S mojom T ide u razred jedan dečko koji je jako dobar đak , tj.
najbolji. Uglavnom , sve zna i prije nego im učiteljica objasni .
Dečko je miran i pristojan. Učiteljici su uvijek puna usta hvale za njega.
Prošlo ljeto smo ga sreli u šetnji i on nije znao kako se zove moja T, iako
idu već 3 godine u razred.
Danas mu je učiteljica rekla da napravi popis svih učenika u razredu koji uče talijanski i on nije znao kako se zovu djeca u razredu !
Meni je to skroz čudno.
Kao da se sav pogubio u silnom učenju. Socijalna komponenta na nuli.
Znam da nisu moja posla , ni moje dijete , ali cijeli dan se pitam kakvo je
to djetinjstvo bez druženja , bez prijatelja.
Može li on izrasti u sretnog čovjeka okružen samo knjigama?