Vraćanje u stvarnost nakon poroda

[perpetua]

ne znam uopće kako započeti,rodila sam prije 15 dana i sve je prošlo ok i brzo,ali sada se osjećam tako jadno, uništeno,ne mogu se nikome povjeriti.Bebica mi je stvarno super,jede i spava,mirnica je.Ja zaboravljam kad je jela u koju uru pa uvijek pitam muža koji misli da nisam normalna kad to mogu zaboraviti ,plačem za svaku pizdariju bezveze ful sam osjetljiva,bojim se izaći vanka a lijepo je vrijeme i trebali bi već pomalo u šetnju ali moji strahovi su jači od svega,bojim se da moja bebica ne osjeća moj strah...help...

[Marna]

Draga perpetua, pomaže li ti tko u kućasnkim poslovima (čišćenje, pranje, kuhanje, itd.)? Budi li se beba noću radi podoja? Vjerujem da je to sve što trenutno osjećaš (preosjetljivost, strah) rezultat umora odnosno iscrpljenosti nakon nedavnog poroda. Naime, naša tijela nisu strojevi i treba vremena za oporavak. Briga za malu bebu (tj. novorođenče) zahtijeva dosta energije, snage i ljubavi .
A propos toga što kažeš da zaboravljaš kada je beba zadnji put jela, nemoj se opterećivati, već je najbolje da bilježiš razmake između obroka (tako sam radila mjesec-dva dana kako bih znala koliko podoja beba ima dnevno, pa koliko mokrih/pokakanih pelena i sl.). Draga perpetua, ne brini se, sve će doći na svoje. Puno, puno ljubi svoju bebicu! Šaljem ti pusu hrabrilicu!

[minići]

Sve je to normalno. Ne brini i nemoj se opterećivati sitnicama. Beba zna kad je gladna, ona neće zaboraviti kad je papala, ali ako će ti biti lakše- piši. I prisili se izići iz kuće!!! Pođi makar u spenzu a bebu može malo pričuvati i tata ili baba. Budi sretna što je sve prošlo kako treba i što imaš zdravu bebicu.
Kakav ti je bio porod? Baš me zanima s obzirom da mnoge samo kritiziraju dubrovačko rodilište pa se pitam jesam li jedino ja bila zadovoljna ili sam jedna od rijetkih.

[Asimon]

Draga, čestitam ti na bebici!
cure su ti već napisale, ako zaboravljaš kad je bebica papala, zapiši. Kako si napisala, beba papa i spava, znači sve radiš super! Samo tako dalje.
Bi li ti bilo lakše kad bi s nama podijelila svoje strahove? Mislim da je dobro da pričaš s nekim o njima, ako možeš objasni ih SM, ako te on "ne može shvatiti" (što je u jednu ruku i normalno, jer ne prolazi kroz hormonalnu buru kroz koju ti poslije poroda prolaziš), imaš li neku prijateljicu koja je nedavno rodila? Ako ne, piši nama. Jer strahovi su u ovoj fazi prilagodbe normalni. Nemoj se sramiti toga što plačeš (ja sam plakala bar mjesec dana poslije poroda za svaku glupost), izbaci to iz sebe.
drži se!

[perpetua]

Hvala Vam na podršci,baš sam se nasmijala kad sam vidila da nisam jedina zaboravna mama

[perpetua]

Draga minićka!

Meni su bile super babice i dr je bio non stop sa mnom tako da sam ti ja rodila za sat vremena,a bila bi pola sata prije da sam znala tiskati.Vjerojatno
ni ti nisi imala težak porod zato ti je sve bile drukčije s obzirom da se žene muče po 10-12 sati pa na kraju završe na carskom rezu,ja zahvaljujem dragom Bogu što je sve brzo prošlo i ok Čini mi se da sam bila među rjetkima koje su dobro prošle,barem što ove druge pričaju...javi se...

[rinama]

Ja ti šaljem hrabrilicu da znaš da nisi sama i da smo mi uvijek ovdje u svako doba dana i noći, pa kad osjetiš potrebu javi nam se, a ovdje te čekaju osobe koje znaju kako ti je i koje potpuno razumiju što prolaziš.

[voleksmolek]

Draga perpetua, posteljica stvara hrpu hormona koji ulaze u majčinu krv. Kad u 15 minuta, u 3. porodnom dobu, izgubimo posteljicu, gubimo i sve te hormone, pa nije čudo da se osjećamo kao u žestokom PMS-u koji traje danima. Koliko dugo - to je različito od mame do mame. Onda je tu stres i briga: jesam li ovo dobro napravila, što ako se dogodi ovo ili ono, hoću li znati riješiti to i to... Velika je odgovornost na nama mamama, želimo da sve bude idealno i da budemo najbolje mame na svijetu, a zapravo se trebamo samo opustiti i uživati u bebi. Nakon mnogo suza krenulo mi je na bolje kad mi je sveki rekla da se moram pobrinuti samo za današnji dan, a za ostalo ću se brinuti sutra.
Što se tiče pamćenja, meni je trebalo skoro godina dana da se stvari srede. Isto nisam imala pojma kad mi je dijete jelo, nisam znala jesam li zapisala... Onda sam se prestala brinuti oko toga jer sam skužila da me bude malena na vrijeme obavijestila da je gladna.
Za tebe i bebu

[sis]

Čestitam na bebici i drago mi je da je sve dobro prošlo. Što se tiče zaboravljanja kad je dijete papalo, ja sam mu davala kad god je htio (čitaj: stalno). Nikako niosam mogla zapamtiti koja je sika na redu (a u mene to nikad nije bilo vidljivo). Nije me zabrinjavalo kad je jeo, jer je jeo puno, ali kad mi je postalo prenaporno jer je u papanju i spavanju vladao kaos, pisala sam (ali sam i to ponekad zaboravljala).
Usput te lupaju hormoni pa je normalno da ti se plače i da te pucaju razne misli.
Kad se samo sjetim...ako te tješi, uvjerena sam da će drugi put sve biti lako.
Nadam se da doma imaš podršku, sad je već lijepo vrijeme pa možete prošetati, to je najbolje za raspoloženje (mi smo puuuno hodali, posebno od "Kompasa" do "Neptuna" - ujutro i ranije popodne nema skoro nikoga što je idealno za malu bebu uz onaj divni zrak).
Sretno!

[minići]

SIS! Sad si me podsjetila da sam i ja zaboravljala koja je sika na redu. Sada mi je to smiješno a onda me izluđivalo, pitala bi muža, a on kao da je pao s Marsa. Dolazilo mi je da stavim križić na onu koja je upravo posisana.

[minići]

PERPETUA ako si uzimala lijekove za napade panike prije trudnoće, a negdje sam pročitala da jesi, nebi bilo loše da posjetiš svog liječnika koji ti ih je prepisao. Postporođajna depresija je normalna u nekim granicama ali može preći okvire normalnog, pogotovo ako si i prije imala slične probleme.

[sis]

SIS! Sad si me podsjetila da sam i ja zaboravljala koja je sika na redu. Sada mi je to smiješno a onda me izluđivalo, pitala bi muža, a on kao da je pao s Marsa. Dolazilo mi je da stavim križić na onu koja je upravo posisana.

Meni su predlagali da lijepim papiriće.
Da ne skrećemo s teme i opet otvaramo raspravu: slažem se da je Du rodilište ugodno, a da bi se moglo poboljšati- naravno da bi!

[studeni]

Prolaziš kroz pravi baby blues!!!
Pošteno se isplači, misli samo na sebe (uz bebu, normalno) i na to što te usrećuje, ako imaš ružnih sjećanja na porod (jer to je u Hrvatskoj normalno) dođi na forum i požali se.... i sve će proći.
Samo nemoj ignorirati baby blues, moraš ga proživjeti i proplakati da se ne bi pretvorio u neku depresiju.
I ne zaboravi se svaki put razveseliti kad zaboraviš kad beba treba jesti, jer to znači da je sve u redu i beba sama traži
I kod svakog dojenja iskreno se razveseli zdravom djetetu, jer ima puno ljudi koji to nemaju

[sibell]

Perpetua, apsolutno shvacam i poznam te tjeskobne i depresivne momente, ma koje valjda svatko ima nekada. Ali sjecam se strahova za porod i vidim izvela si to izuzetno "glatko" !!! :D Bebica ti je dobra, mirna, jede i spava - stvarno nemoj brinuti kad je vec tako dobro.
Daj malo vremena hormonima da "dodju k sebi", a strah "ajme a sta cu ako se desi bas ovo..." su uvijek nepotrebni i beskorisni.
Opet strah kojeg imas, i briga za svoju malu bebu je normalan i stovise pozitivan. Dobra si mama i uzivaj u bebici.

Cestitam na bebi i samo hrabro

[minići]

Meni su predlagali da lijepim papiriće.
Da ne skrećemo s teme i opet otvaramo raspravu: slažem se da je Du rodilište ugodno, a da bi se moglo poboljšati- naravno da bi!

Puno bi se toga moglo promjeniti na bolje ali prije svega treba promjeniti one koji su u mogučnosti uvesti promjene a na žalost uvode samo promjene na gore!!! Kako sam upoznata, prije 20-tak godina dubrovačko rodilište je bilo jedno od najmodernijih u tadašnjoj Jugi a rađaona je zauzimala cijeli jedan blok. Danas su ti prostori prepolovljeni, i rodilište i rađaona, tako da sada nema ni prostornih uvjeta da bi se uvele neke promjene, npr. kada,šetanje rodilja u prvom porođajnom dobu itd. Javna je tajna da je voditelju odjela najbitnija ambulanta koja nosi najviši profit a najmanje rada i to sve na uštrb razvijanja kvalitetnijeg rada u porodiljstvu. Ni osoblje nije zadovoljno takvim nazadovanjem struke ali ništa se ne može promjeniti. Kaže se da "riba smrdi od glave". Zašto bi nekog doktora bilo briga što je bolje i što žele žene kad je njima bitno samo da im prođe smjena. Osim toga "prirodni porod" nije u njihovoj domeni i samim tim gube ugled "spasioca". S nekim babicama sam neformalno razgovarala i one nisu protiv promjena, naprotiv.

[minići]

I još nešto sam zaboravila reći. Još kada je moja majka rađala, dubrovačko rodilište je imalo rooming in.

[sis]

I još nešto sam zaboravila reći. Još kada je moja majka rađala, dubrovačko rodilište je imalo rooming in.

Da. I moja se čudi ovim pričama o "roomingu" kad smo mi svi tulumarili još prije tridesetak godina (u starom rodilištu, gdje se tatama koji su se nalazili u ulici Miha Klaića mahalo kroz prozor i na istom mjestu pokazivalo dijete).
Novo rodilište je otvoreno oko Nove godine 1985. i bilo je izuzetno moderno. Tad su još imali više sestara po rodilji nego danas.

šetanje rodilja u prvom porođajnom dobu

Ja sam šetala do ulaska u rađaonu (to mi je jako puno značilo) i pri tom se susretala s liječnicima (mnoge prije nikad nisam vidjela) koji su svi redom bili ljubazni.
Već smo previše OT pa završavam (iako bi se moglo o tome nekoliko stranica).

[perpetua]

VELIKO HVALA na podršci,odmah se bolje osjećam :D ,znači nisam ja ništa posebna sve je to normalno.Imam i veliku sreću što je moj muž uz mene,pomaže mi oko bebice,ne da mi da ništa puno radim,stvarno je divan <a što se tiče rodilišta jednostavno mislim da su žene zaslužile malo više poštovanja i pažnje,ja se stvarno nemam što potužit,ali sam vidila da sam imala ogromnu sreću što je sve tako dobro i brzo prošlo,a ove dr. jadnice su se mučile neke i po 15 sati da bi na kraju završile na carski....ili sa krcato ponata....užas

[klarah]

Evo dižem ovu temu...
Rodila sam prije 16 dana i osjećam se nekako čudno. Beba je dobro, jede i često spava, ne uvijek ). Ali ja se osjećam slično kao Perpetua. Imam osjećaj da dugo još neću izać iz ova 4 zida. Ne mogu se opustit, i po danu i po noći svako malo nešto treba... Nisam se pripremila na ovakve osjećaje. Mislila sam kad dođem iz bolnice sa zdravom bebom da ću bit najsretnija na svijetu, kad ono osjećam se kao u nekakvim okovima, ne mogu se opustit... Još nisam izlazila s bebom, ne da mi se zato jer je stalno trebam hranit, prematat, onda se mislim kud ću...
I imam živčane ispade koji su na granici normale. Nekad i plačem i puno se bolje osjećam nakon toga... Uz dojenje nadohranjujem bebu pa sam i zbog tog često nikakva. Jednostavno je tako krenulo, prvi dan kad smo došli iz bolnice nakon 4-5 sati dojenja neutješno je plakala i gurala ručice u usta i popustila sam... Nakon što je pojela bočicu blaženo je spavala. I tako, otada i dojimo po cijele dane i dohranjujem kad nakon 2-3 sata dojenja više ne znam za sebe, a beba plače i sisa svoje ručice...
Znam da će ovo razdoblje proć, ali vas pitam je li normalno da zapravo ne uživam u ovome nego čekam da prođe? Često se osjećam kao loša mama. MM kaže da uživa u svemu, ja to ne mogu reć iako znam da objektivno trebam bit sretna.

[Pepita]

Sagledaj realno da li imaš razloga za sve to????
Nemaš, to su lažni osjećaji koje potiskuješ jer si se susrela s nečim po prvi put. Uredu je to i ne brini nisi zato loša majka, ni žena...
Izvuci iz sebe ono što zaista postoji, sreća zbog bebice, sreća zbog svega što jedna žena dobije rođenjem djeteta.

Izađi vani, opušteno podoji bebicu kad traži, promijeni kad treba (ne treba sigurno za sat vožnje osim ako se nije pokakila).
Svjež zrak će ti svakako učiniti dobro, sjedni negdje dok bebica spava i čitaj nešto, pronađi nešto što te veseli.

Ubrzo će to doći na svoje, vidjet ćeš

[zvjerka]

Kad sam rodila prvo dolaskom iz rodilišta plakala sam pod tušem, kaj mi je sve to trebalo, boljela me rana, nisam spavala po noći, mlijeko curi na sve strane.... pa kaj sad opet hoće njie gladno, presvučeno je .... i kaj sad opet cmizdri.
Drugo nakon kaj sam rodila još u rodilištu ,joj kaj sam se nasplavala naspavala sad 2 god. opet sve iz početka. I nisam baš cmizdrila ko sa prvim. Jer svijet mi se već jednom preokrenuo za 360 stupnjeva i nisam znala kaj me čeka. A sad drugi puta ipak znaš što te čeka.
I kad gledam kad spavaju igraju se i kad ih samo gledam cmizdrim zbog sreće.
I cure evo jedan i sve bu došlo na svoje mjesto.

[krumpiric]

cure, to je čisti baby blues...čuvajte se...



zašto ne idete vani "iz 4 zida"
ja sam išla u šetnju sa slingom 2 dana nakon dolaska iz rodilišta

[call me mommy]

Evo dižem ovu temu...
Rodila sam prije 16 dana i osjećam se nekako čudno. Beba je dobro, jede i često spava, ne uvijek ). Ali ja se osjećam slično kao Perpetua. Imam osjećaj da dugo još neću izać iz ova 4 zida. Ne mogu se opustit, i po danu i po noći svako malo nešto treba... Nisam se pripremila na ovakve osjećaje. Mislila sam kad dođem iz bolnice sa zdravom bebom da ću bit najsretnija na svijetu, kad ono osjećam se kao u nekakvim okovima, ne mogu se opustit... Još nisam izlazila s bebom, ne da mi se zato jer je stalno trebam hranit, prematat, onda se mislim kud ću...
I imam živčane ispade koji su na granici normale. Nekad i plačem i puno se bolje osjećam nakon toga... Uz dojenje nadohranjujem bebu pa sam i zbog tog često nikakva. Jednostavno je tako krenulo, prvi dan kad smo došli iz bolnice nakon 4-5 sati dojenja neutješno je plakala i gurala ručice u usta i popustila sam... Nakon što je pojela bočicu blaženo je spavala. I tako, otada i dojimo po cijele dane i dohranjujem kad nakon 2-3 sata dojenja više ne znam za sebe, a beba plače i sisa svoje ručice...
Znam da će ovo razdoblje proć, ali vas pitam je li normalno da zapravo ne uživam u ovome nego čekam da prođe? Često se osjećam kao loša mama. MM kaže da uživa u svemu, ja to ne mogu reć iako znam da objektivno trebam bit sretna.

ovako sam se isto osjecala i ja i bez brige proci ce. prvi mjesec je najtezi,dajte si vremena da se upoznate i da se bebica privikne na zivot. da vidis kako cete kasnije uzivati. mi smo sada 2 mjeseca zajedno i bas nam je super,osim glupog vremena. biti ces sretna i sve ce to proci,dugotrajna dojenja i najvaznije, neispavanost. nekako se naviknes na par sati sna.

[L&L0809]

kao sto je zvjerka napisala - drugi put je lakse

normalno je svakako se osjecati, ipak su tu jos i hormoni, i nov nacin zivota na koji se i najpripremljenije i najeduciranije mame tesko naviknu, al sve to dodje na svoje.
ja sam s prvim ludila od brige, nespavanja, jos sam rodila u 1.mj pa je i vrijeme bilo ocajno...mislim da ce, cim malo grane sunce (i mene vec ubija ovo katastrofa vrijeme) i krenemo u setnje, pa pokupimo malo d vitamina (koji je uz kosti zasluzan i za dobro raspolozenje ) biti sve puno bolje.

a sto se tice hranjenja i presvlacenja vani, sjednes na klupicu i nahranis dijete (naravno, za to treba biti lijepo i suho vrijeme), a ja sam svoje uvijek presvlacila u kolicima (mozes probati nije komplicirano dok ti se dijete ne pocne migoljiti i ispadati van )

[Majuška]

baš je nedavno jedna poznanica koja ima dvoje malaca izjavila: "prvi mjesec je čisti užas. prvih 6 mjeseci je koma. prva godina je teška. nakon toga je super!"

Moram priznati da se djelomično slažem..

Teško je to sve i naporno, sva ta odgovornost odjednom, nespavanje, pa ako je još i bebica zahtjevnija..uh, zna biti svakakvih osjećaja.
Ali je istovremeno prekrasno i sjećam se kako sam stalno htjela zaustavljati vrijeme jer nikad više moja beba neće biti takvo malo biće

Al zaista je puno lakše od kada je počeo i jesti i hodati. Šta je - je

Sve će biti ok
Pričaj sa dragim, pričaj sa mamom, prijateljicom
Isplači se, dapače
Proći će taj prvi nalet hormona i bit će puuuno lakše

[Nia_Zg]

Sve smo prošle slične trenutke nakon poroda, sve su to hormoni i nova uloga majke u kojoj se nađemo (ako je prvi porod).
Ja sam naprimjer imala već u rodilištu krizu i rasplakala se, jer smo imali problema s dojenjem, a i dodatno još kad sam pročitala tekst koji se nalazi u svakoj sobi rodilišta Vž bolnice. Pisan je kao da se beba obraća svojim roditeljima, kad sam ga čitala sam plakala prvo zbog toga što sam bila nesigurna u sebe, drugo što mi je tek tada "došlo u glavu" da je to malo biće potpuno ovisno o nama i moramo imati bezgranično razumijevanje za njega/nju, treće što sam bila strašno jadna jer nam dojenje prvih dan i pol u bolnici nije išlo. Nakon tog teksta sam dobila dobar poticaj da "prisilim" svoju bebu na dojenje i tek nakon dosta upornosti smo zadnji dan u bolnici napokon počele dojiti kako treba. Bilo je doduše plača i suza od nas obje (i bebe i mene) ali smo uz upornost uspjele i zadovoljno nastavile s dojenjem i kod kuće.
I da, nema potrebe zamarati se s tim kad je beba jela ako ju dojiš na njen zahtjev

P.S. Našla sam taj tekst i na internetu:

Pismo jednog djeteta njegovim roditeljima

Dragi roditelji,
dolazim k vama kao malo nezrelo biće koje ima svoju osobnost.
Kratko sam kod vas-zato uživajte u tome.
1. Nađite vremena i otkrijte tko sam, po čemu se razlikujem od vas i što mogu vam pružiti.
2. Dajte mi molim vas hranu kad sam gladan. U tvom trbuhu mama nisam znao što je glad, a vrijeme i sati za mene su još nešto nepoznato.
3. Molim vas držite me na svom tijelu, milujte me, mazite me, ljubite me, pričajte mi. Uvijek si me nosila u svom trbuhu mama i uvijek sam ti bio tako blizu. Nikada nisam bio sam.
4. Nadam se da niste razočarani što nisam idealna beba iz vaših snova i nadanja. Budite popustljivi i velikodušni prema samima sebi i kad mislite da niste savršeni roditelji, što biste tako rado bili.
5.Ne očekujte previše od mene, jer sam se tek rodio, a ne očekujte previše ni od sebe samih kao roditelja. Dajte nam šest tjedana vremena - neka to bude poklon za moje rodjenje. Šest tjedana za mene da sazrijem, da se stabiliziram i da pronađem svoj vlastiti ritam, i šest tjedana za vas da se i vi snađete i da me integrirate u svoj život.
6. Molim vas da mi oprostite ako puno plačem. Budite strpljivi sa mnom. S vremenom ću plakati sve manje i razveseljavat ću vas svojom nazočnošću.
7. Dobro pazite na mene - pažljivo me promatrajte, jer vam ja i bez riječi mogu reći što mi treba, kako me možete utješiti i zadovoljiti. Ja doista nisam tiranin koji je došao k vama da vam pokvari život. Imam samo jedan jedini način da vam kažem da mi nešto treba a to je plakanje.
8. Molim vas mislite i na to da sam jako žilav i da znam pružati otpor. Mogu podnijeti mnoge greške koje ćete na temelju vašeg neiskustva učiniti na početku. Dok god me volite - sve će biti u redu.
9. Molim vas pazite i na sebe. Obratite pažnju na uravnoteženu ishranu te na odmor i kretanje tako da se osjećate snažni i zdravi tijekom vremena koje provodimo zajedno. Pokušajte razlikovati "važno" od "nevažnog", osjećajte se opušteno - tada ćete puno vise moći uživati u meni.
10. I molim vas, njegujte vaš međusobni odnos jer će to biti put koji će mi pokazati kako se voli ljude.
Ako vam se čini da vam je život postao malo kaotičan, mislite na to da je to samo prolazno.

Zahvaljujem vam,
Vaše dijete

[Majuška]

[L&L0809]

eto sto cine hormoni, opet placem naravno, niin post je

[Nia_Zg]

Ajoj nemojte sad plakati.
Htjela sam samo reći da bi sva rodilišta trebala slične tekstove staviti u sobe, da ih pročitaju sve one mame što žele napustiti svoje bebe, možda bi ih to ponukalo da razmisle malo o svojoj odluci.

Naime, kad sam bila u Vinogradskoj na profilu šećera prije par mjeseci, jedna mlada mama je ostavila svoju bebu u bolnici, potpisala da ju ostavlja i hitno u roku 24 sata otišla iz bolnice bez bebe :shock:
OK, još bi se to dalo pripisati postporođajnoj depresiji, ali ona je odlučila da napušta bebu i prije nego je uopće rodila :shock: Prestašno, bila sam u šoku cijeli dan kao i sve ostale žene tamo, kako je netko u stanju ostaviti svoje dijete :?
Još kad sam vidjela bebe zamotane kao male "štruce" na kolicima kad su ih sestre nosile mamama na dojenje, sva sam se raznježila, a još nisam ni bila rodila u to vrijeme...

[pomikaki]

cure drage
čitala sam upravo u jednoj jako zanimljivoj knjizi da u postporođajnoj depresiji (i ostalim vrstama depre) jako dobro pomaže uzimanje omega 3 kiselina - dakle u obliku što više (plave) ribe, ribljeg ulja (bljak ) ili kapsula...

pokušajte, nadam se da će zbilja pomoći... ako stignem nekako ću vam prepisati taj tekst.

[Superman]

normalno je svakako se osjecati, ipak su tu jos i hormoni, i nov nacin zivota na koji se i najpripremljenije i najeduciranije mame tesko naviknu

Potpisujem! Tek kad sam rodila shvatila sam da nas ništa na ovome svijetu ne može pripremiti na majčinstvo...
Osobito teško sam podnjela prva dva tjedna: plakanje bez kraja i konca. I sada, 7 tjedana nakon poroda, ima teških trenutaka....ali, iz dana u dan ipak raste uživanje u malenom biću

[Death-of-Art]

joj...tekst je...

[elin]

klarah, život ti se okrenuo za 360 stupnjeva + hormoni + sve te boli i umorna si. Sve će biti o.k., sve smo mi kroz istu stvar prošle. Nitko, zapravo, ne zna što očekivati kada beba dođe na svijet, sve je uvijek neka idealna slika, a zapravo je starnost drugačija.
Iz svog iskustva ti preporučam slijedeće: odmaraj što više, ne strahuj (različiti nerealni strahovi npr. stop će pasti na dijete, pasti će iz kreveta, a mala stara par dana, stalno gledanje pelena ima li proljev i kakva je to stolica, pa onda pedijatru pod nos da vidi kaj je to i sl.), izađi vani i prošetaj sa svojim djetetom (neće mu/joj ništa biti na 30 minuta, a ti ćeš se bolje osjećati), pusti kućanske poslove neka sve stoji, udovoljavaj si različitim sitnicama - zaslužila si.
I nadasve, lijepo se provedi sa svojom bebicom, vidjet ćeš to maleno biće ćeš zavoljeti više od svega na svijetu, samo nemoj ništa forsirati.

[klarah]

klarah, život ti se okrenuo za 360 stupnjeva + hormoni + sve te boli i umorna si. Sve će biti o.k., sve smo mi kroz istu stvar prošle. Nitko, zapravo, ne zna što očekivati kada beba dođe na svijet, sve je uvijek neka idealna slika, a zapravo je starnost drugačija.
Iz svog iskustva ti preporučam slijedeće: odmaraj što više, ne strahuj (različiti nerealni strahovi npr. stop će pasti na dijete, pasti će iz kreveta, a mala stara par dana, stalno gledanje pelena ima li proljev i kakva je to stolica, pa onda pedijatru pod nos da vidi kaj je to i sl.), izađi vani i prošetaj sa svojim djetetom (neće mu/joj ništa biti na 30 minuta, a ti ćeš se bolje osjećati), pusti kućanske poslove neka sve stoji, udovoljavaj si različitim sitnicama - zaslužila si.
I nadasve, lijepo se provedi sa svojom bebicom, vidjet ćeš to maleno biće ćeš zavoljeti više od svega na svijetu, samo nemoj ništa forsirati.

Hvala i tebi i ostalim curama na podršci.
Nekad se osjećam bolje, nekad lošije... Prenapeta sam uglavnom. Čini mi se da je jedan od glavnih uzroka tome taj što dohranjujem bebu. A trudim se isključivo dojit, ali ne ide, dojim satima prije nego što joj napravim AD... Nakon sati dojenja kad mi plače i gura šake u usta jednostavno više ne mogu i dam joj. Poslije se umiri. I sama znam važnost dojenja, još sa svih strana bombardiraju s isključivim dojenjem, onda se osjećam kao totalna nula neuspješna što ja to ne uspijevam. Kad ju uspijem nahranit samo s dojenjem odmah sam super volje. Svaka bočica me izbedira ispočetka.
Evo noćas smo cijelu noć samo dojile svakih sat, sat i pol i nije mi teško samo kad ide. Ali evo maloprije sam joj dala bocu jel od 6 ujutro dojimo, mijenjamo cicke, ali na kraju ona plače i popije 100ml Ad.
Sad sam skrenula s teme....
Ma izlazit ću ja s njom, ali sad je prevruće a predvečer sam ja preiscrpljena. Sad ima 22 dana, valjda će za koji tjedan bit lakše...
Promjena je sve ovo velika, iako imam dosta godina za prvorotku i iako sam cijelu trudnoću visila po trudničkim forumima, ništa nisam naučila.

[L&L0809]

mislim da si naucila i previse

gle, normalno je da zelis dojiti, i znam koji ti stres pricinjava ta bocica (slicno sam prosla, samo sto sam ja izdajala i hranila na spricu, ali opet sam se osjecala ko nemajka jer nemrem dijete staviti na prsa da normalno jede). sto se tice dojenja, mozda ti rodin sos telefon moze u tome pomoci, probaj ih nazvati.

sretno i kreni sto prije u setnje!

[migoh]

klarah , Oooo,dobro znam o čemu pričaš!Ja te razumijem potpuno!!!I mene su cure tješile te mi dale snagu za dalje Kao što vidim , mali ti je star 3tjedna.Sve što si napisala ,meni to liči na skok u razvoju.Sve smo to prošli i isto sam radila AD jer je vukao bradavicu kao da nema mlijeka , plakao ,a bome i ja s njim .Po noći bi se lijepo napapao jer sam skužila da mi se tada radi 'više mlijeka' , a uostalom , mali je snen jeo pa je valjda zaboravio 'problem' .Uh , kako me boljelo srce kada sam mu davala bočicu , al izlaz nisam vidjela.Evo , sada imam opet istu stvar sa skoro 6tj , samo što sam napokon izbacila AD ,a i jača sam zbog tog gadnog iskustva.
Želim ti da što prije prođe i neponovilo se

[klarah]

klarah , Oooo,dobro znam o čemu pričaš!Ja te razumijem potpuno!!!I mene su cure tješile te mi dale snagu za dalje Kao što vidim , mali ti je star 3tjedna.Sve što si napisala ,meni to liči na skok u razvoju.Sve smo to prošli i isto sam radila AD jer je vukao bradavicu kao da nema mlijeka , plakao ,a bome i ja s njim .Po noći bi se lijepo napapao jer sam skužila da mi se tada radi 'više mlijeka' , a uostalom , mali je snen jeo pa je valjda zaboravio 'problem' .Uh , kako me boljelo srce kada sam mu davala bočicu , al izlaz nisam vidjela.Evo , sada imam opet istu stvar sa skoro 6tj , samo što sam napokon izbacila AD ,a i jača sam zbog tog gadnog iskustva.
Želim ti da što prije prođe i neponovilo se

Upravo tako.
Jučer sam joj 2x dala AD i to je napredak. A noć prolazi s dojenjem bez problema. Jučer sam joj tek navečer dala AD nakon cjelodnevnog dojenja i bebinog plača, i uleti mi teta i kaže: a joj, zakaj joj daješ bočicu, pa nemoj. Mislila sam je šutnut kroz prozor. Ja se cijeli dan borim i gladno dijete plače, osjećam se ko zadnje govno što ju na kraju nahranim bočicom i onda mi dođe neki biser kao da ja to ovlaš radim da nemam pojma... Ma ne znam, nemam samopouzdanja da ću dobit bitku s bočicom... Iako eto u zadnja 2 dana dajem manje bočica... Možda ima nade.

Ma ne znam. MM je sav presretan, a ja svaki dan iznova kao da idem u rudnik se osjećam. Valjda je to normalno. Al vidim da neke mame odmah uživaju, a ja sve čekam da nešto prođe da se stabiliziram. Evo danas beba 23 dana ima.

[L&L0809]

mozda ovim mamama koje odmah uzivaju to nije prvo dijete? ja znam da sam s Lovrom muku mucila pa, dobra 2mj, onda smo se nekako uhodali (iako ni danas nije savrseno, al jbg, ucim se). a s Lorenom uzivam od 1. dana

[elin]

mozda ovim mamama koje odmah uzivaju to nije prvo dijete?

i ja ovo mislim. Prvo dijete ti je, niti ja nisam pretjerano uživala prvih 6 mjeseci. Nova si u tome, najteži je početak, vjeruj mi - kasnije će biti lakše.

[elin]

Ma ne znam. MM je sav presretan, a ja svaki dan iznova kao da idem u rudnik se osjećam.

Eh, da, skoro zaboravih, ovak sam se i ja osjećala. Proći će. Prenapeta si, previše očekivanja, previše strahova. Opusti se. Taj osjećaj da se boriš sa vjetrenjačama će proći i biti će sve o.k. (pa makar i ne uspjela sa dojenjem ).

[PericaY2K]

klarah, trenutno prolazim kroz isto što i ti...mala jede sisu po 2-3 sata, i još treži ad. mlijeko pa joj damo.

krepana sam, neispavana, prolaze mi crne misli kroz glavu...uh...

ali divan mi je ovaj savjet: iz dana u dan...

sutra idem kod psihijatra s mužem jer mi treba neutralna potpora, i možda neke prirodne tabletice za smirenje...jer fakat nisam dobro, bojim se da ne prolupam i da ne napravim neku bedastoću...sva sam dezorijentirana i depresivna, imam osjećaj da me nitko ne razumije...

a frendice koje su rodile sve odreda su prolazile isto, ali nijedna mi nije htjela to priznat, jesu jadne, umjesto da su me pripremile na to, baš su sebične, nego mi sad govore ovo - ono....ah, kako su ljudi sitne duše...

evo, ugasila sam mobitel, na telefon se samo dragi javlja, ne puštam nikoga u stan (pogotovo od rodbine) i molim boga da počnem biti sretna.

a s malenom je sve ok, duša mamina, papa, kaka i spava...milina zadovoljno dijete...hvala dragom bogu da još i tu nemam neku tešku situaciju....

[PericaY2K]

evo curke malo iskustva i na ovoj temi od mene:

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=80679

[klarah]

Ej curke evo mene mjesec dana kasnije!
Ja skroz dolbro . Prošla ona faza kad mi je sve bilo preteško... Sad je sve ok, hvala Bogu da je prošlo! Bebica je zahtjevna, ima dana kad cijeli dan nemam predaha ali smo ok. Nije mi više onako teško kao prva 3 tjedna kad sam mislila da ću poludit i čekala da prođe.
I dalje i dojim i dajem AD i više se ne uzrujavam zbog toga. Drago mi je da je dijete dobro i sito i da napreduje. Uvijek prvo dojimo pa nadodamo jer nema dosta šta god tko pričao o tome. Zato nam hranjenje dugo traje i cijeli dan zapravo, ali nije mi teško, neka za moju curku.
Evo za utjehu curama koje to prolaze, ja sam primjer da je prolazno i da će sve bit ok! Jedino nemam vremena za forum )

[PericaY2K]

draga klarah evo i meni su prošla ta prva 3 tj. i sva sreća da je kao i tebi - krenulo nabolje

uspjela sam evo čak i 2 dana dojiti bez ad. mlij. tako neka te i to ohrabri - preko noći su mi grudi buknule jer sam joj dala da sisa cijelu noć.