Mislim na situacije tipa:
Šećemo po gradu i susretnemo nekoga poznatog tko se obrati Lai pitanjem, pr. "Kako si danas?"
Odgovarate li umjesto njih ili uvijek čekate da sami odgovore ili odluče ne odgovoriti?
 |
|||
|
|
|||
Odgovarate li umjesto njih?
Mislim na situacije tipa:
Šećemo po gradu i susretnemo nekoga poznatog tko se obrati Lai pitanjem, pr. "Kako si danas?"
Odgovarate li umjesto njih ili uvijek čekate da sami odgovore ili odluče ne odgovoriti?
Re: Odgovarate li umjesto njih?
Uvijek puštam da dijete odgovara, osim ako ono ne želi. Ako me zamoli da ja odgovorim, učinim to. Inače ne vidim nikakvog razloga da ja odgovaram umjesto njega.
Prvo pričekam da vidim njenu reakciju (koja je uglavnom :? ilikada osobu ne poznaje) ako ne odgovara sama onda ja odgovorim umjesto nje, obično nekako pitajući nju, u stilu: "dobro smo, osim pomalo umorne od puno šopinga, jeli tako K.?"
Da, tako nekako i mi- sačekamo da ona odreagira i onda formuliramo nešto kao zajednički odgovor!
Ponekad Laia traži da ja odgovorim umjesto nje, a ponekad mi izričito brani!
Nikada nisam odgovarala umjesto sina ako je njemu bilo upućeno pitanje, samo bih ga tu i tamo morala podsjetiti da se od njega očekuje odgovor. Nekada bi ga dao, a nekada ne. Ako bi pitanje bilo ponovljeno meni ja bi odgovorila.
Inače mrzim kada ja postavim pitanje djetetu, a odrasla osoba odgovara umjesto njega. Zbog toga s nećakinjom razgovaram jedino kada smo same jer njena mama uvijek odgovara umjesto nje.
A kad vam pitaju malu bebu pitanja? Sto ustvari ocekuju? Cekaju da ja odgovorim ili ih odgovor ni ne zanima?
STvarno ne volim ta pitanja....
Jedan dan sam bila vrlo duhovito raspoložena pa sam odglumila dječjim glasićem odgovor.... bilo je fora... zbunila sam ljude.. (dobro glumim dječje glasiće...).
Pa uglavnom odgovorim ako ih stranci nešto pitaju jer tad zabiju noseve u kolena
Kad ih pita neko poznat odgovaraju sami, uporedo
normalno da je glupo odgovarati umjesto velikog djeteta, pa nije debil
kad su Sofi npr. pitali kako se zove, a još je bila premala da odgovori, samo je gledala, onda sam odgovarala ja za nju
sad se nekad zna malo sramiti i neće ništa reći pa se ja spustim do nje i još jednom ponovim pitanje..onda se nekako okuraži pa odgovori
ako su pitanja extra glupa npr. koga više voliš/tko te više sluša, mama ili tata, to jednostavno izignoriramo, zbilja mrzim kad mi se netko tako odnosi prema djetetu kao prema nekom simpatičnom psetancetu, pita glupa pitanja na koja ga ne interesira odgovor
Možda se nekada dogodi da i bebi postavim pitanjeA kad vam pitaju malu bebu pitanja?
Ne očekujem odgovor. Ako mama ipak odgovori nešto, drago mi je čuti nekoliko rečenica o bebi za koju se interesiram, ako ne, Bože moj. Ja o svom djetetu uvijek i rado odgovorim kada me se pita.
i mi tako. od rijeci do rijeciAdioMare prvotno napisa
Prvo pričekam da vidim njenu reakciju (koja je uglavnom :? ili
rijetko odgovaram. Ako ne odgovori iz prve, pitam je "hoćeš li reći teti/barbi to i to što te pitala/o?", ako ni tad ne želi (što je stvarno rijetkoooo), odgovorim umjesto nje
AM, hvala na objašnjenju, ja sam se do sad stalno pitala zašto Kalebu postavljaju pitanja i nisam bila sigurna trebam li odgovoriti ili je to reda radi. Sviđaju mi se tvoji razlozi.Možda se nekada dogodi da i bebi postavim pitanjeA kad vam pitaju malu bebu pitanja?
Ne očekujem odgovor. Ako mama ipak odgovori nešto, drago mi je čuti nekoliko rečenica o bebi za koju se interesiram, ako ne, Bože moj. Ja o svom djetetu uvijek i rado odgovorim kada me se pita.
ja postavljam pitanja bebi... zato što je i on/ona mali čovjek, malo biće.
ako pitam tebe kako si, zašto bi bilo glupo da pitam bebu pa makar ona bila i mjesec dana stara.
možda neće razumjeti pitanje, možda neće znati reći dobro, al dat će osmjeh, gugutanje, pomaknuti ručicu il nožicu.
zar je bolje da kad sretnem mamu s bebom da se pravim kao da beba ne postoji?
i mame komuniciraju sa svojim bebama, zar ne? zašto vas onda čudi kad to rade i drugi ljudi?
meni ide na zivce kad s anitom, koja ih uporno ignorira, babe "razgovaraju": A di ti je tata?
A di ti je baka?
A di ti je prabaka?
A di je deda?
di je stric?
Jel jos papas cicu?
Jesi li spavala?
Jesi li jela?
Kud ides? .....
a ide mi na zivce jer ju zbunjuju s tolikim pitanjima (ne cekaju odgovor nego melju),
ne postuju njenu zelju da ne komunicira s njima u tom trenutku,
ni meni se ne da na sve to odgovart svakih 10 m ponovo
i najvise od svega, ne udostoje se ni sagnuti, nego im ona gleda u koljena, ili lomi vrat
i hate that
inace, volim kada ljudi razgovaraju s djecom.
najvise volim kad netko cucne kraj anite, gleda je u oci kada joj govori, i strpljivo ceka da se ona malo opusti i odgovori.
Sve ovisi tko mu postavlja pitanja. Ako je to netko zaista simpatičan i raspoložen za razgovor onda je normalno da ću čekati da Roko sam odgovori,jer ionako on odgovara samo simpatičnim ljudima
A najgore mi je kad mu se netko unosi u facu sa BUCU-BUCI pa ga za obraz ko da je beba,onda on doslovno poludi
Ili pitanja tipa: a kako si? (kao da on zna kako je
a šta radiš? ( pa hoda )
a hoćeš dati baki (ne njegovoj ) pusu ? ( naravno da nećeeee)
Iako mislim da je komunikacija vrlo važna u odgoju i odrastanju ,kod nas sve ovisi o tome s kim razgovaramo. Ponekad bez problema uspostavlja kontakt s tetom u pekari,čikom na tržnici,a ako nije baš dobre volje neće odgovoriti na pitanje ni prvom susjedu. Mislim da prvo treba sačekati da djeca odgovore ako žele,a ako ne,tek onda odgovoriti umjesto njih!!
potpisPa uglavnom odgovorim ako ih stranci nešto pitaju jer tad zabiju noseve u kolena
Kad ih pita neko poznat odgovaraju sami, uporedo
potpisujemMožda se nekada dogodi da i bebi postavim pitanjeA kad vam pitaju malu bebu pitanja?
Ne očekujem odgovor. Ako mama ipak odgovori nešto, drago mi je čuti nekoliko rečenica o bebi za koju se interesiram, ako ne, Bože moj. Ja o svom djetetu uvijek i rado odgovorim kada me se pita.
Frane ni ne ceka pitanja , on vec unaprjed odgovara! A Kate naravno na prica pa onda ja mudrujem jer koja je to fora postavljati pitanja djetetu koje jos ne prica? Ako nekog zanima kako je moze bez ustrucavanja meni postavit pitanje , jos ne grizem!
ne odgovaram umisto nje ako naslutim da će onaj tko pita i dobit odgovor.
ali kako je mala sad u fazi sramljenja, onda prvo kažem njoj: "aj lipo reci šta te barba/teta pita".
ako ni to ne pali, odgovorim ja.
Ma ovo je skroz ok, kao sto je i ADioMAre rekla. Komunikacija je ok. Nisam rekla da je "glupo"... samo da mi nije jasno čemu postavljati pitanja na koja nećeš dobiti odgovor, kad možeš s malim čovjekom komunicirati bez silnih pitanja i lijepo mu pričati i dobiti osmijeh isto tako. Također - pitati bebu kako si (što mi je baš ok, to čak i ja radim) ili koliko zubića imaš ili kako se zoveš mi ne idu nekako u isti koš.
Meni je totalno bez veze kada netko indirektno preko bebe postavlja meni pitanje....tipa;" Zašto ne piješ čaja, to je jako fino" ili "zašto ti mama ne da vodice"..."ti je hladno, mama te je malo lagano obukla"
Na to spalim....da li da im odgovorim ili da čekam da pitanje postave meni
Marko priča i bez pitanja, a bome zna i odbrusit ako mu pitanje ne odgovara
lajavo moje
Andrej je tek nedavno počeo odgovarati na pitanja, ali uvijek kratko, jednom riječju, i nerazumljivo promrmlja odgovor, tako da ga mi najčešće moramo ponoviti za njim :/
Ali i to je napredak u usporedbi s razdobljem kad se skrivao i bježao od ljudi. Sad bar pokazuje namjeru da komunicira. Čak i lijepo kaže kako se zove, samo što ga nitko ne razumije, pa i opet moramo mi uskočiti.
Potpisujem! I mene to smeta, ta pitanja na koja ljudi očekuju tvoj odgovor, a pitaju bebuMeni je totalno bez veze kada netko indirektno preko bebe postavlja meni pitanje....tipa;" Zašto ne piješ čaja, to je jako fino" ili "zašto ti mama ne da vodice"..."ti je hladno, mama te je malo lagano obukla"
Na to spalim
to mi je koma, isto... nekad padnem na foru pa odgovorim (citaj: idem se pravdat i objasnjavat, a poslije se pitam sto se imam nekoj babi pravdat kojoj je pitanje ustvari negativni komentar a ne pitanje) a nekad jednostavno preletim preko toga sa facom koja je nesto izmedju ova tri smajlica :/Potpisujem! I mene to smeta, ta pitanja na koja ljudi očekuju tvoj odgovor, a pitaju bebuMeni je totalno bez veze kada netko indirektno preko bebe postavlja meni pitanje....tipa;" Zašto ne piješ čaja, to je jako fino" ili "zašto ti mama ne da vodice"..."ti je hladno, mama te je malo lagano obukla"
Na to spalim
jel ima neko bolji prijedlog/primjer? bas se ne znam snaci u time situacijama...
ma i ti si na neki način u pravu.
u stvari trebali bi razlučiti pitanja postavljena jednoj bebi do, šta ja znam, recimo godinu dana i jednom djetetu od tri godine koje već dobro govori. pitati trogodišnjaka koliko imaš zubića ili kako se zoveš po meni nije ništa sporno.
pitanja koja zadiru u privatnost jedne obitelji, ili pitanja kojima se na taj način indirektno želi pametovati ne želim ni komentirati. pa to je valjda razumljivo da je i meni glupo.
eto primjera radi, pitanje koje je V često dobila: a kaj ti ne piješ čajeka? zločesta mama ti daje samo vodu? ili: ne da mama smokića?
...odgovaram li umjesto Karla?..ma neeeee-pa on priča sve u 16. (
Filip na ama baš svako pitanje odgovara sa "da" ili sa "mama", tako da se ipak obično ja moram umiješati i dopunjavati odgovore. No dobro, čini mi se da mu se vokabular ipak počeo proširivati pa će valjda uskoro suvislije komunicirati...
Ne odgovaram,odgovaraju sami.Ako im se pitanje čini glupo ili neprimjereno onda šute.Šutim i ja.
Ne odgovaram i ne nukam ga da odgovori.
Potpisujem.Marko priča i bez pitanja, a bome zna i odbrusit ako mu pitanje ne odgovara
lajavo moje
Igra se kockama, osoba A ju pita kako se zove.
Ona: Slažem kocke. (hoće reći: Ne vidiš da sad nemam vremena?)
OA opet koje ime imaš?
Ona: Svoje. ... i daje gradi kockicama.
Ovo mi je fenomenalno, volim tu dječju iskrenost, u sridu, bez izmotavanja!Igra se kockama, osoba A ju pita kako se zove.
Ona: Slažem kocke. (hoće reći: Ne vidiš da sad nemam vremena?)
OA opet koje ime imaš?
Ona: Svoje. ... i daje gradi kockicama.
Ja se upecam pa odgovaram i na pitanja za koja znam da se tiču mene a ne djeteta, ali nekad mi dobro dođe da nešto odbrusim. Npr. " Reci ti dedi/baki/teti..." i onda sama kažem što sam htjela
A na pitanja koja su djetetu upućena, nekad odgovorim a nekad ne, ovisi o sugovorniku.
moj sin sa strancima u tramvaju, ducanu i sl. nikad ne zeli razgovarati. a ja ne zelim odgovarati umjesto njega pa brijem da ispadamo uzasno nepristojni
ne voli ni kad ga netko dira... ono, prolazi netko ulicom i u prolazu ga pomazi po kosi primjerice. to i mene smeta. ljudi koji mi diraju dijete, pa cak i psa bez ikakvog pitanja ili uvoda. ne razumijem zasto ljudi imaju te porive, kao da je dijete svacije vlasnistvo. ne znam, nekome je to mozda slatko i ja vjerujem da je krajnje dobronamjerno, ali i dijete je osoba.
a meni je grozno kad on radi scene pa se ljudi pocnu mijesati 'joj, pa zasto se ljutis, sta je bilo....' i samo pogorsavaju stvari.
jednom sam setala s njim i psom i hrpetinom nekih stvari u rukama i ruksakom na ledima i kupim mu sendvic koji zeli i onda pocne cviliti da uopce to nije zelio i kad mu kazem da ne moze dobiti novi pocne dramiti i umijesa se neka zenska 'jao, sta je bilo, sto mu je gospodo...nemoj plakati...' a sin i dalje histerizira dok ga ja hladnokrvno pokusavam umiriti 'gospodo, jao! pas nesto jede... gospodo, bit ce mu zlo... zlo ce mu biti'..., uglavnom, stoji i vice kao neki komentator kao da nemam oci dok ja pokusavam izhendlati jedno po jedno. mozda sam ja cudak jer mi to smeta :? bit ce da sam slabijih zivaca pa ih moram cuvati u kriznim situacijama da ne bih pukla pa je nezgodno kad jos netko pili...
err... koja je ono tema, sori, otisla ja u neke druge vode...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom