i da dodam na ovo, većina nas će biti bake jednog dana...anabeg prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
i da dodam na ovo, većina nas će biti bake jednog dana...
Nemam nista protiv da mala ide k njoj..ali ne volim forsanje ili "pokazivanje" kak je ona super baka..jer moja sveki to najcesce radi dok.imamo goste ili smo zajedno negdje u gostima...njeno " ti ides k meni" tada ne znaci da se ja odmorim..popijem kavu, vec se zeli pred drugima dokazivati kao baka...ono sto me najvise pritom smeta..da mi svaki put krene nasilno otimat dijete iz krila.., cak i forsanje da drzi dijete pogotovo kad je mala jedno vrijeme imala fazu da ne zeli biti kod nje i doslovce je odmah plakala cim.bi je predala njoj..a ona je tad forsala da ju drzi..jer " bude ju proslo".., nemoram ni spominjati da se mala rasplakala do suza i zacrvenila ko rak.
nekoliko cura-zena je napisalo ono sto i sama mislim..ukoliko netko ne postuje najosnovnije upute od nas roditelja time pokazuju i nepostivanje nas samih..
ako se nemozemo pouzdati vec sada dok je dijete tako malo u osobu koja ga cuva..kako cemo onda kasnije?
Ne podrzavam ono sto je netko napisao..kod bake su bakina pravila..kod nas nasa..smatram i imala sam prilike vidjeti kod svoje necakinje da to dijete zbunjuje..pogotovo kasnije sa 2 godine i nadalje..jer nemoze shvatiti zasto kod bake nesto smije a kod roditelja nesmije i obrnuto..
Smatram da pravila za dijete odredjuju roditelji a bake i djedovi bi ih trebali postivati u dogovoru s roditeljima.
da se razumijemo..pritom ne mislim na kontrolu svega i pravila-uputstva za sve..vec najosnovna pravila..
slazem se s pikulom..
ukoliko se vec sad nemogu ispostivati par pravila..i ne mari se i ne postuju roditeljske upute..kasnije po pitanju odgoja ce nastati jos veci problemi..
Razumijem francisu skroz, iako nemam sličnih iskustava. Jednostavno, ako majčinski instinkt kaže da je nešto pogrešno, onda je to tako i nije pretjerivanje. S vremenom (i dolaskom druge djece) će se možda promijeniti, ali sada je to tako. I to treba poštovati.
Kad branim bake, naravno da ne mislim na neke ekstreme koji rade potpuno suprotno od dogovrenog al prihvaćam da i bake imaju pravo na svoje mišljenje. Po meni je tu osnovna stvar da treba shvatiti da isto tako kako se mi učimo biti mame i bake se uče biti bake.I mojoj mami je bilo tteško prihvatiti da sam sad ja mama i da je moja zadnja al s vremenom sve to dođe na svoje.
Ma jasna stvar. U vrijeme kada se mlada majka bori sa nespavanjem, grčevima, problemima oko dojenja i tko zna kakvim stvarima, potrebna je potpora a ne zajedljivi komentari i ne poštivanje majke. To će samo stvoriti dodatne frustracije i nikako pomoći. Mogu komentari i biti na mjestu, ali baka bi tu trebala biti hladne glave i vidjeti jel pomaže ili stvara dodatni stres.
Potpisujem francisu
I kod nas je takva situacija kod bake (svekrve), cim je vise ljudi to su bolje parade, al dok smo slucajno sami, dodu oni k nama ili mi kod njih, djecu uopce ne dozivljava, ili mora kuhati ili je gladna ili ju bole ruke pa ju nemoze primit I cuvati ali uvijek je nesto.
ni ne pita za njih jer kakti zna da su dobro. I strasno je ljubomorna na moju mamu jer veli , zasto cure moju mamu toliko vole i k njoj su tako privrzene.
I nikako joj nemogu objasnit da je moja mama uvijek tu, bilo sta da mi treba, da ona nikad nije rekla da ih nemoze cuvati, da njoj nije puno dati za neku stvar koju im kupi ili bilo sta drugo da ne nabrajam.
Nije ona losa osoba ali jednostavno se nezna ponasat ko prava baka
e da prava baka- ako netko ima viška nek javi -čisto da mi klinci vide da i to još postoji
Meni je fascinantno da ti to dopuštaš. Zaista dopuštaš, ma bilo kome, da ti krene na silu otimati dijete iz krila, da drži tvoje dijete protiv volje i tvoje i tvog djeteta?!
Potpuno te razumijem ovdje;moja uporno odbija izvesti ogromnu psinu iz kuce i ocistiti krevete i sve kad bebonja dolazi jer (citiram) on je bio tu prije bebe i nece mu nista bit od toga,nek stjece imunitet!! A zo sto je pas vec drugog njenog unuka zubima uhvatio za ruku je ok? Pa da ja bebu od 4 mj stavim kraj takvog psa jer je on "bio tu prije"?? Nema sanse... I btw ja sam mislila da je ovo forum gdje se mozes pojadat malo o svemu bez kritika a ne da pojedini pametuju i jos nabijaju neku griznju savjesti,toga imam i oko sebe ne treba mi i tu...uf,sad mi je lakse
Ah, naišla na ovu temu... ja imam problem što ću biti prisiljena barem neko vrijeme na pomoć u kući i to 24 sata od svekrve....
Dolaze blizanke, a muž mora na službeni put na tjedan dana (i stvarno ne može to odgoditi).... Sjećam se prvog poroda i ostanka svekrve par dana kod nas... kaos... je narvozna, ona prepuna svajeta jer njena kćer to nije tako, već onako.... nije da ona nije dobra, stvarno napravi, skuha, pobrine se za djecu.... svaki put kad ostane kod nas par dana, ali nekako u ovom periodu bih rado da smo sami , MM i ja sa djecom, tako je bilo nakon drugog i trećeg poroda....ali bojim se da će to biti nemoguća misija...
A ovo kad su stariji... obično postavimo granice, ali uvijek se može napravit neki kompromis sa nekim stvarima, neke su bez kompromisa....
di pise da dopustam? naravno da ne dopustam..pisem o njezinom ponasanju..
Kad mi krene uzimat dijete iz ruku..uljudno joj kazem da ce ostat kod mene...samo sto to odmah izazove kod nje "objesen" nos do krova..i protumaci se kao da ja nedam malu baki..(namjerno)...
a u fazi dok mala nije htjela biti kod nje..sam vec doslovce 'pukla' od njezinih komentara: kako sam bebu naviknula samo na sebe, pa ne zeli kod drugih biti...kako ju nedam da ju itko drugi drzi (dala sam je..kod drugih je htjela biti...i 100 drugih komentara) i onda da joj dokazem da je rijec o njoj-jer mala jednostavno ne zeli samo kod nje biti..(jer da sam joj to rekla-opet bi se ljutila i durila x dana) sam joj d
ala malu jednom-dva puta da se uvjeri i prihvati cinjenicu da trenutno malena ne zeli kod nje biti iz nekog svog inog razloga i da prestane forsati..
Tek nakon toga se malo primirila..s time da joj je i MM reko jos nekoliko puta kasnije da prestane forsati na sve nacine...jer si je u to doba imala ideje: da ce odvesti malu sebi na kat..ici s njom u setnju itd...
Meni se u situaciji kad sam cijeli dan sama s troje djece ideja da malu netko izvede u šetnju čini prekrasno. Napunilabih si kadu i uživala.
Sjela bi i gledala u nista
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Ovako je kod nas: bebi je 11 mjeseci. Forsira se kobasica i hljeb. A ne mora, znate, biti hljeb suh. Sad se dodala pjesma da ga se drobi u supicu! A ako ne hljeb, zašto ne kuhati fiiiinu tjesteninu i dati joj? Bože, dođe mi da se ubijem od priče i pitanja, a zašto ne jede još smoki? I zašto sam ja tako stroga- PA NIŠTA JOJ NE DAM!?
Ajme Zekana, to je tako teška bitka...
Suosjećam :hug:
Ja sam jednostavno morala podvuč debelu crtu.Živim s ljudima koji jednostavno moraju sve znat,u sve se uplitat,i žao mi je što sam to dozvolila,a eto bila sam mlada i naivna,sad sam starija,zrelija i dalje tvrdoglava.Naučila sam ne gurati nos u tuđe stvari a tako i svoju intimu i život držim podalje od drugih.Ljudi jednostavno ne prihvačaju neke stvari pod normalno.Da mi je lako,nije,dok muž ne dođe sama sam s njih troje,HB stariji sin mi pomogne u sitnicama,i na tome sam mu zahvalna do neba.Djeca odu kod bake i dede kat ispod al gledam da to nebude previše,oni ionak nikam nejdu snjima,tipa park i sl.A i stalno ispituju djecu i to mi se ne sviđa.Jedna kčer je postala ko baba,sve im priča u detalje...
Ne kužim te bake, ili se nisu načuvale svoje djece jer su morale raditi ili? To mi je jedino neko logično objašnjenje, a ovo otimanje i hvaljenje, uff, kako mi je muka od takvih....ajde biti ponosan, to je normalna ljudska osobina, pa svi smo ponosni na svoju djecu i njihovu djecu i ljudski je 'poštimati' se pred drugima, ali u normalnim okolnostima, a ne na silu i još k tome forsirati...
Toliko sam se načuvala svoje djece da mislim da ću ja biti baka koju će morati loviti za čuvanje, odnosno ajde kad bude baš hitno, ljudi smo ne
Ili da se guram da se cerim pred malom bebom, imam osjećaj da će se beba pitati, a šta ova hoće? Ozbiljno.
eh nismo svi jednaki i svakako ispadne na kraju...
Posljednje uređivanje od oka : 13.04.2014. at 19:14
zekana, ali zašto ne tjesteninu? Pa to je jedna od prvih hrana koje se kod nas daju bebama, kad počnu ozbiljno jesti dohranu. I kruh podrobljen u juhu? Pa, savršeno jelo i za djecu i za velike.
Ako ne zbog soli i jaja, a možda zato što je jednostavno nekima odvratno?zekana, ali zašto ne tjesteninu
moja svekrva kad dolazi kod nas vidjeti bebu stavi na sebe litru nekog odvratnog parfema i onda ju mali rukicama dira po vratu pa sebi ruke stavlja u usta. đabe ja molim da ne stavlja parfem, ona uvijek "zaboravi". a da ne kažem da joj je zimus bilo previše vruče kod nas u stanu, skinula je vestu i ostala u potkošulju jer želi kontakt "koža na kožu" da se zbliži s djetetom
Što je odvratno? Pašta ti je odvratna? Čudno.
Imamo normalno paštice za najmanje, puno vrsta, evo jedne http://www.plasmon.it/i-nostri-prodo...ina-sabbiolina
ne pasta, ali udrobljeni kruh. uzas!
Pisala sam već o tom kruhu i forsiranju kruha. Ma ja sam nabrijana radi godinu i pol maltretiranja glupostima, nepoštivanja ama baš SVEGA što sam rekla i taaaako. Pa zamjerite ili ne na komentarima. Tko je prošao- razumije me!
Moja beba sa svojih 11,5 mjeseci nema nijednog zuba. Iako joj ništa ne meljemo blenderom, sve joj usitnjavam kad je dobro raskuhano. Samo gnječim mahune, krompir, tikvice, meso, mrkvu i slično.
Po kakici se najbolje vidi koliko je to obrađena hrana u njenom organizmu. Kako joj daš komade, tako ih "nađeš" u kakici. Najbolje se to vidi u zeljanici kad pojede smjesu zelja iz nje. Sve je isto kao i što je ušlo u usta. Jede ona proso i neke usitnjene žitarice s voćem. Nije da ne jede. A šta da ja radim s tjesteninom? Da ju trgam i dajem komadiće ili da ju miksam?? Šta da radim s kruhom? Da joj ga čupkam pa da ga guta? A da ne pričam o IDIOTIZMU!!! s kobasicom! Moja svekrva je NAPRAVILA kobasicu za nju i sad ju donijela lijepo da je se stavi u zamrzivač za nju! HALOOOOO?! Ja kad nisam skočila kroz prozor. I onda mi mužu napuni glavu kako to ona već treba jesti, zaboga, pa može se samljeti u blenderu kobasica! A samo zato da joj se tutne i ugura u usta nešto što je ona napravila. Pošizit ću. Hvala ti bože pa smo otišli od njih. Dosta mi je ovakav "susret" od 2 dana da poblesavim od pitanja i komentara.
Sve je to lijepo, imati baku i djeda da čuva djecu, ali u mom slučaju- NE ŽELIM! Nije vrijedno terora. Kad odrastu nek trče bakama i djedovima, nek ih razmaze. A dok je moja beba još beba... nitko joj neće čuvati sasušeni pupak za prvi dan škole- FUJ MA FUJ!, neće jesti kobasicu s nepunih godinu dana, neće jesti masne uštipke, smoki i ostale gluposti. Ja od 4og mjeseca slušam hoće li hljeba, hljeba i hljeba, plazme u mlijeku (ni sad neće da pogleda čokolina i ostala ina, uključujući taj mljeveni keks!) i bolje da ne idem do detalja kojih sam se naslušala...
I sad kad rodim u jedanaestom mjesecu usred zime, ma neću nikoga da vidim! Toliko mi je stresa nabila svekrva kad sam tek rodila da se ježim od pomisli. A bila sam prvi puta mama i trebao mi je netko tko će mi POMOĆI! Sa svojom "Jao ovo i paziiiiiii ono, ne daj bože ovo i ne da daj bože ono!" ili kad se malo prošmrcala "Da nije netko nešto ugatao" ili "Zar ćeš ju opet prati?" ili "Moraš li ju prati tako kasno, zašto ne oko 8?" (samo zato što se njoj ne da) i ostalih divnih trenutaka da poludiš kao što su: "Zašto platnene pelene?" Htjela je pomoći, a nije htjela TOLIKO posla. E hebiga! Pa bolje da sam sama prala i peglala i bila mirna. U svemu ostalom mi je odmagano. I briga me što tako nezahvalno pričam- to je i dalje istina i vjerujte mi da ću radije sve sama nego ponovo prolaziti kroz to.
A o očekivanjima da svaki slobodan dan i blagdan i praznik trebamo letiti njima... o tome neću ni pisati. Samo ću reći: NEMA ŠANSE! Odlaziti ponekad kao prije, to da, a sve ostalo- NE-NE! Nek sjednu u auto i malo oni brm brm brm... Stvarno imam issues, ali šta ćeš...
Hahaha jesi se ispuhala?
ali,šalu na stranu, zekana potpuno te razumijem..i meni je bilo tako..pogotovo kad sam počela raditi a dijete ostalo kod njih na čuvanju...prvi mjesec sam šizila i stalno se svađala, drugi mjesec malo manje, trreći opet malo manje...sad ga čuvaju 7 mjeseci i poprilično sam se smirila..preko nekih stvari nikad neću priječi i uvijek ću ih braniti....ali neke moram prihvatiti, nikad ih neću moći promjeniti jer je to uzaludan posao...tako da moram nekad zažmiriti na životinjsko carstvo..sok..i sl...na pregrijavanje kuće..i sl...
Zekanaja te razumijem,puno toga mi je nažalost poznato.
Moj savjet ti je da se probaš (znam da je teško) skulirati, radi sebe,nemoj na sve reagirati iako bi mogla, jer to najviše škodi tebi,tvom djetetu,braku........,a baba se sigurno neće promjeniti
neke mentalne sklopove je bolje ne dirati jer je to sizifov posao.
Zato draga neka ona nosi kobasu u frizer ako ju to veseli a ti s njom napravi šta hoćeš.
Bluebella riknula sam čitajući ono "koža na kožu",znam da tebi nije smiješno ali čega se sve neće ,čudo jedno
Posljednje uređivanje od saf : 14.04.2014. at 13:31
ahahaha, pa kažem ja issues, issues!
ah, vratila sam ja njoj sa riječima da se tako zbližavaju mama i beba a ne baka i beba i objasnila sam joj kako "koža na kožu" zapravo izgledaBluebella riknula sam čitajući ono "koža na kožu"
inače svoju svekrvu mogu "naći" u puno postova ovdje, al ja joj vratim nazad u istom tonu pa si olakšam na taj način, a imam i dvije šogorice istomišljenice pa skupa smo jače
vrhunac je bio ovaj vikend kad je rekla bebi da mu je ona jedina baka na svijetu (moja mama je umrla), nije skužila mene iza, pa sam i ja "potiho" rekla "nažalost".
A najgore ikad, odrobljeni kruh u bijelu kavu na kojoj se već napravila korica. Bljaaaaaaak
Otkud sreća u hranjenju beba "smećem" ja to za života neću shvatiti
Da se sad netko ne uhvati riječi smeće stavila sam ju u navodnike a odnosi se na smokije,kobasice i ostalu tešku i začinjenu hranu.
Posljednje uređivanje od saf : 14.04.2014. at 19:44
Zekana...kada rodis napravi tako, pisala sam vec negdje, ja se prevarila prvi put.Istresirala se do ibera.Kada sam rodila malu, nitko nije smio 6tjedana k nama i bas nam je bilo super, kada te tako rano ne pocnu hebati u mozak kasnije si jaca za sve.Termin nam je tu negdje
Hvala! Puno mi znači da nisam jedina! Prvo mi je palo napamet da svoju mamu angažiram, u penziji je. Ali ona ima kratak fitilj, isto tako ne bere brigu o tome što ja kažem. Njen je komentar uvijek :"A j....te, a kako smo mi onda vas...mala, ne serendaj,i slično hehehe!" Kako god okreneš- najbolje mi samoj!Zekana...kada rodis napravi tako, pisala sam vec negdje, ja se prevarila prvi put.Istresirala se do ibera.Kada sam rodila malu, nitko nije smio 6tjedana k nama i bas nam je bilo super, kada te tako rano ne pocnu hebati u mozak kasnije si jaca za sve.Termin nam je tu negdje
Neću pametovati, ali moram napisatiZekana...kada rodis napravi tako, pisala sam vec negdje, ja se prevarila prvi put.Istresirala se do ibera.Kada sam rodila malu, nitko nije smio 6tjedana k nama i bas nam je bilo super, kada te tako rano ne pocnu hebati u mozak kasnije si jaca za sve.Termin nam je tu negdje
Sati brige o novorođenčetu i mamina nemogućnost da uzme starije, kojemu itekako treba naručje, je jako teško za izdržati, psihički. I fizički. Tome pridodati promjenu hormona, dojenje, umor od trudnoće i poroda...pa još briga za nahraniti sebe i starije dijete, kuću bar malo očistiti, robu bar oprati...dodajem ja tatu u jednadžbu, ali on mora ići raditi, ma koliko se trudio pomoći...i rezultat je jedna mama koja ne zna za sebe od svega toga. Zaboravila sam dodati nespavanje, što je jako protiv mame i njene želje da sve uradi sama.
Možda, možda, pomoć dobro dođe u tim prvim tjednima, kada je dvoje djece maleno, pa makar da ta pomoć skuha juhu
Posljednje uređivanje od Beti3 : 15.04.2014. at 11:01
Slazem se s beti. Bolje pretpit par tih "savjeta" s kojima se ne slazete, nego da uopce nemate pomoc.
Meni je mama bila 7 dana i mozda bi bilo bolje da je mogla duze ostati. S dvoje je skroz drugacije. Kad imas jedno mozes se malo popodne s bebom odmoriti dok beba spava. Ja ne znam jesam li iti jedan put zaspala popodne otkad sam rodila drugo dijete, iako bi znala cijelu noc nespavati. Ponekad pozelim kupiti baku, barem da nekad skuha, donese kolac ili proseta starijeg. Ili da s muzem prosetam sama...ili da ne moram u spizu vuc sve nas... ma i dalje mislim da pomoc baka ima vise prednosti nego mana...
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Sreća je da moj muž ne radi, a i taman je sad zadnja godina pa mu sve obaveze s fakultetom završavaju. Tako da ćemo biti dvoje ravnopravnih. Vjerujte mi, al stvarno, vjerujte mi- bolje da nitko nije tu osim nas dvoje.dodajem ja tatu u jednadžbu, ali on mora ići raditi, ma koliko se trudio pomoći...i rezultat je jedna mama koja ne zna za sebe od svega toga. Zaboravila sam dodati nespavanje, što je jako protiv mame i njene želje da sve uradi sama.
Možda, možda, pomoć dobro dođe u tim prvim tjednima, kada je dvoje djece maleno, pa makar da ta pomoć skuha juhu
Ja se slažem sa Zekana.
Sve se može puno bolje organizirati kada je osoba sretna s ukupnom situacijom i kada nema osoba koje otežavaju svojim komentarima. Ja imam jednu curicu, sada skoro 11 mj. i ne mogu opisati koliko komentara o dojenju, dohrani i ostalom sam se naslušala.
U početku je A. savršeno spavala, cicala, sa 3 mj je prespavala cijelu noć. Tada je bilo zašto joj ne dajem dudu pa da može ostati s bakom?? Onda je sa 4 mj. dobila kašicu jer piše da može sa 4 mj to jesti... o instant čajevima, jadnoj bebi koja trpi žeđ, a ja jj nedam zaslađenu kamilicuili sok ili tak nešto, bolje da ne pričam. Pa svaki dan- A kaj buš ti zbilja čekala do 6 mj za dohranu?? Pa mi smo tak pa ste lijepi zrasli... onda kad je prestala spavati, Daj joj čokolino na flašu, Daj ju krsti, čim jače našopati bebu i to po mogućnosti prije spavanja to bolje. Sada smo u fazi kad A puzi i lagano se odiže uz kutije i namještaj... Ali, A kaj ne da buš ju postavljala na nogice?? Pa mora hodati na rođendan. itd... stvarno mi se ragade, nespavanje i sve ostalo čini kao mačji kašalj u usporedbi sa stalnom borbom s takvim komentarima.
Kod moje dece je razlika 2,4 godine i niko mi nije pomagao posle drugog porođaja, osim što me je mama snabdela sa frizom punim već skuvanih jela, i to pamtim kao divan period u životu. MM i ja sami, novorođenac mahom prespavao prve 2 nedelje (kasnije je nadoknadio nespavanjem
Meni je moj unutrašnji mir neprocenjiv. I radije ću satima ljuljati vrištavu bebu nego se ceo dan natezati sa tvrdoglavom rodbinom koja mi zapravo neće ni na koji način pomoći, a užasno će me demoralisati. Opet, to je moja rodbina, verujem da ima i drugačijih ljudi. I nije problem pretrpeti par pogrešnih saveta pa otklimati glavom i raditi po svome, problem je u aktivnom sprovođenju tuđe volje bez obzira na majčine želje i stalnoj otvorenoj poruci da majka sve radi pogrešno. Pokušati bebi krišom ugurati cuclu, napojiti vodom/čajem/šećerom, nabiti kapicu na glavu na 25 stepeni C, presložiti kompletne kuhinjske ormane jer suđe stoji pogrešno (trebalo mi je 5 dana da nađem čaše ponovo onako neispavana)... Kako to može biti neprocenjiva pomoć, ne znam, meni je to bio samo užasan haos, a reč je o mojoj sopstvenoj majci...
Jednako ne vidim zašto bi starijem detetu bilo lakše ako, uz novu bebu, u kući ima još i rodbinu koja inače tu ne boravi. Rodbina svakako jednom mora otići kući, a onda opet majka ostaje sama sa dvoje jednako male dece-realno, niti će mlađe niti starije dete nešto bitno odrasti za tih par sedmica koliko je rodbina obično raspoložena da pomaže.
U svakom slučaju, ne želim nikoga sa strane kod sebe kad rodim. Ni svoju ni njegovu mamu. Još mi samo nedostaje odluka koliko dugo ne dozvoliti dolaske, koliko dugo? Eeeeee, kad bi im prezentirala onih 40 dana zabrane dolaska kako oni sve trpaju u tih 40 dana (sve što se smije i sve što se niiiiiiikako ne smije, ma ne daj bože), hehe, TE bih face voljela vidjeti!
Ma super sto si ti napisala, ali nisi ocito procitala...moj sin je isto bio mali kada sam rodila malu (4,5 god.)I jako zahtjevan i ljubomoran.I niti jedno skuhano jelo mi nije moglo zamjeniti mir koji sam imala.Kuhala sam ja, njihov otac, imala u frizu,dojila, nespavala...sve sto ide s malom bebom, vesh na ruke prala nisam, trebalo ga je samo objesiti.Tu se slazemo da se ne slazemo, uz sve sto si navela, ne treba jos netko sa strane tko ce ti govoriti da radis krivo.Sebe smatram dosta jakom osobom ali ipak ne bih riskirala sama sa sobom.Mozda je meni prednost mali stanNeću pametovati, ali moram napisati
Sati brige o novorođenčetu i mamina nemogućnost da uzme starije, kojemu itekako treba naručje, je jako teško za izdržati, psihički. I fizički. Tome pridodati promjenu hormona, dojenje, umor od trudnoće i poroda...pa još briga za nahraniti sebe i starije dijete, kuću bar malo očistiti, robu bar oprati...dodajem ja tatu u jednadžbu, ali on mora ići raditi, ma koliko se trudio pomoći...i rezultat je jedna mama koja ne zna za sebe od svega toga. Zaboravila sam dodati nespavanje, što je jako protiv mame i njene želje da sve uradi sama.
Možda, možda, pomoć dobro dođe u tim prvim tjednima, kada je dvoje djece maleno, pa makar da ta pomoć skuha juhu
Isteklo mi 2 min...zeljela sam se osvrnuti na ono : ne trebas im...ja cu osobno morati dosta toga ukinuti ili smanjiti dolaskom trecega, jer: mala od kada oci otvori ne prestaje pricati(mamakati) malome uvijek treba nekaj oko skole, cak i to kaj smo podjeljeni oko aktivnosti oni me ipak trebaju.I veca djeca trebaju jesti(cak i vise puta od manje)A gdjre je vesh...Da ne spominjem da nam je mala skoro svaku noc u krevetu kada se probudi...kada dode beba, necemo stati svi
Ja sam pobornik one da se obitelj što prije mora naviknuti na novu rutinu. I sve ostale osobe koje se muvaju po stanu u stvari samo smetaju. Ovdje naravno isključujem posjete baka i djedova, ali to je ionako kratko, sat-dva maksimum.
A iskreno, više mi sad treba pomoć kad je divljakuša napunila dvije nego kad je prvih šest mjeseci visila na sisi (majkemi, ni u krevet je nisam mogla spustit). S tako malom bebom sve se stigne-i skuhati, i igrati se sa starijima, i pričati, pa čak ih i nositi dvoje odjednom (troje nisam uspjela
Meni je jedini problem bila fizička nesposobnost nakon poroda (cr), i tu mi je mama uskočila na. 20ak dana. Doduše, s T. sam nakon 15 dana vozila auto i bila apsolutno sposobna brinuti se o svo troje potpuno sama (mm je tad bio na brodu a mama ležala s upalom pluća.
Sve se može kad je mir u srcu.
A i konzumova dostava dobro dođe
Iz tog razdoblja pamtim da mi je jedino teško bilo bacati smeće.
Bemti, u nas nema te dostave. Kad smo imali period da smo i ja i mm u tezoj banani, oboje operirani i nesposobni mjesec dana- nitko ne dostavlja spizu, cak niti iznad 1000kn.
Ono sto sam htjela reci je da vidite i sami da super dodje pomoc bake kad je potrebna (nor nakon carskog i sl), i po meni skroz nepotrebno unaprijed reci da ces joj zabraniti dolazak, a kasnije te mozda spasi. Ako ne bude trebala-super, al ja bi rado prigrizla jezik koji put ako mi pametuje , ionako cu napravit po svom, nego da sam sama i slomljena.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Citam sve ovo i tek sada vidim koliko sam sretna.svekrva mi se nije gurala i ja ju nisam zvala da pomaze a moja mama se je konzultirala za svaku stvar samnom.kada smo poceli s dohranom i isli njima na rucak obavezno je pitala sta da im skuha i kako.ono gdje je meni najviše pomogla je kada mi se je znalo desiti da se zarunda ludih dana da mi uzme ves i popegla.i vrati sve slozeno vec po vrstama.a ja to samo uzmem i slozim u ormar.kada sam ju zamolila prosetala bi bebu.i to je to.i nikada mi nije rekla mi smo ovako ili onako.
Sent from my GT-I8190N using Tapatalk
Mislim da ozbiljno pretjerujes.
ok, mozda su vase obitelji puno napornije od nasih...
ali zar obitelj ne zasluzije barem vidjeti novog clana po dolasku iz bolnice?
Nama nitko nikad nije dolazio nista pomagati , cak niti muz nije imao slobodne dane, ali moje osnovno pravilo je bilo da obitelj ( najbliza) dode upoznati novog clana po dolasku iz rodilista /bolnice.
i to je bilo to.
Nakon toga nitko nije dolazio, nikoga nismo zvali , dok nismo mogli okolo hodati.
moja svekrva je umrla tjedan dana prije rodenja prvog dijeteta, svekra nikad nisam niti upoznala, ali bilo mi je vazno zbog MM da dode sogorica sa djecom uopznati dijete.
drugi put isto tako...
sigurno sam tada i dobivala neke savjete koji su mi bili bez veze, ali obzirom da se danas ne sjecam , vjerojatno nisu bili bitni.
Ja cu potpisati Beti3 i S2000
A sto se tice posjeta, potpis i na sirius, stvarno mislim da je u redu da clanovi obitelji vide novog clana
I nije isto dobiti bebu kad starije ima 4-5 godina ili 1,5-2 godine
Znam, jer sam imala oba primjera
I pomoc mi je jako dobro dosla
S tim da je bilo dobronamjernih savjeta o dojenju, nosanju, kasnije dohrani
Tu sam jasno, jos kod prvog djeteta, dala do znanja da ja radim tako i da ocekujem da se to postuje
Bilo je spoticanja jos koji put, ali moja je bila zadnja, na lijep nacin
I stvarno ne vidim cemu u startu negativisticki stav
Meni su bake blago, u svakom smislu
X
Nemam nista protiv dolaska i upoznavanja,dapace ali da bi opet otrpila,ne hvala.Iako ja govorim o prosloj svekrvi,vidjet cemo kako ce ova biti.
Sent from my GT-I9105P using Tapatalk
I nije isto imati djecu bilo koje dobi uz pomoc ili bez pomoci,pogotovo kada su mali,s prvim sam imala tzv.pomoc i to samo u tih prvih mj.dana i ne bih opet,velika je razlika podizati djecu kada dodes na gotovo.
Sent from my GT-I9105P using Tapatalk
Naravno da pretjerujem s ovom šalom od 40 dana. To je samo osvrt na gluposti koje sam se naslušala- šta god kreneš- nemoj to, ne prije 40 dana!
Mi smo od njegovih udaljeni kojih 200, a od mojih oko 500 km. Pa vi sad računajte može li tko tu doći na sat-dva maksimum. U stanu smo, mjesta za prespavat bez uznemiravanja NEMA. Da će se netko pojaviti- sigurno da hoće. I da će mi biti ekstra opterećenje i nerviranje- hoće. Al možda dozvolim JEDNOM.
I dalje, čak i nakon svih vaših komentara, ne želim da mi tko dolazi. NARAVNO da u zlu treba netko. Sve i da mi bude morao netko doći, neću pregristi jezik- i dalje neću htjeti da mi itko dolazi, to će biti isto. I moj mir će biti grdno narušen! Ali isto tako NARAVNO ne želim ni razmišljati da bi nešto pošlo po zlu. Dakle, ovo što ja pišem je ako sve bude kao i curom- u redu. NE ZNATE, ali stvarno ne znate kako smeta i boli nepoštiavnje mira niti kako je biti bez podrške kad ti ona najviše treba. A sve što čuješ su gluposti i kontriranja. Pa ako nisam bila dovoljno "opisna" i "olakšala" si dušu pričajući o onome što me je mučilo i radi čega ne želim opet kroz sve prolaziti... pa da dodam...
Bezbroj puta sam bebu jedva uspavala- uvijek se nađe netko tko će grunuti vratima, brundati ispred naših vrata, ući u sobu da ju probudi samo da bi pitala da li da nešto uradi ili jednostavno lupati za vijeme njenog spavanja jer veš ne može čekati da bude obješen ispred vrata! Kad je beba bila očajna, grčevi svakodnevno, znao se naći komentar da nije "silšla dolje kod njih" pa da zato plače. A da ne pričam da su divni bili česti komentari- "Kaži joj, mama, moraš me pustiti iz onog ZATVORA da siđem dolje (zatvor je, naime, kat gdje smo bile beba, ja i muž). Komentari o MENI su mi bili najdivniji. Ja sam, znate, PREJAKA i nemam OSJEĆAJA za nju tako malu. Sve se trebalo raditi vlažnim maramicama, ne treba bebu toliko PRATI, ja izmišljam. Kad sam kretala u šetnje s njom u wrap marami da popodnevima smirujemo grčeve dobila sam poprijeke poglede i pitanja : U TOME ćeš ju nositi?! Na stotine puta sam dobila pitanje zašto ju neću hraniti od 4 mjeseca i isto toliko puta, valjda svakog dana, priču kako je ona (svekrva) s prvim danom 4og mjeseca već kuhala supice i plazmu s mlijekom davala. A to sam valjda od njenog rođenja morala slušati i svaki puta ponavljati kao kakav idiot da NEMA papice do 6og mjeseca. Stalno netko hoće da ju uzme, da ju gleda, donesi mi ju, donesi mi ju. Navodali su ju kao majmunče za rukice, milion puta sam striktno rekla NE. Posjedali ju u krilu i dok nije smjela sjediti, kao nesvjesno bezbroj puta. A da ne pričam da su ju uzimali sebi dolje i redovno ju tjerali da priča i zabavlja ih i vraćali mi ju na rubu histerije, uplakanu i izmrcvarenu. Ma džabe pričati. Toliko nepoštivanja nisam u životu doživjela, glupih i vrijeđajućih komentara umotanih u sarkastične šale. Pa sve i da me snađe nevolja pri porodu, pozvala bih svoju mamu, oštru takvu kakva je. Al nju mogu poslati u lijepu ako ona pošalje mene. I ona dobro zna cijelu ovu priču pa mislim da znajući mene ne bi sigurno išla da mi to ponovo priušti. Mislim da ipak, iako oštra i svojeglava, moja mama ima više poštovanja prema meni nego moja svekrva.
I samo da dodam, ja JESAM frustrirana, a NISAM osjetljiva osoba po prirodi. Stvarno svašta mogu pregristi i prešutjeti i pretrpiti i prijeći preko mnogočega. Ljuti me i sama pomisao da mi netko uzme mir u duši kad mi on bude najviše trebao. Kao što i same vidite, uzeli su mi mir, još ga nisam vratila dok tako žustro pišem. Ali radim na sebi i mislim da će udaljenost izlječiti sve. A ta buffer zona je moj mir. Kilometri udaljenosti su moj mir. Dao bog da sve prođe kako treba i da mi nitko taj mir ne naruši. To je moja želja.
Po meni, tri mjeseca minimum.
Pravila pisanja postova
