Drage Rode,

moram podijeliti s vama jednu horor priču. Sasvim legalnu i ozakonjenu.
Neki dan moj lutak i ja sjedimo na ljuljačkama u parku, kad stižu tri djevojčice (imamo malog slatkog psića, pa se uvijek djeca okupljaju) i počne mi jedna od njih pričati (imaju oko 5 g.) kako joj je tamo na drugoj ljuljački momak. Već me je to da se tako otvoreno priča i otkriva tko ti je "momak" bilo nekako bljak, ali ajde.
Mislim se vremena se mijenjaju; u mojemu djetinjstvu ime simpatije (tako se je to onda zvalo) bila je tajna do groba.
Pitam ja nju kako zna da joj je to momak, a ona kaže: "Pa, mi se vjenčavamo u vrtiću". "Molim? Kako misliš vjenčavate?" pitam ja.
"Pa, lijepo, teta nam to organizira, na to se svaki dan igramo. Evo, razmjenjujemo i prstenja" i pokaže mi nekakvav mali zarđali prsten, "a ima i on svoj!" :shock:
Pitam ju ja:"A, jel vam teta čita pjesmice ili vas vodi na neke predstavice, priča priče i sl?"
"Ma ne..." spremno će petogodišnjakinja.
Nota bene, za to znaju i njihove mame.
Za takvu morbidnost ja još nisam čula, ok mi je da se djeca zaljubljuju, pa nek se i žene u parku, nek istražuju, kopiraju odrasle, ali ovo organizira teta u vrtiću, EJ!
I sad nek me još netko špota što mi je dijete još sa mnom kući i da se neće socijalizirati.