Vjenčanja u vrtiću!

[melrose]

Drage Rode,

moram podijeliti s vama jednu horor priču. Sasvim legalnu i ozakonjenu.
Neki dan moj lutak i ja sjedimo na ljuljačkama u parku, kad stižu tri djevojčice (imamo malog slatkog psića, pa se uvijek djeca okupljaju) i počne mi jedna od njih pričati (imaju oko 5 g.) kako joj je tamo na drugoj ljuljački momak. Već me je to da se tako otvoreno priča i otkriva tko ti je "momak" bilo nekako bljak, ali ajde.
Mislim se vremena se mijenjaju; u mojemu djetinjstvu ime simpatije (tako se je to onda zvalo) bila je tajna do groba.
Pitam ja nju kako zna da joj je to momak, a ona kaže: "Pa, mi se vjenčavamo u vrtiću". "Molim? Kako misliš vjenčavate?" pitam ja.
"Pa, lijepo, teta nam to organizira, na to se svaki dan igramo. Evo, razmjenjujemo i prstenja" i pokaže mi nekakvav mali zarđali prsten, "a ima i on svoj!" :shock:
Pitam ju ja:"A, jel vam teta čita pjesmice ili vas vodi na neke predstavice, priča priče i sl?"
"Ma ne..." spremno će petogodišnjakinja.
Nota bene, za to znaju i njihove mame.
Za takvu morbidnost ja još nisam čula, ok mi je da se djeca zaljubljuju, pa nek se i žene u parku, nek istražuju, kopiraju odrasle, ali ovo organizira teta u vrtiću, EJ!
I sad nek me još netko špota što mi je dijete još sa mnom kući i da se neće socijalizirati.

[aleta]

ne razumijem baš zašto te to toliko ljuti. igra k'o igra; lovice, vjenčanja, kuhanja... svega se toga djeca igraju, pa i u vrtiću.
i, ne vjerujem da teta u vrtiću ne čita pjesme i priče.

[sorciere]

pa i mene bi ljutilo... jer me podsjeća na stereotipe. žensko je da se uda, po mogućnosti čim prije. :/

zakaj se nisu igrali da je curica postala npr. predsjednica države...

[aleta]

sorciere, pa zašto tu ističeš curice? zašto se igranje vjenčanja odnosi na curice?

[mommy_plesačica]

Koji dio ove priče je horor :?

Igra vjenčanja nije ništa vulgarno, uvredljivo ili opasno (barem meni) i slatko mi je da dječica otvoreno pokazuju naklonost svojim simpatijama.

Ne bih baš 100%-no vjerovala da se toga igraju SVAKI dan i da im teta ne čita priče.
Kao što znamo, percepcija 5-godišnjaka nije ista kao percepcija odrasle osobe i nešto što su napravili 2 dana za redom može im izgledati kao da to rade oduvijek.

[mommy_plesačica]

Sorci pa valjda je u toj igri i dečko

[aleta]

iako, ova me tema podsjetila na jednu drugu stvar: djeci se stvarno nameće zaljubljivanje/seksualnost (kako god mi to nazvali) već od malena. sjećam se da su mene kao malu pitali: A imaš dečka? - u doba kad još nisam ni znala što bi to trebalo biti. Evo, sada u prvom razredu OŠ djeca za Valentinovo na satu izrađuju pisamca i poruke za svoje simpatije. Onda naravno popularniji dobiju sva pisamca a većina niti jedno; i jasno je da se djeca osjećaju pogođeno i manje vrijedno zbog toga. Taj dio mi se ne sviđa.

[mama courage]

a mozda i nije. mozda se samo dvije curice vjencavaju. mozda je u tome horor cijele price

inace, prica nije ni horor, ni morbidna. (jel potrebna ili ne, to je sad drugi dio rukava, mene bi recimo smetalo ako bi obred vjencanja bio vjersko obojen ) niti bi trebala posluzit kao opravdanje tvojim ociglednim predrasudama prema vrticu.

[mommy_plesačica]

a mozda i nije. mozda se samo dvije curice vjencavaju. mozda je u tome horor cijele price

[ninochka]

. Već me je to da se tako otvoreno priča i otkriva tko ti je "momak" bilo nekako bljak, ali ajde.

:?

i onda je dječja igra problem?

[flower]

moje dijete bi sad svasta moglo reci - ona ne da je zaljubljena nego je prezaljubljena ( a nitko joj to nije nametao) ima muza, ali joj je to sad najbolji prijatelj, a ovaj sadasnji (vrtirep, nije po ukusu roditelja, ali sto ces) ju je vec napustao pa onda ponovno osvajao...
a cime ju osvaja - veeelikim cokoladama, pravim ljubavnim pismima koje umjesto njega pise njegova sestra, prstenom...
sad onaj prvi (kojem se obecala u vrticu, a tete koje niti to poticu niti usmjeravaju morale su biti svjedoci na njihovu inicijativu-djecju) prica po selu da je ostavljen...
eto sa nepunih 5 god. ima burniji ljubavni zivot od mnogih...

a za sorci...nije to stereotipna prica - jedno vrijeme je onaj prvi ozenio jos jednu curu na sto je ova moja rekla - dok je ona druga, a ja prva meni dobro...

kazu tete da jos to nisu dozivjele, tolike emocije...a bome se ni ja tome nisam nadala 8)

[Hady]

pa i mene bi ljutilo... jer me podsjeća na stereotipe. žensko je da se uda, po mogućnosti čim prije. :/

zakaj se nisu igrali da je curica postala npr. predsjednica države...

Mislim da dječica oponašaju roditelje - curice u ovom slučaju mame, a kad su mame doma onda one usisavaju, kuhaju, peglaju, a nisu doma predsjednice države (nažalost )

[maria71]

jeste gledali vlak u snijegu i tamo su se igrali vjenčanja....

nisam protiv takvih igara ako ne prevladavaju

znači red edukacije red vjenčanja

red crtanja

red nogometa

i tako.....

[litala]

ijuh, moj skoro petogodisnjak, ima zenu, curu i jos koju, kao, simpatiju...

zena mu se sama "nametnula" - jednostavno zakljucila da su njih dvoje muz i zena preko godinu dana je, kad bi ga zvala, nesto trebala i sl. (cesto i prosecemo zajedno jer stanujemo blizu...), to cinila ovako:

- noa, posudi mi loptu.
- noa, molim te posudi malo loptu...
- noa, ja sam ti zena, daj mi tu loptu!
- teta, noa mi nece dati loptu... a ja sam mu zeeeeenaaaa..........

ja bi odgovorila: draga, u vase bracne razmirice nemoj mene mijesati, dogovorite se sami

ona:
- noooooaaaa, muzicuuuuu, ajde, daj mi loptu....


nakon duge godine pregoleme ljubavi, ostavila ga. zasto? jer previse - podriguje

sad cujem da mu se opet "vratila"

[snoopygirl]

Litala

[sorciere]

sorciere, pa zašto tu ističeš curice? zašto se igranje vjenčanja odnosi na curice?

Sorci pa valjda je u toj igri i dečko

pa on se nije hvalio .

[melrose]

ja sam onda fakat zaostala u vremenu.
mislim da ima puno korisnijih sadržaja od te igre na muža i ženu.
teta onda bude matičar ili svećenik ili kuma ili?
ne kužim.

[melrose]

zaboravih napisati, normalno mi je da klinci na to briju, ali da teta na to brije...
ili je to dio novog edukativnog sadržaja?

[litala]

a normalno je da iz jednog povrsnog razgovora s petogodisnjakinjom u parku zakljucis da tete - briju?? :/

sori, ja dobro filtriram i info koje mi vlastita djeca prenose, kamoli nesto ovako usput...

[BusyBee]

eto sa nepunih 5 god. ima burniji ljubavni zivot od mnogih...

I moja sa sest.
Ja se grozim tih igara vjencanja, muzeva i zena i potenciranja tko je kome decko/cura (jer nase tete to dosta potenciraju). Jednostavno, smeta mi takva igra, ako je zapocinju i potenciraju tete, bio hetero ili homo brak (iako je u grupi jedino moje dijete upoznato s cinjenicom da se ljubav dogadja i prema istom spolu i cesto je ne razumiju kad to spomene kao opciju).

[ninochka]

djeca oponašaju odrasle. kaj je točno čudno?

[Janoccka]

Mi smo se igrali vjenčanja kao mali... Nitko nije išao u vrtić, nitko nas nije čuvao, nitko nije niš potencirao... Jednostavno smo se igrali...

[Zdenka2]

Ne sviđa mi se kad odrasli forsiraju razgovor o "ljubavima" i pitaju imaš li curu/dečka. Ali dječja igra vjenčanja mi je nešto posve normalno, ono što i jest - dječja igra. Moj M. je još kao trogodišnjak vjenčao nonića i nonu (moje roditelje). Do sada nije bio ni mladi ni mlada, samo svećenik. Par puta mu se svidjela neka curica u vrtiću, ali je brzo ustanovio da su to samo prijateljice.

[Roza]

Moj brat se oženio prije godinu dana a moja kćer je bila fascinirana s vjenčanjem. Nakon svadbe, svaki dan smo imale doma vjenčanje - ona i ja Bitni elementi su bili:
- pitanje: hoćeš li biti moja žena
- hodanje kao u crkvi
- prvi ples

Prestalo je s vremenom...

[Brunda]

Ne vidim ništa loše u toj igri. Kao što se igraju doktora, cvjećara, automehaničara... tako se igraju i vjenčanja.
Meni je slatka svaka njihova igra kad gledam i slušam sa strane njihova međusobna pregenijalna filozofiranja

[emily]

Ne bih baš 100%-no vjerovala da se toga igraju SVAKI dan i da im teta ne čita priče.
Kao što znamo, percepcija 5-godišnjaka nije ista kao percepcija odrasle osobe i nešto što su napravili 2 dana za redom može im izgledati kao da to rade oduvijek.

ja razmisljam kao mommy
i priklanjam se struji koja u ovoj igrici ne vidi nista morbidno, horror isl.

[ana.m]

Mi smo se igrali vjenčanja kao mali... Nitko nije išao u vrtić, nitko nas nije čuvao, nitko nije niš potencirao... Jednostavno smo se igrali...

I igrali se mame i tate... .
Ne doslovno naravno .
Igra vjenčanja nije nešto što bi me čudilo.
Ja sam se cijeli život igrala vjenčanja i mame! I nisam išla u vrtić! Ganjala sam kao prvašica dečke po parku...Jednog, jadan nije bio ni svjestan toga da mi je dečko, a kad bi ga uvatila i krenula ljubiti jadan nije znao kaj ga je snašlo. Siroček.

[Mima]

Ja nemam predrasuda prema vrtićima, ali mi se ovo igranje vjenčanja uopće ne sviđa, ako to tete organiziraju i potiču. I uopće mi se ne sviđaju priče o dečkima/curama među malom djecom, ne sviđa mi se npr. što naši prijatelji govore da je Lea cura od njihovog sina

(ali ako Leica ostane kao sada imat ćemo i mi buran ljubavni život sa pet godina jer ju isključivo zanimaju dečki, po mogućnosti veliki )

[tanja_b]

Što se tiče igara vjenčanja, ne smatram to ničim grozomornim, ali ipak se moram složiti s ovim:

iako, ova me tema podsjetila na jednu drugu stvar: djeci se stvarno nameće zaljubljivanje/seksualnost (kako god mi to nazvali) već od malena. sjećam se da su mene kao malu pitali: A imaš dečka? - u doba kad još nisam ni znala što bi to trebalo biti. Evo, sada u prvom razredu OŠ djeca za Valentinovo na satu izrađuju pisamca i poruke za svoje simpatije. Onda naravno popularniji dobiju sva pisamca a većina niti jedno; i jasno je da se djeca osjećaju pogođeno i manje vrijedno zbog toga. Taj dio mi se ne sviđa.

[Sanjica]

Pih, vjenčanja!!! Ja sam sretna ako se djeca sjete igrati tako lijepih običaja.

Jednom sam uhvatila dva dječaka kako sjede u kutiću lutaka, drže u krilu bebe ćelavice i pile im vratove plastičnim noževima u boji (iz kutića kuhinje).

Pitam ih šta to rade, a oni kažu:"Koljemo bebe!" i lagano nastavljaju sa svojim poslom.

Bilo je to u vrijeme kolinja. Niti sam to organizirala, niti poticala. Vidjeli doma kolinje pa se igrali.

Što se tiče vjenčanja, djecu znaju uhvatiti faze kada se toga igraju. U svakoj grupi imate neke zaljubljive dušice i toga će biti i bilo je uvijek. Jedni otvoreno pričaju o tome, imaju cure/dečke, drugi ni pomisliti samo razgovarati o tome. Ništa čudno ni neobično!

[Ancica]

Što se tiče igara vjenčanja, ne smatram to ničim grozomornim, ali ipak se moram složiti s ovim:

iako, ova me tema podsjetila na jednu drugu stvar: djeci se stvarno nameće zaljubljivanje/seksualnost (kako god mi to nazvali) već od malena. sjećam se da su mene kao malu pitali: A imaš dečka? - u doba kad još nisam ni znala što bi to trebalo biti. Evo, sada u prvom razredu OŠ djeca za Valentinovo na satu izrađuju pisamca i poruke za svoje simpatije. Onda naravno popularniji dobiju sva pisamca a većina niti jedno; i jasno je da se djeca osjećaju pogođeno i manje vrijedno zbog toga. Taj dio mi se ne sviđa.

Ja isto mislim da dosta veliku ulogu igra nasa seksualizacija djece. Meni isto nisu jasna pitanja tipa "imas li decka/curu", sto bi to trebalo znaciti za dijete od tri, cetiri, pet, sedam godina?

Meni ne smeta ideja da se djeca igraju vjencanja, dapace, to je igra make-believe, normalni dio djecjeg odrastanja. Al mi nije bas normalno, odnosno smeta me da je normalno da se malim klincima od ranih nogu od strane drustva (ne mora to biti od strane roditelja) utuvljuje ideja potrebe da imaju "decka" ili "curu".

[lonni]

odnosno smeta me da je normalno da se malim klincima od ranih nogu od strane drustva (ne mora to biti od strane roditelja) utuvljuje ideja potrebe da imaju "decka" ili "curu".

mislim da djeca prije nego sto pocnu te igrice otkriju zaljubljivanje. Ne znam bas da im se nesto utuvljuje, jednostavno tete, roditelji i drugi ne razmisljaju o tome na ovaj nacin. Ne znam kakve bi to bile strasne posljedice igre vjencanja?

[Trina]

Ne mogu vjerovati, koja reakcija na igru vjenčanja Meni je to isto kao da se zgražaš nad igrom curica koje peglaju ili kuhaju.Ili dečkića koji se igraju majstora.

[MARCY]

Moja S. ima u vrtiću 2 dečka.
Ne može se odlučiti koji joj je draži jer jedan ima "glatku kožu" a drugi "lijepi glas".

Mislim da je ovaj sa glatkom kožom ipak prevagnuo jer uz tu "kvalitetu" ima i "klempave uši" što joj je (bar za sada) jaaaaaaako slatko.

Kaže mi : Maama , kad se ja budem udavala onda ću si izbirati dečka sa klempavim ušima .

[Angie75]

Moja S. ima u vrtiću 2 dečka.
Ne može se odlučiti koji joj je draži jer jedan ima "glatku kožu" a drugi "lijepi glas".

Mislim da je ovaj sa glatkom kožom ipak prevagnuo jer uz tu "kvalitetu" ima i "klempave uši" što joj je (bar za sada) jaaaaaaako slatko.

Kaže mi : Maama , kad se ja budem udavala onda ću si izbirati dečka sa klempavim ušima .

Gdje su sad one forumašice s brigama oko klempavih ušiju djece???

[Andora]

šta je tu strašno? :?

čovječe, pa neće valjda konzumirat brak????

ja se nekidan vraćam sa marende i slušam prvašiće (3 cure i dečko) i mali komentira kako je neka tamo napisala u spomenar za njega kako je "lijep i romantičan".
a na to će mu cura u društvu: "a, ne, opovrgnula je da si lijep".

možda nema veze sa temom, al maleni nas kopiraju i kad znamo i ne znamo.

[~lex~]

Što se tiče igara vjenčanja, ne smatram to ničim grozomornim, ali ipak se moram složiti s ovim:

iako, ova me tema podsjetila na jednu drugu stvar: djeci se stvarno nameće zaljubljivanje/seksualnost (kako god mi to nazvali) već od malena. sjećam se da su mene kao malu pitali: A imaš dečka? - u doba kad još nisam ni znala što bi to trebalo biti. Evo, sada u prvom razredu OŠ djeca za Valentinovo na satu izrađuju pisamca i poruke za svoje simpatije. Onda naravno popularniji dobiju sva pisamca a većina niti jedno; i jasno je da se djeca osjećaju pogođeno i manje vrijedno zbog toga. Taj dio mi se ne sviđa.

Ja isto mislim da dosta veliku ulogu igra nasa seksualizacija djece. Meni isto nisu jasna pitanja tipa "imas li decka/curu", sto bi to trebalo znaciti za dijete od tri, cetiri, pet, sedam godina?

Meni ne smeta ideja da se djeca igraju vjencanja, dapace, to je igra make-believe, normalni dio djecjeg odrastanja. Al mi nije bas normalno, odnosno smeta me da je normalno da se malim klincima od ranih nogu od strane drustva (ne mora to biti od strane roditelja) utuvljuje ideja potrebe da imaju "decka" ili "curu".

Potpisujem.

[~lex~]

Što se tiče igara vjenčanja, ne smatram to ničim grozomornim, ali ipak se moram složiti s ovim:

iako, ova me tema podsjetila na jednu drugu stvar: djeci se stvarno nameće zaljubljivanje/seksualnost (kako god mi to nazvali) već od malena. sjećam se da su mene kao malu pitali: A imaš dečka? - u doba kad još nisam ni znala što bi to trebalo biti. Evo, sada u prvom razredu OŠ djeca za Valentinovo na satu izrađuju pisamca i poruke za svoje simpatije. Onda naravno popularniji dobiju sva pisamca a većina niti jedno; i jasno je da se djeca osjećaju pogođeno i manje vrijedno zbog toga. Taj dio mi se ne sviđa.

Ja isto mislim da dosta veliku ulogu igra nasa seksualizacija djece. Meni isto nisu jasna pitanja tipa "imas li decka/curu", sto bi to trebalo znaciti za dijete od tri, cetiri, pet, sedam godina?

Meni ne smeta ideja da se djeca igraju vjencanja, dapace, to je igra make-believe, normalni dio djecjeg odrastanja. Al mi nije bas normalno, odnosno smeta me da je normalno da se malim klincima od ranih nogu od strane drustva (ne mora to biti od strane roditelja) utuvljuje ideja potrebe da imaju "decka" ili "curu".

Potpisujem.

[Foška]

... u prvom razredu OŠ djeca za Valentinovo na satu izrađuju pisamca i poruke za svoje simpatije. Onda naravno popularniji dobiju sva pisamca a većina niti jedno; i jasno je da se djeca osjećaju pogođeno i manje vrijedno zbog toga. Taj dio mi se ne sviđa.

Ovo sam i ja pomislila kad mi je jedna baka sva ponosna pokazivala fotografije s vrtićkog vjenčanja njene unučice (povodom Valentinova). Ovakvo isticanje pojedinaca u skupini nije u redu prema ostaloj manje atraktivnoj/ sramežljivijoj djeci

Ja sam za privatne obrede - neka zaljubljenoj dječici njihovi starci organiziraju i plate fešticu u koju slobodnu subotu, na kojem lijepom zajedničkom izletiću

[Andora]

Ovo sam i ja pomislila kad mi je jedna baka sva ponosna pokazivala fotografije s vrtićkog vjenčanja njene unučice (povodom Valentinova). Ovakvo isticanje pojedinaca u skupini nije u redu prema ostaloj manje atraktivnoj/ sramežljivijoj djeci

mislim da svi dođu na red.... naravno, ako se zaljube...
nema braka bez ljubavi

[lonni]

Ovakvo isticanje pojedinaca u skupini nije u redu prema ostaloj manje atraktivnoj/ sramežljivijoj djeci

A sto reci tek za biranje igraca u svoju ekipu, isto uvijek ostanu zadnji oni manje sportski tipovi. Ili kada se stave naljepsi crtezi na pano?
U kolektivu se uvijek netko na ovaj ili onaj nacin istice - that's life!

[Foška]

ma, možda ću i ja to sve shvatiti kad moje dijete dođe u tu dob :/

[lonni]

ma, možda ću i ja to sve shvatiti kad moje dijete dođe u tu dob

Ja bih svoju najradije zastitila i od toga da je netko ruzno ne pogleda, ali otkad je krenula u vrtic na njoj je da se sama snalazi u razlicitim situacijama (iako ima tek 2,5 godine). Ja joj samo mogu pokusati ugraditi samopouzdanje.

[svizac]

Kada sam pročitala prvi post moram priznati da me je malo zabrinuo. Mislim da mogu osim osobnog dati i stručno mišljenje kao netko tko je u prosvjeti dosta dugo (od vrtičkih dobi pa do srednjoškolaca) a i netko tko je dobar dio post diplomskog rada radio na emotivnoj inteligenciji djece.

Definitivno se slažem da postoje mnogo prihvatljivije i edukativno poticajne aktivnosti od igranja vjenčanja (koje kao što je netko rekao mogu biti obojene religijskim ili kulturnim normama koje možda nisu prihvatljive svima).

To da djeca oponašaju roditelje je naravno normalno. Igranje vjenčanje je također način modeliranja. Naime ono što je ovdje bitno je da se ta vrsta role-playa tj. igranja uloga radi u određenom kontekstu, da nije jedina ili pre učestala igra i da odgajateljice tu vrše ulogu edukatora i da objasne djeci što je vjenčanje, zašto vjenčanje, tko su sudionici vjenčanja, što znači muž a što znači žena itd. Ako se već tako igra onda neka to bude edukativna igra i ako već koriste prstenje neka onda djeca naprave i kostime i buket itd. pa neka to bude mala dramska produkcija.

Igranje doktora, automehaničara i cvječara se definitivno razlikuje od igranja vjenčanja jer su doktor, automehaničar i cvječar struke.

Kada dijete kaže da se vjenčalo u vrtiću ili da ima dečka u vrtiću onda ga treba pitati što znači vjenčanje tj. što znači imati dečka. Bitno je djeci već u toj ranoj dobi objasniti što je vjenčanje i što je dečko i što je muž i naučiti ih da su u vrtiću prijatelji.

Osobno se grozim ljudi koji nameću pitanja kao što su „Jel imaš dečka/curu?“ ili „Tko ti je dečko/cura?“ i slično. Smatram da su u vrtičkoj dobi djeca premala za tako nešto. U vrtiću djeca imaju prijatelje i prijateljstva. Zašto uvoditi termine koji označavaju vrlo kompleksne odnose u društvu djeci u dobi kada to ne mogu još shvatiti?

[gangarela]

Čemu takva strka oko vjenčanja??? Imat ćemo dovoljno briga kad doista do toga dođe(kamo sreće da budu punoljetni...).To je samo igra i srećom bezazlena. Djeca ne razumiju pojam dečko /cura.Njima je svejedno na koji ih način pitamo, shvate samo da je to netko tko im je malo više drag od drugih i tu nema ništa loše! Problem je kad "Egzodija rascijepa glavu zelenookom modrom zmaju i zarobi ga do smrti u kartu zamku ljigavog šišmiša"...Toga se dečki puno češće igraju i ne možemo im ništa. Stoga dižem prst gore za vjenčanja, neka mi ga radije neka curkica oženi i izljubi i izgrli nego da ga neki frendić "rascijepi užarenim mačem na komadiće!"

[Roza]

Mi smo prošli vikend bili na kršenju i sad doma intenzivno krstimo sve što nam dođe pod ruku . Uopće se ne brinem...

[makita]

Mi smo prošli vikend bili na kršenju i sad doma intenzivno krstimo sve što nam dođe pod ruku . Uopće se ne brinem...

[makita]

Mi smo prošli vikend bili na kršenju i sad doma intenzivno krstimo sve što nam dođe pod ruku . Uopće se ne brinem...

[bimba iaia]

Da tebe,melrose,nije strah da nećeš stić oženiti sina?Eto,već se pola vrtića poudavalo...
Nemoj od buhe raditi slona. Vjenčanje je super, da vidiš kako je tek se počnu rugati (istinski dječje i odraslo zlobno) pa još tu i tamo odvale kakvu priču o sexu. A vjerujmi to od nijedne tete nisu mogli čuti!
U vrtiću djeca uglavno sama organiziraju igre,a tete ih promatraju i usmjeravaju.

[knatkaj]

Drage moje mame,
Niste lis evi kao male igrale mame i tate?

Nista nenormalno, djeca kopiraju odrasle kao i uvijek!

Mislim da je meni veci horor ovo sto cu vam napisati a,koje vidim u jednom od vrtica u nasem gradu

Vrtic je uz dosta prometnu cestu u centru, djeca se uredno igraju uz ogradu i razgovaraju sa svim mogucim prolaznicim. A kad tako netko stane teta ne moze znati tko je to. Ali uredovno niti jedna teta nije u blizini te ograde niti gleda na nju! Djeca mogu preskociti ogradu da potrce za loptom, moze ih tko god hoce izvuci izvan ograde, a tete piju kavicu ili na kupu trcaju.
Evo sto sam osobno dozivila.Od frendice mi mala ide u taj vrtic i jedan dan idem iz setnje, i vidim malenu na kraj drveta kako sjedi i suze roni sva vec poplavila od plakanja. Jedva sam ju namolila da mi keze sto joj je. Udarila se ispod oka dok su se igrale. Teta ne da nije vidila mene nego nije vidjela da mala place. Tad sam zamolila nekako dozvala tete a one su se cudom cudile kako se odarila tako da je imala modricu ispod oka dva tjedna.
I sad recite jeli organizacija vjencanja opasnija - bar je teta s njima!