Evo sad ti se javljam iz iskustva!
Moj prvi je dulje spavao isključivo u marami, inače po desetak minuta. Noću se budio 10-20 puta.
Cicao je stalno, ali stvarno stalno. Možda 2-3 puta u sat vremena. Onda bi zaspao, a ako bih mu pokušala izvaditi cicu iz usta, probudio bi se.
Marama mi je spasila život. Bila sam ponovo pokretna kad smo ju nabavili (F je imao oko mjesec dana) i sve sam mogla raditi. Nosila sam ga stalno, i po kući i vani. Vadila sam ga samo na presvlačenje.
Ponekad sam i spavala s njim u marami.
Nošenje je pomoglo i kod grčeva, i cicanja, i mojim leđima. A bome i živcima.
Punili su mi glavu da to nije dobro, da djeca moraju spavati... A kako da ga natjeram, da ga mlatnem po glavi? Ipak mi je draža metoda cica u usta
Neću te utješiti, ali to su takva djeca. Sad ima skoro 3 godine i još se budi noću. Cicu više ne dobije, ali traži vodu. Ili si sam uzme.
Od kad se rodio pa do sad, prospavala sam noć jedino u bolnici.

Drugi je potpuno druga priča. I njega sam u početku nosila stalno u marami jer sam očekivala da će biti isti kao i prvi. Ali ne, njemu paše krevet i malo bolje spava. Noću se budi samo 6-10 puta
I niti jednom mi nije palo na pamet pustiti ih da plaču. Ili dati dudicu pored dvije zdrave cice.

Moraš naći model koji će biti ok i za za tebe i tvoje živce, i za bebu. Slušaj svoj instinkt, a ne savjete. i sretno!