Kao prvo, nemojte mi zamjeriti , ali neću navoditi imena doktora, jer ne želim im kvariti dobru reputaciju. Možda sam ja samo prvorotkinja koja nije imala sreće, možda sam malo preosjetljiva...hajde da vam ispričam našu priču pa vi prosudite same.
Trudnoću sam do 6 mjeseca vodila privatno u poliklinici Super Nova, i osim maloga razočarenja sa njihovim 4D ultrazvukom, sve je bilo ok. Nakon toga sam prešla na SD...dr me vodio kao urednu trudnicu iako sam imala strašne edeme po nogama.Sestra bi ga svaki put pitala za to a on bi mahao rukom i govorio da je to normalno, pa trudna sam i dobila sam puno kila ( do kraja trudnoće 25kg). Uglavnom, 5dana prije mog službenog termina moj dr odlazi na neki seminar i uputi me u trudničku ambulantu. Došli smo na kontrolu 2 dana prije termina...dr koji me pregledao napravi paniku...edemi po nogama, tlak 130/90 (cijelu trudnoću 120/80) i obavezno za 2 dana na ležanje do poroda...ajde reko, ok , znaju šta rade...uglavnom primljena sam u četvrtak 19.04. u 9 sati. Prva vizita me pita što tu radim i tko me naručio?!?!?Ja im kažem koji dr, no niti njega više nema..i on je na nekom seminaru, a kad sam već tu neka ležim i mirujem. U petak je bio prvi pregled, otvorena 1 prst i cerviksa više nema...veli dr neće to prije sljedećeg tjedna, i on bi da ja idem doma, ali ne kuži zašto sam tu...dobila sam trudove tu noć. Nepravilne, i ne prestrašne, ali bio je novi pregled u 3 ujutro. Dali su mi normabel i poslali me u krevet.Nisam spavala, bolilo je do samoga jutra. Cijelu subotu i nedjelju ja imam trudove sa nepravilnim razmacima, ali vikend je, nema me tko pregledati...u nedjelju navečer prokrvarim i preko muke pozovu dr(ZA KOJU SAM NA SAMOM PORODU SAZNALA DA JE SPECIJALIZANTICA). Naravno opet u krevet. Moji se trudovi nastave i u ponedjeljak i u utorak, ali svi mašu rukom i govore da to nisu pravi trudovi...u utorak u 7 sati navečer pregleda me dr i kaže 4 prsta otvorena idemo u rađaonu.Ponosni je tata taman došao u posjetu i uputio se samnom gore.U 8 i 30 su mi probušili vodenjak i isti dr koji je ustanovio da sam 4 prsta otvorena kaže da mi u 9 daju drip..mene su poslali da šetam i tako sve do 11 kada me pregledala jedna jako mlada dr i rekla : brzo u boks pa ona je otvorena 9 prstiju!!!!!U boksu sam sa svojim jakim, ali i dalje nepravilnim trudovima zajedno sa svojim MM provela do 3 i 30 sama, i tada je on digao paniku da me netko pogleda..ustanovilo se da je procjena otvorenosti bila kriva i da sam tek tada bila otvorena 6 i pol...dobila sam drip i nekakve inekcije protiv bolova(zbog dripa asm se svadila, tražila sam rađe carski, pokušavala im objasniti da u mome tijelu nema snage za drip..ali sve je to bilo uzalud).Anđela sam rodila u 6 i 27, 4250kg i 53 cm(procijenili su ga na 3800 na zadnjem pregledu). Pukao mi je grlić maternice i cerviks, i rezali su me...imam 32 šava i danas 10 dana nakon poroda još uvijek nemogu dugo biti na nogama, a o sjedenju da i ne pričam...nisam imala mlijeka, sestre su se derale na mene da neznam nahraniti svoje dijete iako mi to nitko nije pokazao...
Iskreno se nadam da će u nekakvoj skorijoj budućnosti ovakvih naših priča biti sve manje, jer nije stvar u boli koju sam doživjela , već u ovom sada stanju u kojem se nalazim.Nemogu ga uzeti na ruke, nemogu ga izvaditi iz krevetića...to boli više od ičega..
...u nadi da ćemo ubrzo stati na svoje noge...mama i Leon
Zelim ti da se brzo oporavis i budes sretna s TM i bebicom.
Btw: ja sam dobila 35 kg kroz trudnocu, imala sam edeme po cijelom tijelu i zadnjih 2 mjeseca tlak od 140-80 do 150-90.
I nitko nije mislio da je to nesto lose. Do doktora koji me pregledavao prije otpusta u bolnici, tada je preokrenuo ocima i pitao me zasto imam takve edeme (e da isto me pitao i kirurg prije carskog samo je on bio pristojniji). Nisam tada znala da je to sve voda i da je to opasno. Danas imam isto kila kao prije trudnoce tako da sigurno znam da se nisam udebljala sve te kile. Da sam bar znala onda ono sto znam danas....
Nažalost ,tvoja priča me podsjeća na moju,doduše nisam tako jako rezana tj. popucala ali znam kako se osjećaš. Šta reći osim da se nadam da ćeš se brzo oporaviti i istinski uživati u Leonu. Šaljem ti puno da sve boljke,fizičke i psihičke, što prije priđu !!
Grozno se ponasaju! Zao mi sto si se tako dugo mucila i sto si puno sivana.Ja sam bila sa 28 punata,tako da znam kako to boli.Drago mi da je na kraju ti sve dobro proslo i da je bebica u redu.
Bas mi je zao sto ti se sve tak zakompliciralo, i meni su govorili da su to pripremni trudovi pa sam im skoro rodila na odjelu u sobi umjestoradjaoni. Ali bude to proslo, ja se visei ne sjetim da me ista boljelo, da nisam mogla sjediti mjesec dana.... A kaj se tice doktora, u svakom zitu ima kukolja i bas si se ti zalomila na takve. A vjeruj mi, to sto tamo rade specijalizanti, to je dobro, oni jos uvijek imaju osjecaja i volje. Ajde, drz se i uzivaj u miseku
Žao mi što si sve to prošla,ali drago da je sretno završilo.uživajte u Leonu
javljaj nam se,prije svega zanima me jeste počeli dojit kad ste došli doma?
Uvijek je pretužno pročitati ovakve priče s poroda. Tješi samo to da je bebica OK, a i ti ćeš se oporaviti.
Ja sam imala preko 30 šavova, isto su mi šivali cerviks, vanjska rana izgledala je prestrašno, izdeformirano, ogromno... Sve se zacijelilo, nisam sjela na svoj tur mjesec dana.
Dvije godine kasnije rodila sam potpuno prirodno momčinu od 4 300g i 54 cm, tek nekih 3-4 šava po staroj rani...
Imaš nade u bolju budućnost i sretniji drugi porod.
Znam kako je ružan osjećaj nemoći kad ne možeš se brinut o svojoj bebi onoliko koliko bi htjela.
I želim ti da ti što brže prođe i lijepo sve zaraste.
Ipak najvažnije je da je beba zdrava i da ste sada doma zajedno.
Iskrene čestitke!
Ovo samo dokazuje kakvo je stanje u bolnicama. Mislila sam da SD poboljšao, ali vidim da nije. KOma,ja samo znam da ja sigurno neću roditi u našim bolnicama, to je žalosno kako naše trudnice tretiraju.
Nadam se da si se oporavila i da možeš dojiti dijete.
Javi nam se jel ti sada lakše??
[Drage majke...nećete vjerovati, ali evo ja sada uspjela sjesti za komp...Malo dijete pajki..napokon..
Uglavnom, puno sam bolje.Mogu sjejti, nije mi loše, uspjevam(barem za sada) držati korak sa svojim hiperaktivnim anđelom. Što se dojenja tiče uspjeli smo, iako nemam dovoljno mlijeka. Otac mi je prije dva mjeseca završio na dijalizi, a sat i pol nakon što se Leon rodio, saznao je da ima "dobroćudni" tumor na jednjaku, no ne smiju ga operirati zbog visokog tlaka...uglavnom, od silnih šokova nemam dovoljno mlijeka, tako da su nam ipak potrebne do dvije bočice dohrane dnevno. Ali, ja sam sa time zadovoljna. Stolica je došla, uredna je i svakodnevna, a što se rane tiče o tome bih mogla danima...nećete vjerovati, ali još ju nisam niti pogledala.Sva sreća što imam divnog muža koji mi to nmaže (fenomenalna je tekućina RIVANOL). Uglavnom, sada će još malo biti i mjesec dana pa se nadam da će to krenuti na bolje...izluđuju me lohije, a danas sam vidjela da mi je opet lagano krvarenje krenulo (NADAM SE DA JE TO NORMALNO(. Pusa svim mamama i onim budu'im...
Naša tužna - sretna priča...
Odgovori s citatom
da sve boljke,fizičke i psihičke, što prije priđu !!
