jedan :vrrrrrrrlooooozavidni: smajlić svima kojima klinci spavaju čitavu noć
mi smo Patrika premjestili u njegovu sobu sa 10 mjeseci baš kad više nismo mogli izdržati to stalno meškoljenje koje bih ja naravno svaki put čula i odreagirala pa uopće nisam spavala. Netko će reći prerano, moji živci i zdravlje pak, ne bi se složili. Otkad ipak malo bolje spava (u svojoj sobi) postala sam 10 puta bolja mama jer više ne krivim svoje dijete za to što se po cijele dane od iznemoglosti osjećam jadno i iznemoglo, pa se automatski i djetetu (i svemu ostalom) mogu posvetiti puno bolje. Ali tko to nije prošao, ne zna, i bolje da ne zna, ne želim mu niti da sazna.
Tako da se sad MM i ja slobodno širimo po svojoj sobi i svom 2x2 krevetu, tako da bi uskoro mogla stvarno past i kakva "seka". Jest da navečer oboje padamo od umora u krevet, a da niti ne znam kako sam tamo dospjela, ali zato postoje vikendi kod bake