj covjek kojeg sam voljela. Ne zelim ga takvog natrag, nikad.
A moj sin je moja najveca ljubav i utjeha...
wrong ass darling
skoro sam te zazvrljila da čujem kako si
Iznenađena,i
Iznenadena tako te dobro cuti
Samo hrabro draga naprijed.
jako mi je drago radi iznenadjene. nadam se da cu i ja moci tako nesto reci. kod mene je proslo 3 mjeseca od kada sam se odselila od supruga nakon 8 godina braka. u medjuvremenu sam rodila nase 2 djete.
no jos uvijek je jako tesko. nadam se boljim danima... :D
Iznenađena,
Nismo li svi mi borci kad se nademo u situaciji ili borba ili predaja? Svaka od nas je to prosla, al... meda ne proba tko se zuci ne napije, barem tako stari kazu...
Nije lako, recimo, danas me peru crnjaci
Mislim da ne, dugoročno. Refleksno svi tjeramo osu od glave, ili pak bježimo od nje.
Ali, možeš to gledati i ovako:
Prepustiti se sudbini jedno vrijeme - dobro dođe, ako za to vrijeme tražiš način kako dalje.
Međutim, bi li ti, u trenucima prepuštanja, bila mirna da ne znaš, kako tvoj život IPAK ovisi o tebi i da ti MOŽEŠ, samo trebaš poželjeti?
Ja ne. I tu sam prepoznala tebe.
Nemoj mi sada reći da je ovo notorna laž i da ti ni u ludilu nisi poželjela ovo u čemu si sada!
Nisi?
Pa, željeti i trebati nije isto, vjerujem da si to razlučila kroz svoju tugu. Ako ga želiš u svom životu, ne znači da ga trebaš da bi živjela. I ako ga sada mrziš samo zato što ti je iskomplicirao život, ne znači da postoji život bez komplikacija.
Uostalom, prvi moj život nije lišen komplikacija. Uvijek ih ima.
Nadam se da si danas bolje raspoložena, daleko je bio čet. 23. kol. ...
Idemo zajedno dalje!
sorry sto ovako ulijecem - kazu da sitna skretanja ne remete pravac kretanja
i nedajte se smesti... samo nakon mene nastavite gdje ste stale 8)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom