jako ti je tesko o tome govoriti ovako unaprijed jer ce se i Ivan puno promijeniti do tada a i tesko je reci kako ces se ti osjecati do tada. Definitivno odluka mora biti na tebi, bez ikakvih pritisaka, a i tada mame odlucuju razlicito. Moj je osjecaj uvijek bio da za tako malu djecu (a meni to ide negdje do bar tri godine) je uvijek bolje biti uz mamu nego bilo kakvo more i planine i ljepote. Citala sam, a i sama se tako osjecala, kako mame prvih nekoliko mjeseci bas osjecaju dijete kao jos uvijek fizicki dio sebe i mislim da to nema nikakve veze sa sebicnoscu nego je priroda to tako napravila i to tako mora biti. Tek nakon nekoliko mjeseci pocinje tvoj (i bebin) proces odvajanja, ali to nije preko noci nego vrlo postupno. Drzim da je i "produzeno" dojenje takodjer nacin da mama i dijete ostanu i fizicki povezani i dalje i preko godine dana. Ne mislim da su mame koje posalju djecu u toj dobi na more ili bilo gdje lose mame ili slicno, ali bome me nervira i stav na koji naletim da smo mi, koje se ne odvoje tako rano, sebicne.
Produkciju mlijeka je moguce odrzati izdajanjem, naravno. Da li bi Ivan htio dojiti i nakon pauze, to je individualno. Neka djeca hoce, neka ne.
No, po meni je i cinjenica da dijete jos doji, svakodnevno, sama po sebi dokaz da nije jos vrijeme na visednevno odvajanje od mame.