Bog drage mame, dugo se vec nisam javljala, al sad mi uistinu treba pomoc ili makar razumijevanje.

U stavari ne znam kako da nazovem to sto se sa Lu zadnjih par dana dogadja. Ona je uvijek bila dobro dijete i nikad nije bilo nekih vecih problema s njom. Sve sam uspijevala rijesiti bez placa i bez vike, ali ovih zadnjih par dana kao da je pobjesnila. Uopce joj se ne smije nista reci sto joj se ne svidja. Odmah pocne ili cendrati ili plakati, jecati i vristati. Ispocetka mi je bilo smijesno kako place na silu cim joj kazem:"Ajmo promijeniti pelene ili obuci pidzamu..." Ali sad se vec plasim njezine reakcije na bilo sto, sto joj nije po volji. Svako prevlacenje pelena je mocna mora. Stavljanje na spavanje po danu je nemoguce, a ako joj ne upalim crtic kad god joj padne napamet (iskreno,to je moja greska sto se navukla na crtice :/ ) toliko pocne histerizirati da je to vec za poluditi. Ja se trudim ostati mirna, i polako joj sve objasniti, zatim i ja puknem pa pocnem vikati, ali to tek ne pomaze, a ja se poslije osjecam uzasno.
Negdje sam procitala da su ovi izljevi bjesa tipicni za dob oko druge god., pa ce valjda i to proci. Samo molim neki pametan savjet kako da se ja postavim.
Ima jos jedan problem - zivimo sa svekrom i svekrvom, i imam osjecaj da me strasno osudjuju zbog sve ove situacije.

Osjecam se kao najgora mama na svijetu!!!!!