Da, to je tako kad drzava ima novaca pa u bolnici ima svega.
Nase bolnice na zalost nemaju toliko novaca.

Dakle u Austriji lijepo svaki put utrazvuk na pregledu a u Norveskoj jedan jedini u toku trudnoce pa ako i zahtjevate jos jedan- ne moze.
Zasto? Naravno, stednja.

Ali eto isto je kao i ovdje, samo jedan pregled, mislim vaginalni.

Ovdje se jako polaze na psihicku stranu, cak vise nego na fizicku.

Trudnicu kroz trudnocu vodi lijecnik opce prakse. On samo gleda rezultate nalaza krvi i urina , mjeri tlak i tezinu i to je sve.
NIje bas najljepsi osjecaj, jer nekako sam imala dojam da je sve napravljeno nedovoljno. Ali to je tako, kod ginekologa se ide samo ako postoje problemi, toje njihov nacin da trudnoce koje prolaze bez problema vode van ginekoloskih ordinacija, pa se tako smanjuje guzva i doktori se mogu koncentrirati na probleme.

Svakih nekoliko tjedana trudnica ide na razgovor kod babice.
Taj razgovor traje po sat vremena i tu se prica u detalje o porodu, kako izgleda, o strahovima, o svemu sto ima veze sa porodom. Ona slusa otkucaje srca djeteta i to je sve.
Ti razgovori sa babicom su dragocjeni. Tu se sve moze reci i pitati i to je izvrsno jer ona iz prve ruke prica o svemu i trudi se sve objasniti.
Tako sam se ja jednom lijepo isplakala pred zenom jedno pola sata,
izgovorila sve svoje strahove i zebnje i istresla van sve sto me mucilo, a ona me hrabrila i bodrila.