Mene je iznenadila moja ravnodušnost , vjeruj uopće me nisu dirale takve stvari, meso, žohari (da,da u Osječkoj bolnici) čistačice koje ti upadaju na toalet dok si ti unutra jer moraju isprazniti koševe... ma ništa me nije bilo briga. i dok bi u svakoj drugoj situaciji već tražila šefa i odgovorne te se borila za svoja prava, ovdje sam meditirala i nisam se prestajala smješiti. Samo sam gledala svog anđela koji je tamo samo sisao i spavao i bila me briga za sve ostalo.